Kada pomislimo na granice između država, često zamišljamo kontrolne točke, carinske urede i dugačke redove vozila. No, širom svijeta postoje granice koje su toliko neobične da ne biste vjerovali da su zaista stvarne. Od gradova podijeljenih na pola, do planinskih vrhova i hotela kroz koje prolazi državna granica, otkrijte najneobičnije granične prijelaze gdje možete doslovno stajati s jednom nogom u jednoj, a drugom u drugoj državi.

Hotel Arbez Franco-Suisse

U selu La Cure, smještenom na granici između Francuske i Švicarske, nalazi se Hotel Arbez Franco-Suisse. Ovaj jedinstveni hotel doslovno leži na granici. Granica prolazi točno kroz zgradu, pa možete spavati s glavom u Francuskoj, a nogama u Švicarskoj. Restoran hotela također je podijeljen, pa možete doručkovati u jednoj zemlji, a večerati u drugoj.

Haskell Free Libraryand Opera House

View this post on Instagram

A post shared by Scripps National Spelling Bee (@scrippsnationalspellingbee)

Na granici između Vermonta (SAD) i Quebeca (Kanada), nalazi se jedinstvena građevina – Haskell Free Libraryand Opera House. Ovdje granica prolazi točno kroz zgradu. Dok listate knjige u knjižnici, možete biti u SAD-u, a kad uđete u opernu kuću, nalazite se u Kanadi. Ova jedinstvena kulturna institucija ima čak i crtu na podu koja označava granicu između dviju zemalja.

Baarle-Hertog/Baarle-Nassau

Baarle-Hertog i Baarle-Nassau su dva grada, jedan u Belgiji, drugi u Nizozemskoj, koji su toliko isprepleteni da je teško reći gdje jedan počinje, a drugi završava. Granica prolazi kroz ulice, trgovine, pa čak i kuće. Nekim zgradama su vrata u jednoj zemlji, a prozori u drugoj. Ova zamršena mreža enklava i eksklava pravi je raj za ljubitelje geografskih neobičnosti.

View this post on Instagram

A post shared by TRAVEL ADVENTURE (@natasha_assaf)

Tromeđa između Slovačke, Austrije i Mađarske

Na ovom trokutastom graničnom prijelazu možete stajati s jednom nogom u Slovačkoj, drugom u Austriji, a rukom dodirivati Mađarsku. Ova tromeđa je dobila i spomenik koji privlači brojne turiste. Tako mala točka na karti svijeta, a toliko bogata poviješću i kulturom triju naroda.

Rifugio Guide del Cervino

Ovaj planinarski dom, smješten u talijanskim Alpama, na visini od preko 3,480 metara, prolazi točno kroz granicu između Italije i Švicarske. Rifugio Guide del Cervino je smješten na vrhu planinskog prijevoja, pa posjetitelji mogu uživati u pogledu s terase dok su s jednom nogom u Italiji, a drugom u Švicarskoj. Tijekom zimske sezone, ovaj dom je popularna destinacija za skijaše koji uživaju u skijanju u dvije zemlje tijekom jednog dana.

View this post on Instagram

A post shared by Nadir Maguet (@nadirmago)

Prethodni članak – Otkrijte skrivenu čaroliju – špilja Golubinka na Dugom otoku – Domagoj Sever

“Najneobičniji granični prijelazi u svijetu: Otkrijte mjesta gdje možete stajati jednom nogom u jednoj, a drugom nogom u drugoj državi”

Objava Najneobičniji granični prijelazi u svijetu pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Večer je donijela upravo ono što Supetar najbolje radi: opuštenu atmosferu, mediteranski šarm, autentične okuse i osjećaj da se događa nešto posebno. Uz čašu vrhunskog gina, mirise dalmatinskih delicija i glazbu uživo, Ratac je postao elegantna ljetna pozornica posvećena hrvatskoj craft izvrsnosti.

Hrvatski gin u glavnoj ulozi

Na festivalu su se predstavile destilerije koje sve snažnije potvrđuju da Hrvatska ima ozbiljnu, kvalitetnu i međunarodno relevantnu gin scenu. Publika je imala priliku kušati kreacije destilerija: s778 Heritage – Supetar, Okusi Visa – otok Vis, Kohelet Distillery – Zadar i K Distillery – Vojnić

Svaka od njih donijela je vlastiti karakter, vlastitu priču i prepoznatljiv potpis. Od otočnih nota i mediteranskih botanika do ozbiljno zaokruženih destilata, festival je bio pravi mali presjek onoga što hrvatski gin danas može ponuditi.

Posebno mjesto večeri pripalo je domaćem brendu s778 Heritage iz Supetra, iza kojeg stoji Larisa Hržić. Njezin uspjeh dodatno je dao težinu cijelom festivalu jer je s778 Heritage upravo ove godine osvojio veliko međunarodno priznanje na World Gin Awards 2026, gdje je S778 proglašen hrvatskim pobjednikom i dobitnikom zlatne medalje u kategoriji London Dry Gin. To nije samo priznanje jednom proizvodu, nego i potvrda da se iz Supetra može stvarati gin koji stoji uz bok najboljima na svjetskoj sceni.

View this post on Instagram

A post shared by s778® gin (@s778_gin)

Larisa Hržić i s778 Heritage: bračka priča koja osvaja svijet

Uspjeh Larise Hržić i s778 Heritagea jedan je od najljepših primjera kako lokalna ideja, kada je vođena znanjem, strašću i dosljednošću, može prerasti granice otoka i Hrvatske. Supetar nije samo mjesto iz kojeg ovaj gin dolazi; Supetar je dio njegova identiteta.

Upravo zato je nastup s778 Heritagea na Original Festu imao posebnu simboliku. Domaća publika imala je priliku nazdraviti proizvodu koji je istovremeno autentično brački i međunarodno nagrađen. Takve priče zaslužuju biti istaknute jer grade reputaciju destinacije, potiču lokalno poduzetništvo i pokazuju koliko kreativnog potencijala postoji na otoku Braču.

Lokalni okusi koji su zaokružili doživljaj

Original Fest nije bio samo festival gina. Bio je to susret destilata, hrane, glazbe i lokalne tradicije. Za gastronomski dio večeri pobrinuli su se OPG Ante Buljubašić s pršutom i OPG Nensy Očasić s omiškim soparnikom.

View this post on Instagram

A post shared by Miroslav Mirković | Gastro tražilica (@gastrotrazilica)

Time je festival dobio ono što svaki dobar dalmatinski događaj mora imati: zalogaj koji prati priču, domaći proizvod i okus koji ostaje u sjećanju. Pršut i soparnik savršeno su se uklopili u atmosferu večeri, stvarajući doživljaj koji nije bio samo degustacijski, nego istinski mediteranski.

Glazba, publika i atmosfera za pamćenje

Za glazbeni dio programa pobrinula se grupa Night Express, koja je večeri dala ritam, energiju i dodatnu dozu zabave. Uz glazbu uživo, čaše su se podizale lakše, razgovori su trajali dulje, a Ratac je disao kao prava ljetna festivalska lokacija.

Publika je uživala u večeri koja je bila dovoljno elegantna da istakne kvalitetu izlagača, a dovoljno opuštena da zadrži onaj prepoznatljivi supetarski šarm. Upravo ta ravnoteža čini Original Fest događajem koji ima potencijal postati jedan od prepoznatljivih gastro i craft aduta Supetra.

Supetar kao destinacija autentičnih doživljaja

Original Fest 2026 još je jednom potvrdio da Supetar ima mnogo više od prekrasnog mora i ljetne razglednice. Grad sve jasnije gradi identitet destinacije koja njeguje lokalno, autentično i kvalitetno.

Događaji poput ovoga važni su jer povezuju turizam, gastronomiju, male proizvođače, glazbu i lokalnu zajednicu. Oni stvaraju razlog više za dolazak, razlog više za ostanak i razlog više da se o Supetru priča kao o mjestu u kojem se događaju lijepe, originalne i ukusne stvari.

Original Fest 2026, mali festival s velikom pričom

Ovogodišnji Original Fest bio je više od jedne festivalske večeri. Bio je to dokaz da domaći proizvodi, kada se predstave s ukusom i pažnjom, mogu stvoriti događaj koji ima i atmosferu i sadržaj. Manifestacija je sufinancirana sredstvima Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije.

Supetar je ugostio sjajne destilerije, odlične lokalne proizvođače, glazbenike i publiku koja zna uživati. Posebno priznanje ide organizatorima i sudionicima koji su pokazali kako se kvalitetan događaj može izgraditi oko jednostavne, ali snažne ideje: spojiti originalne ljude, okuse i energiju.

Ako je suditi po ovogodišnjem izdanju, Original Fest u Supetru ima sve preduvjete da postane nezaobilazna ljetna manifestacija za ljubitelje gina, gastronomije i autentičnih dalmatinskih doživljaja.

Prethodni članak: Predivan Pelješac je poluotok s dušom otoka – Domagoj Sever

Objava Original Fest 2026, Supetar pretvoren u najmirisniju gin pozornicu Dalmacije pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Dugačak je oko 70 kilometara, drugi po veličini poluotok u Hrvatskoj, odmah iza Istre, i najveći u Dalmaciji. Na njemu živi nešto više od osam tisuća stanovnika, a raznolikost je takva da svako mjesto priča svoju priču.

Sol kao bijelo zlato

Ston, na istočnom ulazu u Pelješac, stoljećima je bio ključan grad Dubrovačke Republike. Poznat je po zidinama koje se protežu u duljini od gotovo 5,5 kilometara, drugima po veličini u svijetu, odmah nakon Kineskog zida. Te zidine nisu bile samo obrambeni sustav, nego i zaštita dragocjenih solana koje i danas rade gotovo nepromijenjeno te se smatraju najstarijima aktivnima u Europi. Upravo je sol bila bijelo zlato zbog kojeg je Ston imao stratešku važnost.

Zapadnije se smjestio Orebić, koji se razvijao kao pomorsko središte. U 18. i 19. stoljeću obitelji kapetana gradile su kamene vile s vrtovima, a njihova bogata pomorska tradicija danas je sačuvana u Pomorskom muzeju. Orebić je i polazište za posjet Korčuli, ali i mjesto s jednim od najljepših pogleda na otok, s franjevačkog samostana Gospe od Anđela, podignutog na brdu iznad grada.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

U unutrašnjosti, mjesta poput Janjine ili Trpnja čuvaju mirniju stranu života, vinograde i maslinike, dok brda nude planinarske staze i vidike koji se pružaju prema Korčuli, Mljetu i otvorenome moru.

Pelješac je poznat i po svojim vinima

Strme padine Dingača i Postupa, koje se spuštaju prema moru, rađaju plavac mali svjetske reputacije. Vinogradi ondje izgledaju kao da prkose gravitaciji, a sunce i kamen vinu daju snagu i dubinu koja ga čini posebnim. Prema predaji, vino s tih padina uživalo je ugled i na bečkom dvoru. Danas je Dingač zaštićena apelacija i sinonim za Pelješac.

Uz vino, poluotok je poznat i po moru. Malostonski zaljev mjesto je uzgoja kamenica i mušula koje mnogi smatraju najboljima na Jadranu. Još su Rimljani ovdje uživali u školjkama, a malostonske kamenice i danas su delicija koja se jede gotovo sirova, uz tek nekoliko kapi limuna.

Pelješka gastronomija jednako je snažna kao i njegova vina. Na stolovima prevladava ono što poluotok sam daje – svježa riba i rakovi iz Jadrana, kamenice i mušule iz Malostonskog zaljeva, a u unutrašnjosti janjetina i kozletina s pašnjaka obraslih kaduljom, vrijeskom i drugim dalmatinskim mirisnim biljem. Specijaliteti poput brudeta od jegulja ili crnog rižota od sipe prenose okus mora, dok domaći sirevi i pršuti dolaze iz kamenitog zaleđa. Gotovo svako mjesto ima svoju konobu u kojoj se u hladu vinove loze poslužuje jednostavna, ali iskrena hrana, uz obaveznu čašu plavca malog.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Pelješac nije samo vino i more

Ono što putnici često zaboravljaju jest da Pelješac ima i dugu obrambenu povijest. Osim Stona, u 15. i 16. stoljeću bio je dio dubrovačke „obrambene linije“ prema Osmanlijama. Tvrđave i ostaci kula i danas podsjećaju na doba kada su se na ovim prostorima isprepletali politika, trgovina i vojna strategija. Danas, nakon izgradnje Pelješkog mosta, poluotok je bliži nego ikad. No, unatoč boljoj povezanosti, Pelješac i dalje živi svojim ritmom. Na njegovim padinama i uvalama lako je pronaći tišinu, u vinogradima razgovor s vinarom, a na rivi u Stonu priču o vremenima kada se sol čuvala kao zlato.

Prethodni članak: Pijetao s trgancima, slavonski specijalitet koji morate probati – Domagoj Sever

Objava Predivan Pelješac je poluotok s dušom otoka pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

View this post on Instagram

A post shared by Zaboravljena_Dalmacija (@zaboravljena_dalmacija)

Ipak, za one koji do njega stignu, Palagruža ostaje urezana u pamćenje. Njezin je pejzaž oštar, goli kamen obrastao rijetkom vegetacijom, vjetar koji nikad posve ne staje, i more koje sa svih strana šumi drugačije. Nema ni stalnih stanovnika, ni trgovina, ni luke u klasičnom smislu. Samo svjetionik, izgrađen 1875. godine na najvišoj točki otoka, i dvojica svjetioničara koji se izmjenjuju u smjenama od po dva tjedna.

Ovdje ne dolaziš slučajno

Do Palagruže se može stići samo uz posebnu dozvolu i povoljne vremenske uvjete, najčešće iz Komiže na Visu, i to brodom Lučke kapetanije ili u sklopu rijetkih organiziranih izleta kad more to dopusti. Izleti se brzo popune, jer svaki termin ovisi o prognozi. Otok nema pristanište, pa se često iskrcava gumenjacima, a onda se penje uskim stazama do svjetionika.

No trud se isplati. Pogled s Palagruže jedno je od onih mjesta koje očara na prvi pogled. S jednog kraja vidi se hrvatska pučina, s drugog, u daljini, talijanska obala. I ništa drugo.

Palagruža je prirodni fenomen i arheološko blago. Još u antičko doba bila je poznata kao Pelagosa, a na njoj je, prema mitovima, boravio i Diomed, grčki junak iz Ilijade. Pronađeni su brojni arheološki ostaci, od ilirskih i rimskih tragova do ostataka ranokršćanske crkve. Na susjednom otočiću Galijula, najjužnijoj točki hrvatskog teritorija, pronađeni su i grčki natpisi.

Otok je i botanički i zoološki dragocjen. Dom endemične biljke astrologa palagruškog i stanište jedne od posljednjih kolonija glodavca mišarka, koji ne živi nigdje drugdje na svijetu. Tu se gnijezde i brojne ptice, a more je podvodno carstvo koralja, školjki i riba.

View this post on Instagram

A post shared by Croatia Full Of Life (@croatiafulloflife)

Svjetionik kao jedina kuća

Svjetionik na Palagruži više je od zgrade. To je jedini trag stalne ljudske prisutnosti, a svjetioničari koji ondje borave znaju što znači biti istinski sam. Oni čuvaju ritam otoka, održavaju svjetlo koje se vidi na više od 20 nautičkih milja i paze na red na mjestu gdje ga nitko ne nadzire osim prirode.

Za razliku od drugih svjetionika, ovaj nije moguće unajmiti za turistički boravak. Palagruža je pod posebnom zaštitom, i to je dio njezine čarolije. Ostaje divlja, sama i netaknuta.

Na Palagruži nećete pronaći barove, suvenire ni terase s pogledom. Ali ćete naći trenutke koji su danas rijetki. Pravu tišinu, pogled bez signala, i osjećaj da ste na rubu nečega velikog. Možda baš zato o otoku i dalje kruže mitovi i priče.

Prethodni članak: Znate li da u Hrvatskoj postoji strukovna škola koja je i turistička atrakcija? – Domagoj Sever

Objava Palagruža, najudaljeniji hrvatski otok na kojem i danas caruju tišina i vjetar pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Poljska gastronomija temeljena je prvenstveno na kombinaciji slavenskih zemalja. Velik utjecaj na formiranje tradicionalnog poljskog stola imale su njezine susjedne zemlje, ali osjeti se tu i srednjovjekovni utjecaj talijanske i francuske kuhinje. Nedavni posjet Varšavi otvorio je vidike na potpuno novu generaciju kuhara. Oni tradicionalnu poljsku kuhinju sada prilagođavaju samo toliko da bude jednostavnija i brža u pripremi, s obzirom na ubrzani ritam života. U svakom slučaju, pripremite se na juhe šarenih boja, okusa i mirisa. Jelima baziranim na krumpiru, vrhnju, mesu, jajima i jabukama. Jabuke često možete naći u svemu; od predjela, glavnih jela, do raznih deserata, pića, što ne čudi, jer Poljska je drugi najveći proizvođač jabuka na svijetu. Koja su me jela najviše oduševila pogledajte u nastavku.

SMALEC

Smalec je u Poljskoj vrlo često predjelo, zapravo više namaz, najsličniji našem međimurskom specijalitetu zvanom Meso z tiblice. Staro tradicionalno jelo iz doba kad nije bilo hladnjaka, pa se meso čuvalo u svinjskoj masti kako se ne bi pokvarilo. Poslužuje se uz kisele krastavce i kruh na Koji se smalec namaže.

BEFSZYK TATARSKI

Tatarski biftek jedno od popularnijih jela u Poljskoj. Gotovo da nećete naći restoran koji ga nema u ponudi. za mnoge, priprema tatarskog bifteka više je od jela, to je svojevrstan ritual, kod kojega je najvažnije odabrati kvalitetan komad junećeg bifteka. Ipak se jede sirov. Priprema i prezentacija, posebno ako sve radite pred gostima daje posebnu notu, a potom i dobar odabir i omjer ostalih sastojaka. Uz meso, tu je žumanjak, sol, papar, kiseli krastavci, luk. Poslužuje se najčešće uz maslac i tostirani kruh, ali može.

Puno je legenda o nastajanju tatarskog bifteka, no većina nije potvrđena. U moru legendi ona koja najviše ima veze s Poljskom objašnjava kako je jelo je dobilo ime. Legenda kaže po Tatarima (Mongolima), nomadskim konjanicima koji su često harali Poljskom. Tatari su stavljali sirovo meso ispod sedla kako bi omekšalo, a kasnije ga rezali i jeli sirovo jer nisu imali vremena stati i kuhati ga.

CHLODNIK

Poljska kuhinja bogata je raznim juhama, pa ih tako nalazimo u varijantama toplih i hladnih, raznih okusa, a jedna koja nas je osim okusom oduševila bojom jest upravo chlodnik. Poljska tradicionalna juha od cikle koja se poslužuje u hladnoj varijanti i obavezno uz tvrdo kuhao jaje. Idealna je za vruće ljetne dane, lagana i osvježavajuća. Ovdje će vas na prvu privući boja. Svjetlo ružičasta juha, boja koja je toliko proljetna da nećete moći ostati ravnodušni bez obzira jeste li ljubitelj hladnih juha i cikle ili niste. Nakon duge zime ova je ružičasta ljepotica praznik za oko i nepce.

PIEROGI

Radi se o vjerojatno najprepoznatljivijem poljskom jelu. Na sam njihov spomen mnogi znaju da se radi o jelu koje je slično talijanskim raviolima, a mogu se pripremiti u slatkoj ili slanoj verziji.
Mogu biti punjeni sa sirom, mesom, krumpirom, kobasicama, nadjevom od svježeg voća, kupusom… Varijacija na temu ima onoliko koliko vam mašta dopušta. OVDJE možete pogledati kako se rade pierogi.

GOLABKI

Još jedno jelo koje je vrlo slično našoj zimskoj kuhinji. Golabki su nešto poput sarme kod nas. Od mljevenog mesa (govedina ili svinjetina), pancete, luka, češnjaka, riže i začina napravi se smjesa koja se omota u kupus, peče se u pećnici oko sat vremena i pred kraj se dodatno prelije umakom od rajčice.

KARTACZE

Kartacze (Cepelinai) je poljsko nacionalno jelo iako puno popularnije u Litvi, čiji je glavni sastojak krumpir. Radi se o okruglicama od krumpira punjenih začinjenim mljevenim mesom i prilično su velike. Otprilike duplo veće od knedli i izduženijeg oblika. Oblikom nalikuje na cepelin, po čemu je zapravo i dobilo ime. Zbog sličnosti okruglica i zračnog broda jelo je nazvano po njegovom tvorcu Ferdinandu von Zeppelinu.
Okruglice su dakle dosta velike, poslužuju se sa slaninom, svinjskim kožicama i umakom od vrhnja, a prije toga kuhaju se u slanoj vodi.

PACZKI

Jedan od najpopularnijih deserata u Poljskoj, dobro poznat i nama, posebno u doba poklada. Krafne, kraljice dizanog tijesta koje i Poljaci najčešće pune nadjevom od šljiva, marelica, šipka, jagoda, malina ili pak slatkog sira.
Neki ih uopće ne nadijevaju, već ih jednostavno prije posluživanja posipaju šećerom u prahu ili pak otopljenim šećerom. Paczki jednostavno moraju biti jako slatki.

SEKACZ

Ovaj desert pomalo je zaboravljen u Poljskoj, iako se radi o jednom od najstarijih recepata. Uz Poljsku sekacz je nacionalno jelo i u Litvi te Bjelorusiji, što ne čudi na ranije spomenuti utjecaj drugih zemalja na gastronomiju. Također jedna od onih stvari koje vas na prvu osvoje svojim neobičnim izgledom. Desert je zapravo smjesa brašna, jaja, soli, šećera, vanilije i maslaca. Kad još čujete kako se priprema, instantno se lansirate u prošlost uz djeda ili baku koji pored vatre okreću desert s ražnja. Sekacz se naime priprema od gustog tijesta koje se više puta izlijeva na rotirajući ražanj. Kolač se polako peče na otvorenoj vatri (što je više tradicionalno) ili u pećnici. Tijekom pečenja kremasto tijesto od jaja polako curi sa strane stvarajući prepoznatljiv oblik ove slastice.

Članak je napravljen u suradnji s Veleposlanstvom Republike Poljske u Zagrebu.

Objava Poljska jela koja će vas oduševiti pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Prije par godina u Starom Gradu na otoku Hvaru prijatelj Neno Šoljan iz Jurinog podruma napravio je tripice od grdobine i oduševio sam se morskom verzijom ovog jela. Nisam ni znao da se mogu pripremati tripice od neke ribe i naučio sam da za pripremu sličnog jela trebaju primjerci ribe veći od dvadesetak kila.

Sam ih nikada nisam kuhao do danas, jer su mi još kao djetetu ušle u sjećanje kao jelo koje baš i ne miriši dobro i bile su mi neopravdano odbojne. Dobra je vijest da se tripice prodaju u pravilu očišćene, bijele, narezane, polu kuhane i gotovo bez mirisa, te spremne za daljnje kuhanje. U nastavku vam donosim jednostavan i brz recept za ukusne tripice kojem ćete se uvijek rado vraćati.

SASTOJCI:

500 g junećih tripica (očišćenih, prokuhanih i narezanih)

malo suncokretovog ulja ili masti za dinstanje

100 g nasjeckanog suhog dimljenog špeka

3 glavice luka

3 – 5 češnja češnjaka

300 – 500 ml temeljca (ili vode od kuhanja tripica)

1 dcl crnog vina

3 žlice koncentrata rajčice Podravka

1 žličica Vegeta Maestro slatke mljevene paprike

prema želji Vegeta Maestro ljute mljevene paprike

3 Vegeta Maestro lovorova lista

Vegeta Maestro morska sol

Vegeta Maestro papar

2 žlice krušnih mrvica

jedna žlica Vegete

Vegeta Maestro peršin

kriška limuna

PRIPREMA:

Polukuhane i očišćene tripice kuhajte oko 15-20 min u kipućoj vodi.

Na malo suncokretovog ulja ili masti prodinstajte luk, češnjak i suhi dimljeni špek.

Zatim dodajte tripice koje ste ocijedili od vode u kojoj su se kuhale (vodu ne baciti jer se njom podlijeva dok se kuha).

Dinstanim tripicama dodati crno vino, koncentrat od rajčice, sol, papar, slatku papriku, ljutu papriku, Vegetu, lovor list, te krušne mrvice i dolijati ostatak vode od kuhanja ili temeljca.

Kuhati tripice uz miješanje oko 30-40 min dok ne omekšaju i dok se ne dobije umak željene gustoće i na kraju dodajte krišku limuna.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Jelo je kuhano u suradnji sa Podravkom i Restoranom Piccolo

Kontakt – Domagoj Sever “Jednostavan recept za ukusne tripice”

Objava Jednostavan recept za ukusne tripice pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Smješten u gradu koji živi uz rijeku, zelenilo i dobru energiju, GRIN Fest nije samo još jedna manifestacija u kalendaru. To je festival koji okuplja različite generacije, povezuje lokalnu zajednicu i posjetiteljima nudi razlog više da Dugu Resu dožive kao pravo ljetno odredište. Bilo da dolazite zbog koncerata, sportskih utrka, programa za djecu, gastro ponude ili jednostavno zbog večernjeg druženja na otvorenom, GRIN Fest Duga Resa 2026 donosi sadržaj za svakoga.

Posebna čar festivala je u njegovoj lokaciji. Blizina Mrežnice, opuštena atmosfera i program koji se prirodno nadovezuje na identitet Duge Rese stvaraju događaj koji ima i festivalsku energiju i lokalnu toplinu. Upravo zato GRIN Fest privlači posjetitelje koji traže više od klasičnog izlaska, traže doživljaj, uspomenu i ljeto koje se pamti.

Ovogodišnji program donosi koncerte, sportske aktivnosti poput Grin Runa 2026 i Grin Traila, dječje sadržaje, radionice, kvizove, eko akciju, nastupe, sajmove i bogatu gastro ponudu. Umjesto da se program samo pogleda, GRIN Fest se živi: kroz navijanje, ples, smijeh, druženje i boravak u prirodi.

Za ljubitelje glazbe, festival donosi večeri pod otvorenim nebom i nastupe koji će napuniti Amfiteatar dobrom atmosferom. Za rekreativce i sportaše tu su utrke koje povezuju kretanje, prirodu i zajedništvo. Za obitelji s djecom pripremljeni su sadržaji koji GRIN Fest čine odličnim izborom za zajednički izlazak. A za sve one koji vole Dugu Resu i Mrežnicu, ovo je prilika da grad dožive u njegovom najživljem ljetnom izdanju.

GRIN Fest 2026 u Dugoj Resi dio je priče koja pokazuje koliko kontinentalna Hrvatska može biti atraktivna ljeti. Dok mnogi razmišljaju samo o moru, Duga Resa nudi drugačiji, autentičan i jednako privlačan ljetni doživljaj uz rijeku, prirodu, glazbu i ljude.

Ako planirate lipanjske izlete, vikend druženja ili večernje izlaske na otvorenom, GRIN Fest svakako vrijedi upisati u kalendar. Program je dovoljno raznolik da privuče sve generacije, a atmosfera uz Mrežnicu daje mu poseban šarm koji se teško može kopirati.

Vidimo se od 19. do 28. lipnja 2026. u Amfiteatru Duga Resa – uz Mrežnicu, dobru energiju i ljeto kakvo želiš.

Vezani članak: Gdje jesti uz Mrežnicu – tri sigurne adrese za savršen ručak – Domagoj Sever

Objava GRIN Fest 2026 u Dugoj Resi: ljeto uz Mrežnicu koje se ne propušta pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Među mjestima koja se posebno ističu nalazi se Mrkopalj, malo planinsko mjesto okruženo šumama, livadama i brojnim stazama. Zahvaljujući svom položaju u srcu Gorskog kotara, Mrkopalj je odlična polazišna točka za istraživanje prirodnih ljepota ovog kraja, ali i mjesto na kojem se lako usporava tempo i uživa u boravku na otvorenom.

Upravo se ovdje nalazi Chalet Dream Sky, drvena kuća za odmor smještena na rubu šume i visoko iznad doline. Okružena zelenilom i udaljena od prometnih cesta, pruža potpuni mir i privatnost, a pogled s terase jedan je od detalja koji gosti najčešće izdvajaju nakon boravka.

Kuća je namijenjena za do četiri osobe te je prilagođena parovima, obiteljima i svima koji žele nekoliko dana provesti u prirodi. Gostima su na raspolaganju velika terasa s vanjskim jacuzzijem, vanjski roštilj, dječji kutak i društvene igre, dok velike staklene stijene dnevnog boravka brišu granicu između interijera i prirode.

Jedna od najvećih prednosti Chalet Dream Skyja svakako je njegova lokacija. U neposrednoj blizini nalaze se Čelimbaša i Zagmajna, omiljene lokacije za šetnje i rekreaciju, dok se do Bjelolasice, najviše planine Gorskog kotara, stiže za svega nekoliko minuta vožnje.

Ljubitelji planinarenja mogu istražiti i Bijele i Samarske stijene, jedan od najimpresivnijih prirodnih rezervata u Hrvatskoj, dok će oni koji traže laganije izlete uživati u posjetu Begovom Razdolju, najvišem naseljenom mjestu u Hrvatskoj. U nešto široj okolici nalaze se i Kamačnik, Lokvarsko jezero te Nacionalni park Risnjak, zbog čega je svaki dan moguće ispuniti novom avanturom.

Zahvaljujući spoju udobnog smještaja, prirode i izvrsne lokacije za istraživanje regije, Chalet Dream Sky predstavlja idealnu bazu za upoznavanje Gorskog kotara tijekom svih godišnjih doba, a posebno tijekom ljeta kada ovaj kraj pokazuje svoje najzelenije i najmirnije lice.

Rezervacije: info@dream-chalets.com ili na broj 099 3023 555

Službena web stranica / Instagram profil
Facebook profil

Prethodni članak: Doživite Susak, pješčani otok na kojem kao da je vrijeme stalo – Domagoj Sever

Objava Tražite aktivan odmor u prirodi? Mrkopalj bi vas mogao iznenaditi pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Na Susak možete stići iz dva smjera, Malog Lošinja i Rijeke. Brodska linija vozi iz Malog Lošinja, a katamaran iz oba grada. No, ipak na otoku ćete vidjeti najviše izletničkih brodova jer je Susak idealna destinacija za jednodnevni izlet. Malen, nerazvikan otok oduševit će vas ljepotom i mirom, no kada dođete tamo zabravite na turističke sadržaje koje ste navikli vidjeti u popularnijim jadranskim mjestima ili većim otocima. Susak je gotovo turistički neotkriven i to je njegova čar. Kada ste na Kvarneru, obavezno krenite put Suska ako želite osjetiti dašak nekog starog vremena.

Susak nazivaju i otokom pijeska jer je cijeli otok načinjen od žućkastog pijeska koje su nosili vjetrovi. Otok od pijeska dom je prekrasnih uvala i plaža, od kojih je najpoznatija Špjaža koja je dobila ime po naselju u kojem se nalazi. Na cijelom otoku postoje samo dva naselja. Jedno je Donje selo, i u njega ćete stići kada dolazite brodom jer je to i jedina otočka luka, te ga mještani nazivaju Špjaža. Do Gornjeg sela, udaljenog tek stotinjak metara, dolazi se kamenim krivudavim stepenicama. Cijeli otok prekriva trstika vinove loze, te ćete prolazeći i tim stepenicama vidjeti mnogo trske. Otok ima puteljke, no nema cesta. Ako planirate razgledavati otok, zaboravite na automobile jer na Susku ih nema. Susak možete razgledavati biciklom, pješice ili istraživati uvale brodićem. Površina otoka je 3,8 četvornih kilometara te ga je moguće u potpunosti prehodati.

Suščanima je glavno sredstvo kretanja karijola. Male tačke vidjet ćete na svakom koraku, a nemojte se začuditi ako na nekima vidite ime i adresu vlasnika ili broj jer je to njihova lokalna registracija.

Iako je većina lokalnog stanovništva emigrirala u Sjedinjene Američke Države tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća, Suščani jako drže do svoje tradicije. Još od 1985. godine svake zadnje nedjelje u srpnju na Susku se održava Dan iseljenika. Vrijeme je to kada se na otoku skupe njegovi iseljenici, njihovi potomci i domaće stanovništvo. Nekoliko dana oko tog događaja otok je prepun, pa ako ne želite biti u gužvi, odgodite svoj put na neki drugi dan.

Susak je poznat po svojim narodnim nošnjama, ali i arhaičnom govoru koji je i zaštićeno pokretno kulturno dobro. Iako govore čakavicom, za Suščane kažu da ih nekada ne razumiju ni stanovnici okolnih otoka.

View this post on Instagram

A post shared by Objemi Hrvaško (@objemihrvasko)

Na Susku, osim oko Dana iseljenika, vlada mir i tišina. Danas na cijelom otoku živi tek 142 stanovnika, a masovni turizam na Susku ne postoji. Kako je otok geografski fenomen i kao takav zaštićena spomenička baština, na otoku nije dozvoljena gradnja nećete ovdje vidjeti nagurane i velike kuće. Ako na Susku ostajete duže od jednog dana, smještaj ćete naći u privatnim kućama i apartmanima, vilama te malim obiteljskim hotelima kojih je tek nekoliko na otoku.

Susak je otok na kojem je jedna plaža ljepša od druge. Uvale se nalaze duž cijelog otoka i možete biti sigurni kako na plaži nećete naići na gužvu. Ne znate li koju uvalu odabrati ili iz kojeg smjera krenuti, najbolje je upitati lokalce jer oni poznaju svaki puteljak ovog jedinstvenog jadranskog otoka.

Tekst: Viktorija Macukić, Kontakt – Domagoj Sever

Objava Doživite Susak, pješčani otok na kojem kao da je vrijeme stalo pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Što je pera?

Najjednostavnije se može opisati kao tradicijski posni kolač ili slana pita s nadjevom od sira. Njezina posebnost je u kontrastu između vrlo tankog tijesta i bogatog, kremastog nadjeva. Prema zapisu pera se priprema s nadjevom od svježeg kravljeg sira, jaja, kiselog mlijeka, kukuruznog brašna, vrhnja, šećera i soli, dok se tijesto radi od bijelog pšeničnog brašna, vode, soli i masnoće poput ulja ili svinjske masti.

U starijoj pripremi tijesto se moralo razvaljati tanko, gotovo poput mlinca, a nadjev nije smio biti prerijedak kako tijekom pečenja ne bi iscurio. Rubovi tijesta savijali su se preko nadjeva, a površina se premazivala kiselim vrhnjem i komadićima domaćeg maslaca.

Jelo skromne kuhinje koje je postalo gastronomski ponos

Pera je nastala iz jednostavne, seoske kuhinje. Njezini sastojci bili su ono što je domaćinstvo imalo pri ruci: brašno, mlijeko, sir, vrhnje, jaja i kukuruzno brašno. Upravo zato često se opisuje kao “sirotinjska hrana”, ali u najboljem smislu te riječi, jelo koje pokazuje kako se od skromnih namirnica može napraviti nešto bogato, zasitno i nezaboravno.

Nekad se pera pekla u krušnim pećima, a kasnije i u zemljanim ili limenim posudama u zidanoj peći na drva. Oblik je mogao biti četvrtast ili okrugao, ovisno o posudi ili drvenoj lopati kojom se stavljala u peć.

Pera i Koleni post: običaj koji se pamti

Posebno mjesto pera je imala na Koleni post, odnosno Badnjak, kada je bila glavno jelo posne večere. Ta povezanost s Badnjakom pokazuje da pera nije bila samo svakodnevna hrana, nego i dio obiteljskog i blagdanskog identiteta. Jela se u trenucima kada je stol bio skroman, ali pun simbolike. Rubovi tijesta savijaju se prema unutra kako bi zadržali nadjev, a vrh se premazuje vrhnjem i maslacem. Kada se ispeče, treba biti rumena, mirisna i mekana u sredini, s tijestom koje drži nadjev, ali ga ne nadjačava.

U tradicionalnim zapisima spominju se i različite varijante: osim sira, ponekad su se koristile jabuke, orasi, pekmez od šljiva ili tikva. Posebno je zanimljiva pera tivenjača, varijanta s tikvom, koja pokazuje koliko je ovo jelo bilo prilagodljivo sezoni i onome što je kuća imala.

Dani pere u Novom Marofu

Danas se pera čuva od zaborava i kroz manifestaciju Dani pere, koja se održava u novomarofskom kraju. Turistička zajednica Novog Marofa zajedno sa Etno udrugom Greben organizira manifestaciju “Dani pere” kao događanje posvećeno tradicijskom kolaču, poznatom i pod drugim nazivima poput lopara.

Zašto peru treba kušati?

Pera je jedno od onih jela koje ne osvaja samo okusom, nego i pričom. U njoj se susreću tradicija, domaće namirnice i vještina ruku koje znaju tanko razvući tijesto, pogoditi gustoću nadjeva i ispeći ga tako da se sve poveže u savršen zalogaj.

Za ljubitelje domaće kuhinje, pera je više od specijaliteta. Ona je poziv da se upozna novomarofski kraj kroz njegove mirise, običaje i ljude koji čuvaju baštinu. U vremenu kada se mnogi stari recepti zaboravljaju, pera pokazuje da jednostavna jela često nose najbogatije priče.

Ako tražite autentičan okus sjeverozapadne Hrvatske, pera iz Novog Marofa zaslužuje posebno mjesto na popisu. Tanko tijesto, nadjev od sira, vrhnja, jaja i kukuruznog brašna te miris pečenja u krušnoj peći čine je jelom koje povezuje prošlost i sadašnjost. Nekad skromna posna večera, danas je pera gastronomski simbol novomarofskog kraja i dokaz da se prava tradicija najbolje čuva za stolom.

Prethodni tekst: Strani influenceri oduševljeni sjeverom Hrvatske: projekt “100 dvoraca” otkrio novu veliku turističku priču – Domagoj Sever

Objava Pera iz Novog Marofa: starinski kolač od sira koji miriše na krušnu peć i djetinjstvo pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.