No, ovaj maleni otok u korčulanskom kanalu mnogo je više od same povijesti.

Otok čijom obalom možete prošetati

Možemo reći da je otok Vrnik zaista skriveni dragulj, i ako zaista želite pobjeći od užurbanog života i gradske vreve, ovaj otok je idealna destinacija. S tek nekoliko stanovnika i bez automobila, otok je prava oaza mira. Na otoku se nalaze brojne šljunčane plaže i skrovite uvale, a do svake možete doći pješice. Naime, njegova obala duga je tek dva kilometra, i možete kroz cijelu prošetati.

Dok šetate, naići ćete na mnoge mediteranske biljke koje rastu na ovom otoku – smilje, kadulja, ružmarin, mažuran i metvica samo su neke od biljaka koje rastu na ovom malenom otoku koji su lokalci oduvijek nazivali Škoj. Upravo zato je na otoku podignuta crkva Gospe od Škoja, čija se svetkovina obilježava početkom srpnja. No, tu je i još jedna manja, starija crkvica, posvećena Gospi od Pohođenja. Svi ovi spomenici svjedoče o bogatoj kulturnoj baštini koja čuva dušu otoka.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Otok na kojem je vrijeme stalo

Kamenolom je davno zatvoren, ljudi su se odselili s otoka. Na otoku danas živi tek jedan stalni stanovnik i nekoliko njih koji zimi borave u gradovima. No, ljeti je ovaj otok malo življi. Svakog dana do njega iz Lumbarde voze taksi brodice, i turisti dolaze vidjeti ovaj otok u kojem je vrijeme stalo.

Iako su moderni tragovi ljudskog prisustva na otoku minimalni, Vrnik ne gubi svoj šarm. Turisti koji posjete ovaj otok mogu se prepustiti jednostavnom načinu života, upoznati lokalne običaje i uživati u predivnim pogledima na kristalno čisto more.

Ako se ikada nađete u blizini Korčule, ne propustite priliku da posjetite ovaj mali, ali neprocjenjiv otok.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Sedam čarobnih plaža na predivnom otoku Korčuli – Domagoj Sever

“Znate li da kamen s ovog otoka krasi Hagiju Sofiju i crkvu sv. Vlaha u Dubrovniku? Dobrodošli na otok Vrnik, skriveni dragulj u korčulanskom kanalu”

Objava Dobrodošli na otok Vrnik, skriveni dragulj u korčulanskom kanalu pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Puffini su ptice koje izgledaju kao da ih je netko nacrtao, a onda je priroda rekla ok sad ćeš ti živjeti u vjetru i valovima sjevernog Atlantika. Većinu godine provode na pučini i na kopno dolaze uglavnom zbog gniježđenja. Zbog tog “sezonskog pojavljivanja” mnogima su još zanimljiviji jer nisu stalno tu, nego ih moraš uloviti u pravom trenutku.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Mykines na Farskim otocima je jedno od legendarnih mjesta za puffine

Ako si ikad vidio prizore travnatih litica punih morskih ptica, Mykines je često ta lokacija. Mykines je i Ramsar područje, a u opisu lokaliteta se navodi najveća Farska kolonija atlantskog puffina s oko 125000 parova.

Zanimljivost koja ljude najviše zbuni: kljun im je sezonski modni dodatak

Najšareniji kljun nije stalno “uključen”. U sezoni parenja boje i pločice na kljunu su najizraženije, a izvan sezone izgled postaje jednostavniji. Zato puffin na fotkama iz različitih mjeseci ponekad izgleda kao potpuno druga ptica, i baš je to dio njihove čarolije.

Dugovječnost koja iznenadi skoro svakoga

Puffini mogu živjeti dugo za pticu. Neki izvori navode da često dožive oko 20 godina, dok se u stručnijim opisima često spominju i prosjeci od oko 18 godina ili čak “30 plus” kao tipično za dugovječne morske ptice. Poanta je ista, kad vidiš puffina moguće je da gledaš vrlo iskusnog preživljavača s puno oceanskih sezona iza sebe.

Vjernost i partnerstva koja mogu trajati godinama

Puffini se često vraćaju na isto mjesto gniježđenja i često u isti brlog. Taj povratak na “adresu” kroz sezone znači da se parovi vrlo često ponovno spajaju i ostaju zajedno kroz godine, pa su postali simbol odanosti.

Imaju svoj “poljubac” koji izgleda kao rom com scena

Dodirivanje kljunovima je jedno od najprepoznatljivijih ponašanja puffina. Izgleda kao poljubac, a zapravo je dio njihovog društvenog repertoara i povezivanja. Ljude to instantno kupi jer izgleda toplo i smiješno u isto vrijeme.

Minimalizam u roditeljstvu: jedno jaje, maksimalna briga

Puffini najčešće imaju jedno jaje po sezoni. To je njihov stil, fokus na kvalitetu umjesto količine. Oba roditelja sudjeluju u inkubaciji i hranjenju, i cijela sezona im se vrti oko tog jednog cilja.

Puffling priča: slatko ime, ozbiljan izlazak u svijet

Mladunče puffina provodi tjedne u brlogu, hrani se ribom koju roditelji donose i raste brzo. Kad je spreman, izlazi i kreće prema moru, često noću. I onda slijedi ono najluđe, nakon odlaska na more ne vraća se na kopno godinama.

Na kopnu simpatični, u moru totalno drugi film

Puffini na kopnu znaju izgledati kao mali komičari, ali u vodi su ozbiljni sportaši. Krila koriste kao peraje i rone u potrazi za ribom. Taj kontrast je dio razloga zašto su toliko popularni, preslatki su dok hodaju, ali kad shvatiš kako žive, dobiješ respekt.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Trik koji je napravio internet: više ribica odjednom u kljunu

Ovo je onaj trenutak kad ljudi kažu čekaj kako je to moguće. Puffin može nositi više ribica odjednom, pa djeluje kao da je na misiji s punim “shopping bagom” hrane. Taj prizor je toliko ikoničan da se pretvorio u puffin trademark.

Brlog u zemlji kao mali bunker protiv vremena

Za gniježđenje često kopaju ili koriste rupe u tlu, najčešće u travnatim padinama. Brlog štiti jaje i mladunče od vjetra, kiše i predatora. To je jednostavna, ali genijalna strategija za život na mjestima gdje vrijeme nikad ne pita jesi li spreman.

Kolonije su kao mali grad: glasno, živo, stalno u pokretu

Kad su puffini u koloniji, sve je puno događaja. Dolasci i odlasci, glasanje, prepirke oko rupa, rituali parova, promet u zraku. Gledanje toga je kao prirodni reality show, samo bez scenarija i s puno boljim pogledom.

Da, puffini su jestivi i dio su tradicije u sjevernom Atlantiku

Ovo je činjenica koja često izazove wow i mali šok. U dijelovima sjevernog Atlantika puffini su se povijesno lovili i jeli kao dio tradicionalne prehrane, uključujući i Faroe kontekst gdje se taj običaj spominje u okviru lokalne kulture i samoodrživosti. Danas je tema osjetljivija zbog stanja populacija i zaštite vrste.

View this post on Instagram

A post shared by Claudeen Travel Tales (@claudeenonthego)

Važan kontekst: vrsta je globalno ranjiva

Atlantski puffin je na globalnoj razini procijenjen kao ranjiv prema IUCN kategoriji, što je jedan od razloga zašto se o lovu, turizmu i uznemiravanju kolonija sve više razgovara kroz prizmu opreza i održivosti.

Zašto ih nije lako “uloviti” tijekom cijele godine

Puffini nisu ptica koja stalno boravi na kopnu. Njihov život je većinom morski, a kopno je sezonska stanica. To znači da doživljaj puffina često dolazi s osjećajem posebnosti, kao da si uhvatio pravi prozor u njihov privatni život.

Što im danas otežava život

Kod morskih ptica najosjetljivija točka je hrana. Kad se dostupnost sitne ribe promijeni, cijeli ciklus gniježđenja postaje teži. Zato se u mnogim analizama spominju promjene u moru i lancu prehrane kao važan pritisak na puffine, uz šire izazove okoliša.

Zašto puffini tako lako osvajaju ljude

Puffini su savršen miks kontrasta. Izgledaju preslatko, a žive tvrd život. Imaju kljun koji mijenja “outfit”, veze koje traju, roditeljstvo koje je totalno fokusirano i trik s ribom koji izgleda kao magija. I onda još dodaš činjenicu da su na nekim mjestima bili i dio prehrambene tradicije, i dobiješ priču koja je istovremeno fora, čudna i stvarna.

Vezani članak: Farski otoci, država koja ima samo tri semafora – Domagoj Sever

Objava Puffini, ptice s najčudnijim kljunom i najodanijim vezama pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Snježna bajka na vrhu Ivanščice

Kad se uspon isplati, nagrada je potpuna: prostranstvo bjeline i osjećaj da je vrijeme na trenutak stalo. Visoki snijeg prekrije staze, a krošnje dobiju onaj “šećerni” sloj koji fotografiji daje mekani, bajkoviti izgled. U takvim trenucima priroda postane tiha pozornica, savršena za široke kadrove, ali i za sitne detalje koji pričaju priču o zimi.

Božićni ugođaj iznad oblaka i tišine

Na višim dijelovima Ivanščice zima često pokaže svoje pravo lice i onda kad su niži predjeli tek hladni i sivi. Upravo zato ovdje Božić zna biti “stvarniji”, bjelji, mirniji, puniji. Kad zapuše lagani vjetar, snježna prašina zapleše preko proplanaka, a svjetlo (pogotovo ujutro ili pred zalazak) pretvori krajolik u zlatno-bijelu razglednicu.

Detalji zime – led, tragovi i bijela šuma

Najljepše je uhvatiti kontraste: tamna kora drveća naspram snijega, kristali leda na granama, zaleđene vlati trave koje se sjaje na suncu. Tragovi u snijegu, ljudski ili životinjski, dodaju dinamiku i osjećaj da je netko upravo prošao “kroz bajku” nekoliko minuta prije vas. Takvi detalji daju galeriji toplinu, jer se u njima osjeti stvarni trenutak, a ne samo lijepi pogled.

Zanimljivost o Ivanščici

Ivanščica (oko 1060 m) smatra se najvišom planinom Hrvatskog zagorja, a zbog svoje visine često zadrži snijeg dulje od okolnih krajeva. Zato je zimi posebno privlačna svima koji žele doživjeti “pravu” planinsku atmosferu bez odlaska daleko. S vrha se u dobrim uvjetima otvaraju široki pogledi prema Zagorju i šire, a kad se sve zabijeli, cijeli kraj izgleda kao minijaturna maketa od šećera.

Savjet za posjet u zimskim uvjetima

Ako planirate izlet zimi, računajte na to da se uvjeti na vrhu mogu brzo promijeniti: snijeg zna biti dubok, a vjetar pojača osjećaj hladnoće. Dobra obuća, slojevita odjeća i nešto toplo u termosici čine razliku između “lijepo je” i “ne želim se vraćati”. A za fotografiranje: zaštitite opremu od vlage i kondenzacije, i iskoristite jutarnje ili poslijepodnevno svjetlo jer tada snijeg dobije najmekši, najčarobniji ton.

Uživajte u galeriji bajkoviti božićni prizori s vrha Ivanščice u svom najljepšem izdanju, baš onakvi kakve zima zna pokloniti samo rijetkima: onima koji se popnu dovoljno visoko da ih dočekaju snijeg, mir i tišina.

Foto: Bojan Jakopec

Prethodni članak: Top sanjkališta u Hrvatskoj: Veliki vodič kroz najljepšu zimsku avanturu – Domagoj Sever

Objava Bajkoviti božićni prizori na vrhu Ivanščice. Snježna idila iznad Zagorja pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

“Sretne vijesti na današnji Dan divljih vrsta!

Nakon što je prije 2 tjedna prvi put viđena jedinka stepskog sokola na umjetnom gnijezdu postavljenom na stup dalekovoda u okviru projekta LIFE Danube Free Sky, danas je prvi put uočen par na gnijezdu! Par je već prionuo poslu i počeo raditi rupu za polaganje jaja u materijalu koji se nalazi u gnijezdu. Područje Slavonije i Baranje predstavlja južnu granicu rasprostranjenosti ove vrste, stoga je vrlo rijetka i ugrožena vrsta. Prema istraživanju iz 2009. godine zabilježena su samo dva gnijezda u Hrvatskoj, u Vukovarsko-srijemskoj županiji te na području općine Antunovac.

Ženke stepskog sokola nešto su veće u odnosu na mužjake. U bliskim susretima s partnerom ili potencijalnim partnerom, stepski sokolovi se klanjaju jedan drugome, a mnoge interakcije uključuju neki element naklona. Mužjaci također često hrane svoje partnerice tijekom perioda gniježđenja.”

Naslovna fotografija: Alan Mersom (@merse) | Unsplash Photo Community

Kontakt – Domagoj Sever

Objava Povijesni trenutak u Kopačkom ritu, snimljen par stepskih sokolova na gnijezdu! pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.