U noći s Velikog četvrtka na Veliki petak na otoku Hvaru održana je Procesija “Za križen”, tradicija duga 500 godina koja ima snažno vjersko značenje za sve hodočasnike. Od 2009. godine nalazi se na UNESCO-voj listi nematerijalnih dobara svjetske baštine.
Noćna procesija prošla je kroz šest mjesta otoka Hvara (Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrboska). Iz svakoga mjesta hodočasnici su krenuli u 22 sata, hodalo se u smjeru kazaljke na satu, a sve je završilo oko 7 sati ujutro.
Osim što procesija “Za križen” ima snažno vjersko značenje, vrlo je atraktivna i zbog slikovitosti jer duge kolone paraju noć feralima i velikim svijećama. Iza križonoše i pratnje pjevači i hodočasnici pjevali su stare crkvene napjeve tijekom cijele procesije.
Isusova muku se simbolično prikazuje kroz figuru križonoše koji tijekom cijele procesije nosi križ s korpusom težak od 10 do 20 kilograma. Iako zahtjevan, ovaj zadatak iznimna je čast na koju se dugo čeka pa su liste popunjene i po 20 godina unaprijed. Među križonošama tako postoje oni čiji su očevi i djedovi također nosili križ, svjedočeći snagu koju ima ovaj običaj za cijelu zajednicu.
Na put kroz samo srce otoka Hvara križonoše iz šest mjesta kreću bosi ili samo u čarapama. Odluče li se za čarape, one se za ovu priliku posebno pletu od ovčje vune te ostaju kao uspomena, a križonoše se na kraju u njima i ukopaju. Za one koji odluče križ nositi bosonogi, ova odluka često je znak pomicanja vlastitih granica, ali i osobnog zavjeta. Što motivira križonoše da se odvaže na ovaj put znaju samo oni koji su poziv osjetili u svom srcu. Ponekad je to obiteljska tradicija, zavjet, izraz zahvalnosti ili molitva kao znak vjere u očima nevidljivo.
Scene križonoše koji nakon cjelonoćnog nošenja križa bosonog trči u zagrljaj župnika najsvečaniji je trenutak koji obilježava i kraj 24 kilometra duge procesije.
Procesija “Za križen” duboko je upisana u identitet i srž Hvarana. Noć procesije u svakom otočaninu – bio blizu ili negdje daleko – budi najsnažnije osjećaje, vraća sjećanja i, najvažnije, povezuje njihove korake s koracima predaka te vraća vjeru u bolje sutra.
Život na otoku pun je radosti i tuge. Hvarani su svoje brige, sumnje, dvojbe, radosti, žalosti i svoje osobne križeve tijekom stoljeća utkali u procesiju Za križen, drevni običaj obilaska Božjih grobova u župnim crkvama središnjeg dijela otoka.
Putevi kojima prolaze procesije vrijedni su posjete u svako doba godine, a onaj tko se odluči prošetati, planinariti ili biciklirati nesumnjivo će uživati u otočnim pejzažima. Arhaična sela, visoki zvonici, trsovi u poljima, pučina, tišina – sve to čini ovu šetnju pomalo meditativnom te pomažu doživjeti ono što otok zaista jest.
“Tu se ne pita kada je Uskrs, već kad se GRE ZA KRIŽEN”.
