Najprije treba naglasiti da je Maroko muslimanska zemlja, smještena na sjeverozapadu afričkog kontinenta, na obali Atlantskog oceana i Sredozemnog (Alboranskog) mora. Samo ovi podaci daju naslutiti o kakvoj se raznolikosti radi. Kad još k tome dodamo Atlas čiji su najviši vrhovi tijekom cijele godine prekriveni snijegom, te Saharu koja zauzima dobar dio južnog dijela zemlje, cijela slika poprima potpuno drugačiji dojam. Onaj koji vas tjera kupiti aviokarte i krenuti!

Maroko je posljednjih godina doživio turističku ekspanziju, pa ga je tako u 2022. godini posjetilo čak 11 milijuna turista. To ga čini trećom najposjećenijom arapskom zemljom, iza Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Maroko je također zemlja koja izrazito poštuje tradiciju, pa tako ne možete ulaziti u džamije ako niste Musliman. Pozive na molitve čut ćete pet puta dnevno, a za vrijeme Ramazana provodi se strogi post. Tijekom dana Muslimani ne piju čak ni vodu.

Nemojte da vas ove činjenice pokolebaju u planiranju putovanja u tijeku Ramazana. Iako Marokanci poste, većina trgovina i restorana normalno radi i osim nešto manje gužve na ulicama tijekom dana (što je i više nego dobrodošlo) baš nigdje nismo osjetili da nam nešto nedostaje ili da smo ostali zakinuti za nešto zbog Ramazana. Turisti tijekom dana mogu normalno jesti i piti u restoranima i kafićima.
Za početak i jedna bitna stvar oko snalaženja koja se nama pokazala izuzetno korisnom. Koristite Google maps offline kako biste se mogli bez problema, sa sigurnošću kretati ulicama Maroka. Ne iziskuje mnogo vremena, besplatno je, a uštedjet će vam u konačnici i vrijeme i novac.

CJENIK:

Ukupna cijena boravka 11 dana u Maroku iznosila je 1200 eura po osobi. To uključuje smještaj, hranu, aviokarte iz Zračne luke Treviso koje smo kupili dva mjeseca ranije (još uvijek nema direktnog leta iz Zagreba), prijevoz, cestarine. Dakle, baš sve od trenutka kad nas je četvero krenulo iz Zagreba osobnim automobilom kojega smo ostavili na parkingu pokraj Zračne luke Treviso, do povratka natrag u Zagreb.
– Cijena parkinga u ZL Treviso za 11 dana – 41,16 eura
– Gorivo i cestarine – 150 eura (benzinac)
– Povratne aviokarte – 150 eura po osobi (na 4 aviokarte uzeli smo i dva ekstra kofera od 20 kg)
– Troškovi smještaja, prijevoza, hrane, pića, lokalnih vodiča, cijena ulaznica za razne muzeje i znamenitosti, napojnice – 950 eura po osobi.

Objašnjenja pojmova s kojima ćete se svakodnevno susretati u Maroku:

– Dirham – marokanska valuta, omjer je 1:11 (100 eura = 1100 drahmi) i najbolji tečaj imali smo u Marakešu. Uvijek imajte kod sebe sitne dirhame (posebno tijekom šetnje medinama), jer će vam trebati za fotografiranje, snimanje, razne prezentacije po trgovinama, savjete, pomoć koju će vam trgovci samoinicijativno nuditi, korištenje wc-a i dr.
– Šokran – hvala
– Pozdrav – salam
– Riad – tradicionalna kuća u starom dijelu grada. Danas su mnogi riadi preuređeni u smještajne jedinice. Našu preporuku riada u Maroku pogledajte OVDJE.
– Ksar – utvrđeni grad, dvorac. Predstavlja tradicionalno naselje s arhitekturom karakterističnom za južni Maroko. Sastoji se od kvadratnog prostora omeđenog zidinama i uglavnom se nalazi u brdskim područjima.
– Kazba – tvrđava ili citadela. Tipična južnomarokanska građevina, vrlo slična ksaru, koju su plemena gradila kako bi zaštitili svoje vođe. Obje su građene od zemlje omeđene zidinama.
– Medina – stari dio grada, srednjovjekovno naselje karakterističnih uskih uličica nalik labirintu
– Hammam – lokalna kultura življenja Marokanaca, iskustvo koje morate doživjeti. Marokanci rade hammam jednom tjedno, a smatraju da njime ne čiste samo tijelo već i dušu. Radi se u sauni na grijanom kamenom stolu. Cijeli proces uključuje tuširanje, piling odnosno trljanje posebnom rukavicom natopljenom smjesom mljevenih koštica argana. Nakon ispiranja slijedi pranje, kratka masaža i maska koja se upija 10 minuta. Nakon toga koža je nevjerojatno čista i glatka, a naša je preporuka hammam u jednom od riada Fesa. Nemojte to propustiti!

Marakeš

Posjet Maroku započinjemo u Marakešu, a dolazak u večernjim satima pokazao je svu gungulu i živost ovoga grada točno kako smo i očekivali. Cjelokupnu privatnu turu organizirao nam je Mustafa Boumrour, vlasnik agencije Sahara Wanderlust koji već godinama uspješno gradi marokansko-hrvatske odnosa. Naših 11 dana isplanirao je besprijekorno, sve je štimalo, a najviše nas je oduševila razina znanja i interes za učenjem hrvatskog jezika. Obožava Hrvatsku iako nikad nije bio kod nas, sve nove fraze zapisuje i ponavlja kako bi ih zapamtio. Ima i hrvatsku playlistu u kombiju te obožava Dinu Dvornika. On je jednostavno najpoznatiji hrvatski Marokanac.

View this post on Instagram

A post shared by Sahara Wanderlust (@saharawanderlust_tours)

Vozač Sahara Wanderlusta dočekao nas je u zračnoj luci i odvezao do medine odakle pješice nekoliko minuta nastavljamo do našeg riada. Iako se radi o kasnim večernjima satima, u uskim uličicama medine u svim mogućim smjerovima mimoilaze se pješaci, biciklisti, magarci, motociklisti. Odmah se postavlja pitanje koliko ljudi dnevno ovdje pogine? Slučajno ili ne, nismo vidjeli niti jednu nesreću. Nevjerojatno su spretni u mimoilaženju u prometu.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Najbolji doživljaj medine je navečer. Male trgovine rade, trgovci vam prilaze i nagovaraju da baš kod njih kupite, jer oni imaju najbolje i najjeftinije. Morate se i cjenkati naravno, jer takav je običaj. Ali s mjerom, nemojte pretjerati sa spuštanjem cijena da ih ne uvrijedite. Jednostavno se igrajte s njima, ako vam se da. Ako ne, recite hvala i produžite dalje. Većina prodavača u trgovinama zapravo su obrtnici koji tamo stvaraju prava mala remek djela (suvenire, obuću, odjeću, slike). Ovisno o umijeću cjenkanja dobit ćete i povoljniju cijenu, a jedan magnetić primjerice stoji od 0,5-2 eura.

Marakeš je u srednjem vijeku bio glavno središte islamskog svijeta. Očuvana je stara urbanistička osnova i mnogi arhitektonski spomenici nose karakterističnu islamsku kulturu poput gradskih zidina iz 12. stoljeća, Gradskih vrata Bab Agnaou, džamije Kutubiyya iz 12. stoljeća, najveće u Marakešu s minaretom koji ponosno dominira gradom i mnoge druge. Tu je i jedna od najvažnijih povijesnih građevina Marakeša danas muzej Ben Youssef Madrasa, a nekad slavno islamsko sveučilište. Ipak, centar događanja je glavni trg Jamal en Fna, gdje ćete susresti krotitelje kobri, majmune, ulične zabavljače… Budite oprezni, ako nemate namjeru fotografirati životinje nemojte ulaziti s njima u razgovor jer će vas na vrlo agresivan način pokušati natjerati da ipak platite.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Esauira, tamo gdje se nebo bijeli od galebova

3 sata vožnje od Marakeša na obali Atlantskog oceana smještena je Esauira. Ribarski gradić zatekli smo u jutarnjoj dinamici i gužvi, stotine brodova u luku dovoze ribu i morske plodove, koji su okusom potpuno drugačiji od onoga na što smo naviknuli. Prepun znamenitosti, šarenila koje vas mami na fotografiranje i ljubaznih trgovaca, potpuno drugačijeg temperamenta od onoga što smo doživjeli u Marakešu. Esauira je od 16. stoljeća bila poznata kao Mogador, što na berberskom znači “zid”. Utvrđen je zidinama, a i danas Esauiru od valova štiti obližnji otok Mogador, pa je iz tog razloga jedna od najmirnijih luka marokanske obale. Upravo zbog zidina Esauira je upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi 2001. godine. 

Argan

Maroko je najveći proizvođač arganova ulja u svijetu, pa obavezno posjetite jednu od mnogih zadruga za preradu kozmetičkih i prehrambenih proizvoda od argana. U regiji Agadir žene koje rade u Zadruzi pokazale su nam što se sve može dobiti od argana. Ljuska argana služi za grijanje (pali se), od prženog argana se radi ulje, a od sirovog kozmetika. Usitni se i drobi rukama nakon čega se dobije ulje. Ulje kao prehrambeni proizvod služi kao preljev za salate ili kuskus. Kruti dio se usitnjava i služi za izradu proizvoda koje se koriste u kozmetičke svrhe (poput pilinga kod hamama). Argan je duboko utkan u svakodnevne rituale ljepote marokanskih žena. Od davnina ga koriste kao eliksir mladosti i lijepe kože.

I kao neizostavan dio posjeta Maroku, fotkanje s ovcama na drveću argana. Šećer na kraju dana, bila je dvomjesečna bezimena mazilica u društvu majke. Samo njih dvije svaka na svom dijelu stabla, uživaju u bobicama argana.

Od medina do planina

Vraćamo se u Marakeš i sljedeće jutro krećemo prema pustinji. Prelazimo planinu Atlas čiji su najviši vrhovi pod snijegom tijekom cijele godine, a ona nam putem pokazuje sve moguće krajolike, ostatke kuća, čak i pećina ukopanih u planinu u kojima su ljudi nekada živjeli.
Korištenje WC-a putem (ali i na mnogim drugim mjestima) se naplaćuje. Često ćete doživjeti da vam osoba koja naplaćuje korištenje, rukom otrgne 2-3 listića (da, ona što vam trebaju za brisanje. I ne, nećete ih naći u toaletu) i tako lijepo vi kao u vojsci odradite što trebate. Simpatično, dokle god vas ne stisne ne daj Bože nešto više od mokrenja. No, i to je doživljaj, zar ne?

Još jedna znamenitost na putu između Marakeša i Sahare je Ait Ben-Haddou. Ksar je okruženih visokim zidinama i primjer je tradicionalnog staništa prije Sahare čije su kuće zbijene unutar obrambenih zidina. Ait-Ben-Haddou, u pokrajini Ouarzazate, upečatljiv je primjer arhitekture južnog Maroka. Zbog toga je od 1987. na popisu mjesta svjetske baštine UNESCO-a. Danas je tamo preostalo tek nekoliko obitelji i ima par malih trgovina, dok se većina preselila u modernije selo s druge strane Slane rijeke.
Filmska industrija odavno je bacila šapu na ovu lokaciju, pa je tako ovih dana tamo u tijeku snimanje novog nastavka Gladijatora, a u prošlosti su tu snimani Indiana Jones, Isus iz Nazareta, Mumija i mnogi drugi filmski klasici.

Čudesna priroda

Idemo dalje prema pustinji gdje je priroda formirala nevjerojatan krajolik i neobičnu atrakciju za posjetitelje: stijenu u obliku majmunskih prstiju, a ljudska ruka (tamo gdje je planina dopustila) čudesnu zmijoliku cestu.
Duboko u stjenovitim planinama Atlasa, je i klanac Todra – nevjerojatan krajolik što ga je stvorila priroda odnosno rijeka Todra koja se stoljećima probijala kroz vapnenac. Svakako jedna od većih atrakcija Maroka, posebno za ljubitelje fotografije, planinare, penjače ali i bicikliste. Klanac izgleda gotovo prapovijesno s okomitim stijenama kanjona koje dosežu i više od 400 metara.

Sahara – jahanje deva i avantura džipovima po dinama

Tu počinje prava avantura! Merzouga. Odjednom nestaje sve, ostaje samo Pustinja, njezino veličanstvo Sahara. Carstvo dina, deva i pijeska. Najveća vruća pustinja na svijetu s više od 9 milijuna kvadratnih kilometara zauzima čak trećinu afričkog kontinenta. I nije sve baš pijesak, na mjestima je čak iznenađujuće puno stijena i kamenja, ali i života.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Oko 7 km od Merzouge džipom stižemo do tajnovitog sela Khamlia u kojem nas srdačni stanovnici dočekuju tradicionalnim plesom. Početkom 20. stoljeća doselili su iz Malija, Sudana i Senegala i ostali ovdje. Imaju i školu koju pohađa dvadesetak đaka, a posebni su po tome što im je berberski danas materinji jezik. Ovdje smo konačno kušali pizzu, berbersku pizzu. Nimalo sličnu našoj, ali vraški dobru s obzirom na to gdje smo.

Život u Sahari

Stižemo do dijela gdje žive tradicionalne nomadske obitelj u Sahari. Jedna obitelj posjeduje 3-4 šatora od kojih svaki ima svoju namjenu. Jedan služi kao kuhinja, drugi kao spavaona, treći je dnevni boravak. U trenutku kad smo stigli u selo, ispred šatora su bile majka i djevojčica. Majka se povukla u šator čim nas je vidjela i više nije izlazila. Pripremila nam je čaj od mente u znak dobrodošlice koji nam je vodič poslužio jednom od šatora. Iako majku više nismo vidjeli, djevojčica je cijelo vrijeme s nama, izuzetno je znatiželjna i želi nas upoznati. Zove se Fatima i pokazuje nam svoje životinje. Vodič nam objašnjava da se ova obitelj sastoji od tri člana. Djevojčica, majka i otac. I dok njih dvije brinu tijekom dana o nastambi i nešto domaćih životinja koje uzgajaju, otac svakoga jutra odlazi na obližnju granicu s Alžirom trgovati, te se vraća predvečer. I tako iz dana u dan kako bi obitelj preživjela.

Vožnja džipom po dinama bio je svojevrstan adrenalinski šok u kojem smo zahvaljujući izuzetnoj spretnosti i umijeću našega vozača sretno i na vrijeme stigli na cilj. Doživljaj prelazaka preko dina, spuštanje, dizanje možemo samo opisati kao vožnju najboljim roller coasterom. Uz džip, možete birati vožnju kvadovima i jahanje deva. Ovo potonje je svakako poseban doživljaji. Naša tura trajala je sat i pol nakon čega je bio upitan silazak, mogućnost skupljanja nogu itd. Ipak preživjelo se i isplatilo jer horizont u daljini davao je kombinacije koje ni najbolji slikar ne bi mogao zamisliti.

Naše četiri deve elegantno su i strpljivo gazile preko dina Erg Chebbi prema našem odredištu, mjestu usred pustinje Desert Majestic Luxury Campu. Kao što samo ime govori, luksuzno je toliko da imate sve. Doslovno. Struju, vodu u izobilju jer kamp je podignut na jednom od izvora, pa čak i vino. Butelja kvalitetnog crnog vina stajala nas je tek dvadesetak eura, što je naš pojam luksuza diglo na još viši nivo.
Ispratili smo te večeri sunce na počinak, zaplesali uz tradicionalnu glazbu bubnjeva, kratko odspavali i oko 5:30 ujutro krenuli na vrh najviše dine kako bismo uz prve zrake započeli još jedan dan. Dan kada pustinji govorimo: Do sljedećega viđenja!

Fes

Nakon 8 sati vožnje iz Merzouge stižemo u Fes. Za razliku od Marakeša ovdje šećemo ipak nešto mirnije, ponajprije jer su zabranjeni mopedi. Medina Fesa obiluje prekrasnom arhitekturom i uskim ulicama u koju je satkana duga povijest. Ujedno je i najveće urbano područje na svijetu bez prometa automobila, te je zbog toga 1981. godine kao kulturno dobro uvrštena na popis mjesta svjetske baštine UNESCO-a. I te uske ulice potpuno golih zidova izvana, pravu ljepotu kriju s druge strane. Unutra je život, šarenilo, istinski Fes.

Nevjerojatan je podatak o broju džamija u Fesu. Uz to što ima 9000 uličica, Fes broji čak 41000 džamija. Zamislite, samo Fes!
Vodič nam objašnjava da su uličice građene uske kako bi se lokalne žene što brže mogle sakriti od stranaca. Bilo kako bilo, istina jest da žena na ulicama nema mnogo, a nerijetko smo i svjedočili njihovom skrivanju.

Ovdje je najstarije sveučilište na svijetu Al Karaouine utemeljeno 859. godine i od tada kontinuirano djeluje. Sveučilište je tijekom vremena postalo i vodeći duhovni te obrazovni centar, a Maroko ga je u moderni obrazovni sustav uključio tek 1963.

Štavljaonica Chouara iz 11. stoljeća

Tradicija je u Maroku vrlo važna i prenosi se s koljena na koljeno, pa ćete tako u Fesu vidjeti kako izgleda proces štavljenja kože. U štavljaonici Chouara iz 11. stoljeća koža se prerađuje jednako već 1000 godina. I baš ništa se nije promijenilo od tada. Ako se pitate smrdi li tamo, dovoljno je samo znati da svaki posjetitelj na ulazu u štavljaonicu dobije grančicu mente!

Cijeli proces prerade ukupno traje dva i pol mjeseca. Sirova se koža prvo na tri dana ostavlja u bačvama ispunjenima kravljim urinom, vodom i solju. Zatim se premještaju u bačve ispunjene golubljim izmetom i vodom. Zanimljivo, 1 kg golubljeg izmeta stoji 20 eura, a jedan golub 2-3 eura. Nakon što koža potpuno omekša i očisti se od svih masnoća, stavlja se u prah dobiven od drva cedra, nakon čega slijedi faza bojenja. Šarene jame ispunjene su prirodnim bojama od šafrana, indiga, cvjetova maka, kane, mente i sve se na kraju suši na krovovima obližnjih kuća.

Volubilis

Na putu od Fesa do Chefchaouena stajemo na ruševinama rimskog grada Volubilisa, najbolje čuvanog arheološkog nalazišta u Maroku. Zbog očuvanosti UNESCO ga je proglasio mjestom svjetske baštine 1997. Iskopano je tek oko polovice lokaliteta od 40 hektara u Volubilisu, a s obzirom na veličinu lokaliteta uzmite u obzir da će vam dobro doći zaštita od sunca i voda. Imate li priliku birati doba dana, radije ga obiđite rano ujutro ili kasnije poslijepodne kada zrake sunca obasjaju drevne stupove.

Chefchaouen

Dobrodošli u plavi biser Maroka, smješten u gorju Rif. Chefchaouen je poznat po svojim predivnim kućama i vijugavim ulicama obojenim u plavo, definitivno jedan od najupečatljivijih gradova koje smo posjetili. Za one koji su gledali Štrumpfove, najbliži opis bio bi: šećući ulicama ovog malog plavog grada imate osjećaj da će svakog trenutka iz jedne od njih istrčati Papa Štrumpf, Štrumpfeta i ostala ekipa. Ovdje ćete također doživjeti mnoštvo malih trgovina, no nimalo nametljivih prodavača, što nam je itekako odgovaralo. Jednostavno uživate u šetnji, bez žurbe, istražujete, fotografirate.
Zanimljive su teorije koje objašnjavaju zašto baš plava boja grada. Jedna je da su ga u plavo obojili Židovi koji su došli u Chefchaouen u bijegu od španjolske inkvizicije u 15. stoljeću, a plava boja im je važan kultni simbol. Druga teorija objašnjava da nijanse plave na zidovima tjeraju komarce, a treća da plava predstavlja boju mora.

Casablanca i Rabat, najveća i glavni

Casablanca je najveći grad u Maroku smješten na obali Atlantika, ekonomska prijestolnica i jedan od turistički najposjećenijih gradova Maroka. Ovdje je i jedna od najvećih džamija na svijetu. Džamija Hasana II. uistinu oduzima dah, a njezin minaret visok je 210m, što ga čini drugim po visini na svijetu iza Djamaa el Djazaira (265m).

Za ljubitelje filmske umjetnosti, Ingrid Bergman i Humphreya Bogarta obavezan je posjet Rick’s Caffeu u kojem je sniman klasik Casablanca, nalazi se vrlo blizu džamije.
Sjevernije, iznad Casablance smješten je Rabat, glavni grad Maroka. Šetnje mirnim ulicama okupanima jutarnjim suncem odvode nas u prošlost danas modernoga Rabata. Grad prepun palmi u kojem obavezno posjetite ostatke 1200 godina staroga mauzoleja Mohameda V. i Hassanovog tornja.

Marokanska kuhinja

Posjet Maroku neće biti isti bez kušanja i istraživanja brojnih jela koja su specifična za njegovu kuhinju. Marokanci svoje goste dočekuju tradicionalnim čajem od mente, a kao zemlja maslina, vinove loze jasno je da se radi o vrhunskim primjercima. To su tajines, kuskus, tanjia, briouates, pastilla. Česta kombinacija slanog i slatkog te miješanja voća i povrća jako nam se svidjela kao i poneki začini. Ipak, budite oprezni kod salata i voća, jer voda uglavnom nije pitka. Takve stvari jedite u provjerenim restoranima prema preporuci da ne biste proveli nekoliko dana sa želučanim i probavnim smetnjama.

I na kraju, baš kao i Maroko, lokalna kuhinja i ljubazni domaćini oduševili su nas toliko da možemo samo poručiti: Vidimo se opet!

Tekst: Tea Rožman Svedrović – Skitnice.hr

Kontakt – Domagoj Sever “Vodič kroz Maroko – kako isplanirati putovanje na sjeverozapad Afrike”

Objava Vodič kroz Maroko – kako isplanirati putovanje na sjeverozapad Afrike pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.