To su Tuarezi, često nazivani i “Plavi ljudi Sahare” zbog indigo-plave odjeće i vela koji tradicionalno nose muškarci. Njihova kultura spoj je pustinjske izdržljivosti, ponosa, poezije, glazbe, složenih obiteljskih veza i običaja koji na prvi pogled djeluju potpuno drukčije od onoga na što smo navikli.

Najzanimljivije od svega? Kod Tuarega tradicionalno muškarci pokrivaju lice, dok žene to ne moraju činiti. Još zanimljivije, žene u njihovu društvu imaju iznimno važan status.

Ali je li istina da žene imaju “svu moć”, da muškarci nakon razvoda odlaze bez ičega i da je riječ o pravom matrijarhatu? Odgovor je: djelomično da, ali stvarnost je mnogo složenija i zanimljivija od viralnih objava na internetu.

Tko su zapravo Tuarezi?

Tuarezi su berberski, odnosno amazigh narod koji tradicionalno živi u pustinjskim i polupustinjskim područjima Sahare i Sahela. Njihove zajednice nalaze se u današnjem Maliju, Nigeru, Alžiru, Libiji, Burkini Faso i okolnim zemljama.

View this post on Instagram

A post shared by NWE (@nwe)

Kroz povijest su bili poznati kao nomadi, stočari, trgovci i vodiči karavana kroz Saharu. Njihov način života oblikovala je pustinja: udaljenost, oskudica, kretanje, snalažljivost i snažna povezanost obitelji i plemena.

Tuarezi sebe često nazivaju Kel Tamasheq, što je povezano s njihovim jezikom, tamasheqom. Iako ih vanjski svijet često promatra kao jednu skupinu, važno je znati da Tuarezi nisu potpuno jednolično društvo. Običaji se razlikuju od područja do područja, od plemena do plemena, a mijenjali su se i kroz vrijeme.

Zašto Tuarege zovu “Plavi ljudi Sahare”?

Nadimak “Plavi ljudi Sahare” povezan je s tradicionalnom indigo odjećom. Indigo boja nekada se mogla prenositi na kožu, pa su putnici i istraživači opisivali Tuarege kao ljude plavičastog izgleda.

Ipak, ono što najviše privlači pozornost jest veo koji nose muškarci. Taj veo često se naziva tagelmust ili litham. Prekriva dio lica, osobito usta i nos.

View this post on Instagram

A post shared by A grain of time (@agrainoftime)

Za razliku od mnogih drugih muslimanskih i tradicionalnih društava, u kojima se od žena očekuje pokrivanje lica, kod Tuarega je upravo muškarac taj koji tradicionalno skriva lice. Žene lice ne pokrivaju na isti način.

Zašto muškarci nose veo?

Postoji nekoliko objašnjenja.

Prvo, veo ima praktičnu funkciju. U Sahari štiti od pijeska, sunca, vjetra i prašine. U pustinji komad tkanine preko lica nije samo simbol, nego i sredstvo preživljavanja.

Drugo, veo ima društveno i simboličko značenje. U tradicionalnom tuareškom društvu odrasli muškarac nošenjem vela pokazuje zrelost, dostojanstvo, samokontrolu i poštovanje prema drugima.

Treće, pokrivanje usta može biti povezano s idejom stida, časti i društvene distance. U nekim opisima tuareške kulture navodi se da muškarac posebno pazi kako se ponaša pred ženama, starijima, strancima i tazbinom.

Zato nije točno da je veo samo modni detalj ili zaštita od pustinje. On je istodobno praktičan, kulturni i simbolički znak identiteta.

Žene bez vela: znak slobode ili nešto drugo?

Jedna od najpoznatijih osobina tuareške kulture jest to da žene tradicionalno ne pokrivaju lice. To ne znači da je njihovo društvo moderno u zapadnom smislu riječi, niti da su svi odnosi savršeno ravnopravni. Ali u usporedbi s mnogim okolnim zajednicama, tuareške žene povijesno su imale neuobičajeno visok stupanj društvene slobode.

Žene su imale važnu ulogu u obitelji, očuvanju tradicije, prenošenju jezika, pjesama, rodoslovlja i kulture. U mnogim tuareškim zajednicama žena nije bila nevidljiva figura u pozadini, nego osoba čiji glas ima težinu.

Posebno je zanimljivo da se kod Tuarega često spominje matrilinearno nasljeđivanje.

View this post on Instagram

A post shared by El Hilo (@elhilo.mag)

Što znači da je tuareško društvo matrilinearno?

Ovdje dolazimo do važne razlike koju mnogi viralni tekstovi preskaču.

Matrilinearno društvo ne znači automatski da žene vladaju muškarcima. To znači da se podrijetlo, nasljedna linija, status ili dio imovine mogu pratiti preko majčine strane obitelji.

Drugim riječima, majčina linija ima posebnu važnost.

Kod Tuarega su žene tradicionalno imale snažnu vezu s obiteljskim šatorom, imovinom i nasljeđivanjem. U nekim zajednicama žena je bila vlasnica šatora, a šator nije bio samo mjesto za spavanje. Bio je simbol doma, obitelji, sigurnosti i identiteta.

Zato se često kaže da kod Tuarega “dom pripada ženi”. To je zanimljiva i prilično točna tvrdnja, ali je treba razumjeti pažljivo. Ne znači da svaka žena posjeduje svu imovinu, niti da muškarci nemaju nikakvu društvenu moć.

View this post on Instagram

A post shared by Mario Gerth Photography (@mario_gerth_photography)

Imaju li žene kod Tuarega doista svu moć?

Ne baš.

To je najčešće pretjerivanje koje se pojavljuje u viralnim objavama. Tuareško društvo ponekad se opisuje kao matrijarhalno, ali preciznije je reći da je ono matrilinearno i da žene imaju neuobičajeno visok status u odnosu na mnoge susjedne zajednice.

Muškarci su i dalje imali važne uloge kao ratnici, trgovci, politički predstavnici, vođe karavana i zaštitnici zajednice. Tuareško društvo povijesno je bilo slojevito, s plemstvom, vjerskim skupinama, obrtnicima, vazalima i potčinjenim slojevima.

Dakle, nije riječ o jednostavnom svijetu u kojem žene naređuju, a muškarci slušaju. Riječ je o društvu u kojem su rodne uloge drukčije raspoređene nego što mnogi očekuju.

Brak, razvod i imovina: što je istina?

Jedna od najzanimljivijih tvrdnji glasi: ako se tuareški par razvede, muškarac odlazi, a žena zadržava šator i dom.

Ova tvrdnja ima osnovu u tradicionalnim opisima tuareškog života. U mnogim slučajevima šator se smatrao ženinim prostorom i njezinom imovinom. Ako bi brak završio, muškarac je često bio taj koji napušta dom.

To je potpuno suprotno od mnogih patrijarhalnih običaja u kojima žena nakon razvoda gubi sigurnost, dom i društveni status.

Međutim, treba biti oprezan s tvrdnjom da “žene posjeduju sve”. Stvarnost ovisi o regiji, obiteljskoj tradiciji, društvenom sloju, povijesnom razdoblju i suvremenim zakonima država u kojima Tuarezi danas žive.

Ono što se može reći jest ovo: tuareške žene tradicionalno su imale značajnu imovinsku i društvenu sigurnost, osobito u odnosu na šator, obiteljsku liniju i određene oblike nasljeđivanja.

Jesu li razvodi kod Tuarega društveno prihvaćeni?

U tradicionalnim opisima tuareškog društva razvod nije imao isti stupanj stigme kakav je postojao u mnogim drugim zajednicama. Žena koja se razvede nije nužno bila obilježena kao “nepoželjna” ili “propala”.

Naprotiv, u nekim zajednicama razvedena žena mogla je ponovno stupiti u brak, zadržati ugled i nastaviti društveni život.

To ne znači da su tuareški brakovi bili bez problema ili da je sve bilo idealno. Ali pokazuje da su njihova pravila o braku i razvodu bila drukčija od stereotipa koje često vezujemo uz tradicionalna društva.

Neobično pravilo o jedenju pred ženama

U viralnim tekstovima često se navodi tvrdnja da muškarac ne smije jesti u prisutnosti žene osim ako mu je ona seksualna partnerica. Ova tvrdnja zvuči šokantno, ali je vjerojatno pojednostavljena.

Kod Tuarega zaista postoje složena pravila pristojnosti, stida i poštovanja. U nekim kontekstima muškarac izbjegava jesti pred određenim osobama, osobito pred tazbinom, starijima ili ljudima prema kojima postoji formalna društvena distanca.

Ali reći da muškarac “ne smije jesti pred ženom osim ako mu je partnerica” previše je pojednostavljeno i zvuči kao internetska senzacija. Točnije bi bilo reći da su pravila jedenja, stida i ponašanja kod Tuarega dio šireg sustava poštovanja.

Tuareške žene kao čuvarice kulture

Jedan od najljepših aspekata tuareške kulture jest uloga žena u očuvanju jezika, pjesama, usmene predaje i obiteljskog pamćenja.

U mnogim društvima povijest pišu vladari i ratnici. Kod Tuarega velik dio identiteta prenosio se kroz dom, obitelj, pjesmu, sjećanje i svakodnevni život. A tu su žene imale iznimno važnu ulogu.

One su bile čuvarice obiteljskih veza, doma i kulturnog kontinuiteta. Njihova moć nije uvijek izgledala kao formalna politička vlast, ali je bila duboko ukorijenjena u samom tkivu zajednice.

Mit ili istina: jesu li Tuarezi pravi matrijarhat?

Ako pod matrijarhatom mislimo na društvo u kojem žene potpuno vladaju muškarcima, onda Tuarezi nisu jednostavan primjer takvog sustava.

Ali ako govorimo o društvu u kojem žene imaju snažan status, imovinsku sigurnost, važnu ulogu u nasljeđivanju i kulturnom životu, tada su Tuarezi zaista jedan od najzanimljivijih primjera na svijetu.

Najpošteniji odgovor glasi:

Tuareško društvo nije bajkoviti matrijarhat, ali jest kultura u kojoj su žene tradicionalno imale mnogo više ugleda, slobode i društvene važnosti nego što bi mnogi očekivali od nomadskog naroda Sahare.

Zašto nas Tuarezi toliko fasciniraju?

Možda zato što nas podsjećaju da ljudska društva ne moraju svugdje izgledati isto.

Negdje se od žena očekuje da pokriju lice. Kod Tuarega to tradicionalno rade muškarci.

Negdje žena nakon razvoda gubi sigurnost. Kod Tuarega je dom često vezan uz nju.

Negdje se obiteljsko podrijetlo prati gotovo isključivo preko oca. Kod Tuarega majčina linija ima posebnu težinu.

Tuarezi nas uče da kultura nije jedna priča, nego tisuće različitih odgovora na pitanje: kako ljudi mogu živjeti zajedno?

Istina je zanimljivija od mita

Priča o Tuarezima često se na internetu predstavlja kao senzacija: “narod u kojem žene vladaju, a muškarci kriju lice”. Iako u tome ima zrnce istine, stvarnost je dublja.

Da, muškarci Tuarega tradicionalno nose veo.
Da, žene tradicionalno ne pokrivaju lice.
Da, žene imaju visok status i važnu ulogu u obitelji, imovini i kulturi.
Ali ne, nije točno da žene uvijek i svugdje imaju “svu moć” ili da je cijelo društvo jednostavan matrijarhat.

Prava fascinacija Tuarezima nije u pretjerivanju, nego u činjenici da su kroz stoljeća razvili kulturu koja se ne uklapa lako u naše stereotipe.

A možda je upravo to najvrjednija lekcija Sahare: svijet je mnogo raznolikiji nego što mislimo.

Vezani članak: Vodič kroz Maroko – kako isplanirati putovanje na sjeverozapad Afrike – Domagoj Sever

Objava Tuarezi: narod Sahare u kojem muškarci nose veo, a žene imaju neobično veliku moć pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Ime je Sahara dobila po arapskoj riječi “sahra”, što znači kamena pustinja. Iako je mnogi zamišljaju kao područje prekriveno isključivo pijeskom koji tvori pokretljive dine, dio Sahare je golema kamena pustinja u kojoj prevladavaju ogoljeli sedimentni slojevi.

Sahara se prostire kroz 11 zemalja te zauzima gotovo trećinu afričkog kontinenta. Njezina ukupna površina od 9.100.000 km² čini ju trećom najvećom pustinjom iza Antarktika i Arktika. Karakterizira ju iznimno mala količina oborina. Prosječna godišnja temperatura iznosi 31°C, a doseže i 50, dok se noću spušta ispod ništice. Najveća ikad zabilježena temperatura je 58°C.
Kročiti nogom u Saharu i osjetiti milijune zrnaca pijeska ili se pak popeti na jednu od dina čija visina može doseći 160-180 metara, nezaboravan je trenutak svakog boravka u pustinji.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Sve u svemu, pustinja Sahara u Maroku je izvanredna destinacija koja posjetiteljima nudi nezaboravno iskustvo zadivljujućih krajolika, jedinstvenog životinjskog svijeta i bogate kulturne baštine.

Na putovanju Saharom nikako ne smijete zaobići nomadska plemena. Jedna obitelj posjeduje 3-4 šatora od kojih svaki ima svoju namjenu (kuhinja, dnevni boravak, spavaonica). Uzgajaju domaće životinje poput koza i kokoši. Žene se uglavnom skrivaju od stranaca, pa ćete nerijetko doživjeti da vas dočeka svježe pripremljeni čaj, no domaćicu nećete vidjeti.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Doživjeti dine u Maroku

Jedno je gaziti po dinama, posebno ujutro kad su netaknute i svježe oblikovane vjetrom, a sasvim drugo doživjeti ih jašući deve, ili pak prelazeći preko vrhova kvadom i džipom, u kojem ćete iz prve ruke doživjeti svu raskoš i umijeće svog vozača. Doživljaj prelazaka preko dina, spuštanje, dizanje možemo samo opisati kao vožnju najboljim roller coasterom. 

Jahanje deva je poseban doživljaj, posebno ako potraje nešto duže od sat vremena. U svakom slučaju, moguća je lagana upala mišića nakon održavanja ravnoteže dok deva mirno korača pijeskom. Svaki njezin korak u daljini je davao kombinacije koje ni najbolji slikar ne bi mogao zamisliti. Naše deve elegantno su gazile preko dina Erg Chebbi prema našem odredištu, mjestu usred pustinje i Desert Majestic Luxury Campu. Kao što samo ime govori, luksuzno je toliko da imate sve. Doslovno. Struju, vodu u izobilju jer kamp je podignut na jednom od izvora, pa čak i vino. Butelja kvalitetnog crnog vina stajat će vas dvadesetak eura, što je naš pojam luksuza diglo na još viši nivo. Vodič kroz Maroko pročitajte OVDJE.

Saharska klima

Sahara kakvu danas poznajemo nije oduvijek suha i vruća. Postoje brojni dokazi o promjeni klime u Sahari. Sahara je prije 5000 godina bila plodna, puna bujne vegetacije i života. Brojni artefakti i crteži pronađeni u špilja svjedoče da je nekada bila vlažnija i povoljnija za razvoj biljnih i životinjskih vrsta, a time i pogodna za život ljudi. U razdoblju od 5000-10000 godina prije nove ere južni dio Sahare bio je prekriven šumom, a sjeverni travom. Posebno na južnome dijelu postojala su i jezera u kojima su obitavale brojne vrste riba.

Maraton Des Sables

Još jedna zanimljivost vezana za Saharu je šestodnevni ultramaraton u dužini od 251 km. Najteža utrka na svijetu Marathon Des Sables održava se svake godine od 1986. u Sahari u južnom Maroku.
Trkači danima trče preko beskonačnih pješčanih dina i dovode svoj organizam do samih granica. Svaki trkač mora biti samodostatan, odnosno nosi svoj ruksak i vodu. Onoliko koliko smatra da mu je dovoljno za taj dan. Iako djeluje izazovno, ovo je jedna od najopasnijih utrka na svijetu zbog visokih temperatura koje dodatno iscrpljuju organizam. Temperature dnevno dosežu više od 50 stupnjeva, a zbog vrućina rijetki uspiju stići do cilja.

Pravilo je jedno: ako te deve dostignu, ispadaš!

Maraton je bio zamisao francuskog koncertnog promotora Patricka Bauera koji je 1984. prešao pustinju Saharu pješice i sam. U 12 danas prešao je 350 km. Dvije godine poslije održan je prvi Marathon des Sables. 23 trkača sudjelovala su u utrci tada, a danas tisuće. Cilj maratona je među ostalim pomoć djeci i populaciji u nepovoljnom položaju, prvenstveno zdravstvenom i obrazovnom.

Iako izazovno, putovanje u Saharu uistinu je iskustvo koje bi svatko trebao doživjeti barem jednom u životu.

Kontakt – Domagoj Sever “Sahara, najveća vruća pustinja na svijetu“

Objava Sahara, najveća vruća pustinja na svijetu pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.