Poljska gastronomija temeljena je prvenstveno na kombinaciji slavenskih zemalja. Velik utjecaj na formiranje tradicionalnog poljskog stola imale su njezine susjedne zemlje, ali osjeti se tu i srednjovjekovni utjecaj talijanske i francuske kuhinje. Nedavni posjet Varšavi otvorio je vidike na potpuno novu generaciju kuhara. Oni tradicionalnu poljsku kuhinju sada prilagođavaju samo toliko da bude jednostavnija i brža u pripremi, s obzirom na ubrzani ritam života. U svakom slučaju, pripremite se na juhe šarenih boja, okusa i mirisa. Jelima baziranim na krumpiru, vrhnju, mesu, jajima i jabukama. Jabuke često možete naći u svemu; od predjela, glavnih jela, do raznih deserata, pića, što ne čudi, jer Poljska je drugi najveći proizvođač jabuka na svijetu. Koja su me jela najviše oduševila pogledajte u nastavku.

SMALEC

Smalec je u Poljskoj vrlo često predjelo, zapravo više namaz, najsličniji našem međimurskom specijalitetu zvanom Meso z tiblice. Staro tradicionalno jelo iz doba kad nije bilo hladnjaka, pa se meso čuvalo u svinjskoj masti kako se ne bi pokvarilo. Poslužuje se uz kisele krastavce i kruh na Koji se smalec namaže.

BEFSZYK TATARSKI

Tatarski biftek jedno od popularnijih jela u Poljskoj. Gotovo da nećete naći restoran koji ga nema u ponudi. za mnoge, priprema tatarskog bifteka više je od jela, to je svojevrstan ritual, kod kojega je najvažnije odabrati kvalitetan komad junećeg bifteka. Ipak se jede sirov. Priprema i prezentacija, posebno ako sve radite pred gostima daje posebnu notu, a potom i dobar odabir i omjer ostalih sastojaka. Uz meso, tu je žumanjak, sol, papar, kiseli krastavci, luk. Poslužuje se najčešće uz maslac i tostirani kruh, ali može.

Puno je legenda o nastajanju tatarskog bifteka, no većina nije potvrđena. U moru legendi ona koja najviše ima veze s Poljskom objašnjava kako je jelo je dobilo ime. Legenda kaže po Tatarima (Mongolima), nomadskim konjanicima koji su često harali Poljskom. Tatari su stavljali sirovo meso ispod sedla kako bi omekšalo, a kasnije ga rezali i jeli sirovo jer nisu imali vremena stati i kuhati ga.

CHLODNIK

Poljska kuhinja bogata je raznim juhama, pa ih tako nalazimo u varijantama toplih i hladnih, raznih okusa, a jedna koja nas je osim okusom oduševila bojom jest upravo chlodnik. Poljska tradicionalna juha od cikle koja se poslužuje u hladnoj varijanti i obavezno uz tvrdo kuhao jaje. Idealna je za vruće ljetne dane, lagana i osvježavajuća. Ovdje će vas na prvu privući boja. Svjetlo ružičasta juha, boja koja je toliko proljetna da nećete moći ostati ravnodušni bez obzira jeste li ljubitelj hladnih juha i cikle ili niste. Nakon duge zime ova je ružičasta ljepotica praznik za oko i nepce.

PIEROGI

Radi se o vjerojatno najprepoznatljivijem poljskom jelu. Na sam njihov spomen mnogi znaju da se radi o jelu koje je slično talijanskim raviolima, a mogu se pripremiti u slatkoj ili slanoj verziji.
Mogu biti punjeni sa sirom, mesom, krumpirom, kobasicama, nadjevom od svježeg voća, kupusom… Varijacija na temu ima onoliko koliko vam mašta dopušta. OVDJE možete pogledati kako se rade pierogi.

GOLABKI

Još jedno jelo koje je vrlo slično našoj zimskoj kuhinji. Golabki su nešto poput sarme kod nas. Od mljevenog mesa (govedina ili svinjetina), pancete, luka, češnjaka, riže i začina napravi se smjesa koja se omota u kupus, peče se u pećnici oko sat vremena i pred kraj se dodatno prelije umakom od rajčice.

KARTACZE

Kartacze (Cepelinai) je poljsko nacionalno jelo iako puno popularnije u Litvi, čiji je glavni sastojak krumpir. Radi se o okruglicama od krumpira punjenih začinjenim mljevenim mesom i prilično su velike. Otprilike duplo veće od knedli i izduženijeg oblika. Oblikom nalikuje na cepelin, po čemu je zapravo i dobilo ime. Zbog sličnosti okruglica i zračnog broda jelo je nazvano po njegovom tvorcu Ferdinandu von Zeppelinu.
Okruglice su dakle dosta velike, poslužuju se sa slaninom, svinjskim kožicama i umakom od vrhnja, a prije toga kuhaju se u slanoj vodi.

PACZKI

Jedan od najpopularnijih deserata u Poljskoj, dobro poznat i nama, posebno u doba poklada. Krafne, kraljice dizanog tijesta koje i Poljaci najčešće pune nadjevom od šljiva, marelica, šipka, jagoda, malina ili pak slatkog sira.
Neki ih uopće ne nadijevaju, već ih jednostavno prije posluživanja posipaju šećerom u prahu ili pak otopljenim šećerom. Paczki jednostavno moraju biti jako slatki.

SEKACZ

Ovaj desert pomalo je zaboravljen u Poljskoj, iako se radi o jednom od najstarijih recepata. Uz Poljsku sekacz je nacionalno jelo i u Litvi te Bjelorusiji, što ne čudi na ranije spomenuti utjecaj drugih zemalja na gastronomiju. Također jedna od onih stvari koje vas na prvu osvoje svojim neobičnim izgledom. Desert je zapravo smjesa brašna, jaja, soli, šećera, vanilije i maslaca. Kad još čujete kako se priprema, instantno se lansirate u prošlost uz djeda ili baku koji pored vatre okreću desert s ražnja. Sekacz se naime priprema od gustog tijesta koje se više puta izlijeva na rotirajući ražanj. Kolač se polako peče na otvorenoj vatri (što je više tradicionalno) ili u pećnici. Tijekom pečenja kremasto tijesto od jaja polako curi sa strane stvarajući prepoznatljiv oblik ove slastice.

Članak je napravljen u suradnji s Veleposlanstvom Republike Poljske u Zagrebu.

Objava Poljska jela koja će vas oduševiti pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Prije par godina u Starom Gradu na otoku Hvaru prijatelj Neno Šoljan iz Jurinog podruma napravio je tripice od grdobine i oduševio sam se morskom verzijom ovog jela. Nisam ni znao da se mogu pripremati tripice od neke ribe i naučio sam da za pripremu sličnog jela trebaju primjerci ribe veći od dvadesetak kila.

Sam ih nikada nisam kuhao do danas, jer su mi još kao djetetu ušle u sjećanje kao jelo koje baš i ne miriši dobro i bile su mi neopravdano odbojne. Dobra je vijest da se tripice prodaju u pravilu očišćene, bijele, narezane, polu kuhane i gotovo bez mirisa, te spremne za daljnje kuhanje. U nastavku vam donosim jednostavan i brz recept za ukusne tripice kojem ćete se uvijek rado vraćati.

SASTOJCI:

500 g junećih tripica (očišćenih, prokuhanih i narezanih)

malo suncokretovog ulja ili masti za dinstanje

100 g nasjeckanog suhog dimljenog špeka

3 glavice luka

3 – 5 češnja češnjaka

300 – 500 ml temeljca (ili vode od kuhanja tripica)

1 dcl crnog vina

3 žlice koncentrata rajčice Podravka

1 žličica Vegeta Maestro slatke mljevene paprike

prema želji Vegeta Maestro ljute mljevene paprike

3 Vegeta Maestro lovorova lista

Vegeta Maestro morska sol

Vegeta Maestro papar

2 žlice krušnih mrvica

jedna žlica Vegete

Vegeta Maestro peršin

kriška limuna

PRIPREMA:

Polukuhane i očišćene tripice kuhajte oko 15-20 min u kipućoj vodi.

Na malo suncokretovog ulja ili masti prodinstajte luk, češnjak i suhi dimljeni špek.

Zatim dodajte tripice koje ste ocijedili od vode u kojoj su se kuhale (vodu ne baciti jer se njom podlijeva dok se kuha).

Dinstanim tripicama dodati crno vino, koncentrat od rajčice, sol, papar, slatku papriku, ljutu papriku, Vegetu, lovor list, te krušne mrvice i dolijati ostatak vode od kuhanja ili temeljca.

Kuhati tripice uz miješanje oko 30-40 min dok ne omekšaju i dok se ne dobije umak željene gustoće i na kraju dodajte krišku limuna.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Jelo je kuhano u suradnji sa Podravkom i Restoranom Piccolo

Kontakt – Domagoj Sever “Jednostavan recept za ukusne tripice”

Objava Jednostavan recept za ukusne tripice pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Što je pera?

Najjednostavnije se može opisati kao tradicijski posni kolač ili slana pita s nadjevom od sira. Njezina posebnost je u kontrastu između vrlo tankog tijesta i bogatog, kremastog nadjeva. Prema zapisu pera se priprema s nadjevom od svježeg kravljeg sira, jaja, kiselog mlijeka, kukuruznog brašna, vrhnja, šećera i soli, dok se tijesto radi od bijelog pšeničnog brašna, vode, soli i masnoće poput ulja ili svinjske masti.

U starijoj pripremi tijesto se moralo razvaljati tanko, gotovo poput mlinca, a nadjev nije smio biti prerijedak kako tijekom pečenja ne bi iscurio. Rubovi tijesta savijali su se preko nadjeva, a površina se premazivala kiselim vrhnjem i komadićima domaćeg maslaca.

Jelo skromne kuhinje koje je postalo gastronomski ponos

Pera je nastala iz jednostavne, seoske kuhinje. Njezini sastojci bili su ono što je domaćinstvo imalo pri ruci: brašno, mlijeko, sir, vrhnje, jaja i kukuruzno brašno. Upravo zato često se opisuje kao “sirotinjska hrana”, ali u najboljem smislu te riječi, jelo koje pokazuje kako se od skromnih namirnica može napraviti nešto bogato, zasitno i nezaboravno.

Nekad se pera pekla u krušnim pećima, a kasnije i u zemljanim ili limenim posudama u zidanoj peći na drva. Oblik je mogao biti četvrtast ili okrugao, ovisno o posudi ili drvenoj lopati kojom se stavljala u peć.

Pera i Koleni post: običaj koji se pamti

Posebno mjesto pera je imala na Koleni post, odnosno Badnjak, kada je bila glavno jelo posne večere. Ta povezanost s Badnjakom pokazuje da pera nije bila samo svakodnevna hrana, nego i dio obiteljskog i blagdanskog identiteta. Jela se u trenucima kada je stol bio skroman, ali pun simbolike. Rubovi tijesta savijaju se prema unutra kako bi zadržali nadjev, a vrh se premazuje vrhnjem i maslacem. Kada se ispeče, treba biti rumena, mirisna i mekana u sredini, s tijestom koje drži nadjev, ali ga ne nadjačava.

U tradicionalnim zapisima spominju se i različite varijante: osim sira, ponekad su se koristile jabuke, orasi, pekmez od šljiva ili tikva. Posebno je zanimljiva pera tivenjača, varijanta s tikvom, koja pokazuje koliko je ovo jelo bilo prilagodljivo sezoni i onome što je kuća imala.

Dani pere u Novom Marofu

Danas se pera čuva od zaborava i kroz manifestaciju Dani pere, koja se održava u novomarofskom kraju. Turistička zajednica Novog Marofa zajedno sa Etno udrugom Greben organizira manifestaciju “Dani pere” kao događanje posvećeno tradicijskom kolaču, poznatom i pod drugim nazivima poput lopara.

Zašto peru treba kušati?

Pera je jedno od onih jela koje ne osvaja samo okusom, nego i pričom. U njoj se susreću tradicija, domaće namirnice i vještina ruku koje znaju tanko razvući tijesto, pogoditi gustoću nadjeva i ispeći ga tako da se sve poveže u savršen zalogaj.

Za ljubitelje domaće kuhinje, pera je više od specijaliteta. Ona je poziv da se upozna novomarofski kraj kroz njegove mirise, običaje i ljude koji čuvaju baštinu. U vremenu kada se mnogi stari recepti zaboravljaju, pera pokazuje da jednostavna jela često nose najbogatije priče.

Ako tražite autentičan okus sjeverozapadne Hrvatske, pera iz Novog Marofa zaslužuje posebno mjesto na popisu. Tanko tijesto, nadjev od sira, vrhnja, jaja i kukuruznog brašna te miris pečenja u krušnoj peći čine je jelom koje povezuje prošlost i sadašnjost. Nekad skromna posna večera, danas je pera gastronomski simbol novomarofskog kraja i dokaz da se prava tradicija najbolje čuva za stolom.

Prethodni tekst: Strani influenceri oduševljeni sjeverom Hrvatske: projekt “100 dvoraca” otkrio novu veliku turističku priču – Domagoj Sever

Objava Pera iz Novog Marofa: starinski kolač od sira koji miriše na krušnu peć i djetinjstvo pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Kako svježa hobotnica nije dostupna za kupnju tijekom cijele godine, u pravilu se kupuje smrznuta. Nakon odmrzavanja, očistite ju i operite, te stavite u zdjelu bez vode i kuhajte tako barem 15 minuta. Postupak je gotov kad tekućina ispari i na dnu ostane ljubičasti talog.

Kuhanu hobotnicu stavite u pekač s poklopcem (idealno ako je glineni), dodajte krumpir i povrće prema želji, te začinite – posolite, popaprite, zalijte s maslinovim uljem i dodajte decilitar-dva bijelog vina. Ubacite dvije grančice ružmarina i 2 lista lovora.

Pecite poklopljeno oko 45 minuta, sve ovisno o veličini hobotnice. Okrenite hobotnicu i izmiješajte povrće te pecite još 45 min bez poklopca pekača.

Dobar tek!

Tri zanimljivosti koje sigurno niste znali o hobotnicama:

1. Hobotnice imaju čak tri srca. Dva blizu škrga koja obogaćuju krv kisikom i pumpaju je prema velikom srcu koje ju dalje transportira po tijelu. Dok pliva, njezino srce prestaje kucati zbog ogromnog napora, što objašnjava zašto hobotnice radije pužu po površini nego plivaju.
2. Imaju izuzetnu sposobnost regeneracije. Poput guštera ili morske zvijezde, ako ostane bez kraka hobotnici jednostavno naraste novi! Također, poput guštera ima sposobnost autotomije (samoosakaćivanja), odnosno odbacivanja kraka ako je u opasnosti.
3. Imaju plavu krv jer je obogaćena bakrom, a ne željezom. Sadrži tvar hemocijanin, umjesto hemoglobina. Hemocijanin je učinkovitiji u prijenosu kisika kroz organizam u uvjetima niske temperature i male količine kisika.

Prethodna objava: Znamo zašto je Kezele jedno od najpopularnijih izletišta – Domagoj Sever

Objava Pečena hobotnica, savršen spoj sočnosti i mediteranskih okusa pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Obiteljska priča koja je prerasla u omiljeno izletište

Sve je počelo kao obiteljska priča. Kezeleovi su desetljećima obrađivali zemlju, širili vinograde i čuvali moslavačke običaje, a s vremenom su imanje počeli otvarati posjetiteljima. Nisu željeli stvarati atrakciju nego jednostavno ponuditi ono što najbolje znaju, a to je domaća hrana, vino i gostoljubivost. Obnovili su stare kuće, uredili etno-zbirku s više od četiri tisuće predmeta, proširili vinograde u kojima raste i autohtoni škrlet te stvorili prostor koji izgleda kao da je vrijeme usporilo.

Domaća hrana zbog koje se na Kezele rado vraća

Dolazak na imanje prati poznati ruralni mir koji brzo smiri korak. Ubrzo se osjeti i miris kuhinje, ona privučena toplina koja dolazi iz domaćih lonaca. Njihov moslavački stol poznat je po obilnim jelima, a već s dvorišta dopiru mirisi juhe, pečenja, kruha i kolača. Ručak se poslužuje u više sljedova, a za 35 eura po osobi, odnosno 20 eura za djecu, dobije se mnogo više nego u drugim restoranima jer je riječ o svojevrsnom švedskom stolu punom domaćih jela od kojih jedan izgleda bolje od drugog.

Prije jela posluži se i gutljaj domaćeg likera, ne kao predstava za turiste, nego kao spontani znak dobrodošlice.

Imanje koje djeca posebno vole

Djeca na imanju brzo pronađu svoj kutak. Najčešće ih privuku zečevi, ali jednako zanimljive budu im i svinje, guske, konji, kokoši i sve drugo što se kreće dvorištem. Treba naglasiti da zečeve ne treba hraniti hranom iz restorana jer imaju svoju prehranu, ali to ne umanjuje mogućnost druženja, djeca se s njima zabavljaju satima.

Šetnja, vinogradi i odmor u hladu

Nakon ručka pravi doživljaj tek počinje. Posjetitelji mogu proći poučnu stazu, prošetati vinogradima, zaviriti u suvenirnicu, popiti kavu pod drvenom nadstrešnicom ili se jednostavno opustiti u hladu. A tko želi produžiti boravak, može prenoćiti u njihovim rustikalnim drvenim kućicama koje djeluju kao mala vremenska kapsula nekadašnje Moslavine.

Zašto je Kezele toliko popularan?

Zašto je Kezele već godinama toliko popularan? Odgovor je jednostavan. Ovo imanje ne pokušava biti ništa što nije. Živi onako kako je uvijek živjelo: uz domaću hranu koja se pamti, vino koje priča priču o kraju, dvorište u kojem se i djeca i odrasli osjećaju opušteno i domaćine koji su ostali vjerni svom ritmu. Ništa izmišljeno, ništa prenaglašeno. I to ljudi prepoznaju.

Vezani tekst: Najljepša izletišta sa životinjama u Hrvatskoj – Domagoj Sever

Objava Znamo zašto je Kezele jedno od najpopularnijih izletišta pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

1. Glavni grad Malte, Valletta, jedan je od najmanjih glavnih gradova u Europi i najmanji glavni grad u EU. – Grad ima oko 7000 stanovnika i prostire se na manje od jednog četvornog kilometra, ali obiluje povijesnim znamenitostima i na popisu je UNESCO-ove svjetske baštine.

2. Malta nije jedini otok, ali je najveći u arhipelagu. Malteški arhipelag čini skupina od 7 otoka: Malta, Gozo i Comino koji us naseljeni i nenaseljenih Cominotto, Filfla, Manoel i Selmunett.

3. Ima dva službena jezika: malteški – koji je kombinacija arapskog, talijanskog, francuskog i engleskog i engleski.

4. Ima površnu samo 316km2 i po veličini je najsličnija otoku Hvaru koji ima 297 km2.

5. Ime otočne države navodno potječe od grčke riječi koja znači “med”. Na otoku živi endemska vrsta pčela, koja proizvodi jedinstvenu vrstu meda po kojoj je otok vrlo poznat.

6. Malta je jedno od najsunčanijih mjesta u Europi. Sa svojim povoljnim položajem u središtu Mediterana, Malta u prosjeku ima gotovo 3000 sunčanih sati godišnje.

7. Na Malti nema šuma, planina ni rijeka.

8. Za mjuzikl ‘Popeye’ iz 1980. na Malti je posebno izgrađeno cijelo jedno selo ‘Popeye Village’ koje je danas turistička atrakcija.

9. Malta je poznata po odličnoj hrani i obavezno isprobajte lokalne specijalitete Pastizzi i Qassatat. Pastizzi su punjeni jastučići od lisnatog tijesta i tradicionalno se nadijevaju ricottom ili graškom, ali možete ih pronaći i s drugačijim punjenjima. Qassatat su malene pite također punjene raznim nadjevima (ricottta, špinat, inćuni, grašak).

10. Nacionalno malteško jelo je zečji gulaš, lokalno poznat pod nazivom “stuffat tal-fenek”. Iako nisu autohtoni na Malti, zečeve su na ovaj otok uvezli Feničani te su ubrzo postali glavna namirnica.

11. Malta je prva zemlja u Europskoj uniji koja je legalizirala rekreacijsku upotrebu kanabisa 2018. Odrasle osobe smiju nositi do sedam grama kanabisa, a kod kuće mogu uzgajati najviše četiri biljke. Na otoku možete probati i Mar Casar Sacrum Merlot, crno vino s uljem marihuane.

12. Na Malti se nalazi točno 359 crkava, katedrala i kapela. Lokalci se znaju šaliti da dođete na Maltu i godinu dana se možete moliti svaki dan u drugoj kapelici te se vratiti kući kao svetac. Ako otputujete na Maltu obavezno posjetite St Johns Co Chathedral, jer ostavlja bez daha zbog načina gradnje i količine zlata koja je utrošena pri izgradnji.

13. Popularna je lokacija za snimanje filmova. Game of Thrones (prizori u tvrđavi St. Angelo, palači Verdala i vratima Mdina), Gladijator, Kapetan Philips, Troja i Da Vincijev kod snimani su na Malti.

14. Na Malti živi oko 500 000 stanovnika, a zanimljivo je da oko 200 000 ljudi malteškog podrijetla živi u Australiji. Nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu došlo je do velike migracije s Malte, a budući da je Australija bila dio britanske krune mnogi su se odlučili na emigraciju. Činjenica da se govorilo engleski i da je imala potrebu za radnom snagom također je odigrala veliku ulogu.

15. Plava laguna na Cominu čarobna je uvala koju turisti najčešće posjećuju u sklopu jednodnevnih izleta te ju obavezno stavite na popis lokacija koje ne smijete propustiti posjetiti.

View this post on Instagram

A post shared by عمرو العرس (@amarou)

16. Po malteškim otocima raštrkana su 3 UNESCO-va mjesta svjetske baštine: Valletta, megalitski hramovi i hipogej Hal Saflieni (podzemna prapovijesna megalitska građevina).

17. Kako Malta nema površinskih voda poput jezera, rijeka ili akumulacija, moraju koristiti ocean kao izvor vode, te ju filtriraju izravno iz oceana i nije baš nekog okusa. Zato je rješenje Kinnie – neslužbeno nacionalno piće Malte; omiljeno bezalkoholno piće koje se sastoji se od kuhane gorke naranče i ekstrakta pelina. Prvi put je predstavljen 1952. godine i poznat je po svom izrazito gorko-slatkom okusu.

18. Na Malti se vozi lijevom stranom ulice, što je samo jedna od mnoštva stvari koje su ostale nakon britanske kolonizacije (imajte na umu prilikom iznajmljivanja rent a cara). Iako su samostalni od 1964. na Malti ćete i danas vidjeti vidjeti crvene telefonske govornice, poštanske sandučiće, prepoznatljivu britansku arhitekturu...

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

19. Maltežani su ludi za nogometom, a navijaju ili za talijansku ili englesku reprezentaciju.

20. Razvod na Malti postao je legalan tek 2011.

Uz tradicionalni malteški pozdrav “Sahha” – do ponovnog susreta budi zdravo i dobro.

domagojsever.com/kontakt/

Objava Malta, savršena destinacija za odmor u središtu Mediterana pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Jedan od njih, onaj u kanjon Čikole, donedavno je bio nekako na margini, u sjeni obližnjeg Nacionalnog parka Krka, no posljednjih godina to se mijenja i Čikola je sve češće obavezna postaja u istraživanju ovog kraja. U zadnjim danima travnja ni mi nismo propustili priliku vidjeti taj fenomen najduže pritoke rijeke Krke, koja je tisućama godina snagom vode dubila uzak procjep u stijenama dalmatinskog krša. Rijeka Čikola duga je 46 kilometara, izvire podno Svilaje, a jedinstvenom ju čini raznolikost: od mirnog toka u Petrovom polju, do živahne bujice u zadnjem dijelu. Kanjon Čikole, dio od Petrova polja do ušća u Krku, dug 13 kilometara, zaštićen je kao značajni krajobraz, a njegova dubina na nekim dijelovima seže i do 130 metara.

Ovaj je kraj idealan za aktivni i adrenalinski odmor, pješačenje, penjanje, a za one najhrabrije tu su i prolazak ferate i spuštanje zip lineom. Mi smo odlučili biti hrabri i uputili smo se na feratu.

Dolazimo do zaseoka Bašići u blizini Drniša, od Šibenika smo se vozili dvadesetak minuta, i nalazimo se s ekipom iz agencije Šibenik Outdoor Adventure uz čiju ćemo pomoć i vođenje upoznati sve skrivene tajne koje skriva Čikola i ovaj čarobni kanjon. Upravo je proljeće idealno vrijeme za posjet Čikoli, saznajemo od naših vodiča, već u travnju i svibnju, ako su temperature visoke, razina vode počne ozbiljnije opadati. Nakon kratke šetnje uskoro se pred nama pojavljuje prizor od kojeg smo svi zanijemili od divljenja. Okovanu sivim stijenama, daleko u nizini vidimo Čikolu, vijugavu tirkiznu nit na rubovima prošaranu zelenilom drveća.

Ferata je, počnimo od definicije, penjački put osiguran sajlama i klinovima, kojim se prolazi do teže dostupnih, a nerijetko i najljepših dijelova nekih planina i kanjona poput ovog. Iako se ferata Čikola naziva laganom i turističkom, napominjemo da ipak nije prikladna za ljude koji se imaju strah od visine, no što se spremnosti tiče dovoljno je biti u nekoj prosječnoj tjelesnoj formi.

Oni koji se inače bave penjanjem po feratama i imaju vlastitu opremu mogu na nju ići i sami, ali apsolutno svi ostali trebali bi ići u pratnji stručnih vodiča, kao što smo to mi napravili.

Kompletnu opremu, kacigu, pojas i komplet za samoosiguranje osigurat će vam vodiči iz agencije Šibenik Outdoor Adventure, na nogama možete imati tenisice ili gojzerice, a, ako ih imate, ponesite i rukavice kako bi vam bilo lakše hvatati se za sajle.

Iako se feratom Čikola, koja je duga oko dva kilometra, može krenuti s dvije strane, pravilan početak je onaj na koji se dolazi iz ranije spomenutog mjesta Bašići. Od mjesta na koje ostavljamo automobil kreće šetnja duga oko kilometar, na kojoj se u jednom trenutku pred nama otvara prekrasan pogled na cijeli kanjon. Još nekoliko stotina metara i na samom smo početku ferate.

Ako krećete s ove strane, vodite računa o tome da je prvi dio najteži na cijeloj ferati jer prolazi preko dosta izloženih kamenih ploča s plitkim gazištima, dok je pod vama duboki i strmi kanjon. No onaj tko uspješno svlada taj prvi dio sigurno će bez problema svladati cijelu feratu koja vas u nastavku spušta duboko u kanjon, kroz uske prirodne tunele, slikovite pećine u stijeni… U jednom trenutku naći ćete se i pored same rijeke i njezinom vodom možete osvježiti od uzbuđenja vruće čelo. U nastavku se ponovo penje uz stijene, na dijelovima uživa u hodanju bez potrebe za osiguranjem, te naposljetku ferata završava u blizini mjesta Ključ.

Tu, zapravo završnu točku, mnogi koriste i kao početnu. To ima prednosti, pogotovo onima koji se prvi put susreću s feratom i može ih prestrašiti taj početni, strmi dio. U slučaju da se kreće obrnutim smjerom treba imati na umu da ćete na onoj najstrmijoj stijeni s početka priče završiti turu, kad su već umorni, ali moguće se u bilo kojem trenutku okrenuti i vratiti prema početnoj točki u Ključu.

Ako se odlučite za ovaj smjer, trebate automobilom pratiti putokaze za zip-line Šibenik do zaselka Delalije kod sela Ključ. Do ferate ćete od parkirališta hodati oko kilometar i pol putem na kojem je uređeno nekoliko vidikovaca s prekrasnim pogledom na Čikolu. Na putu ćete proći i pored zip-linea Šibenik, još jedne adrenalinske atrakcije ovog kraja. Zip line ima tri žice ukupne dužine čak 1,4 kilometra! Prva je duga 250, druga 500, a treća čak 600 metara i prolaze iznad najljepših dijelova kanjona.

Na putu za feratu treba proći pored početne točke zip-linea, ubrzo se puteljci križaju, a vi trebate krenuti onim koji vodi prema unutrašnjosti, a ne prema rijeci. Sve su to male udaljenosti od nekoliko stotina metara, i uskoro ćete vidjeti početak puta osiguranog sajlama. Ovdje nema velikih strmina, puteljak je ugodan, a pojas i sajle samo daju dodatnu sigurnost šetnji. Ne propustite na samom početku zastati i s jednog isturenog kamena pogledati jedan od najljepših vidikovaca na tirkizni kanjon!

Kanjon Čikole uistinu nas je oduševio. Šetnja, prekrasni pogledi na rijeku, adrenalin na ferati i zip-lineu… Ovo iskustvo niti jedan ljubitelj prirode i aktivnog odmora ne bi smio propustiti tijekom svog posjeta Šibeniku!

Nakon cjelodnevnog istraživanja ukusan roštilj s ekipom uvijek je dobra ideja. Prepoučam Vam smještaj na predivnom imanju Agroturizam Kalpić.

Do 21.5. možete sudjelovati u nagradnom natječaju “Pronađi svoje grill lice” i osvojiti vrhunski Kamado madness roštilj.

Tekst: Lana Mindoljević

Kontakt – Domagoj Sever

Objava Kanjon rijeke Čikole super je lokacija za aktivan odmor pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Za istinske ljubitelje vina, ali i one koji će tek postati organizirane su vođene ture Hrvatskog sommelier kluba, dok je nedjelja i ove godine bila rezervirana za Family Day sa zanimljivim zabavno-edukativnim radionicama za najmlađe posjetitelje.

Poseban naglasak 32. Vinistre bio je na projektu GEN V – Generacija Vinistra, koji je predstavio autorska vina nove generacije istarskih vinara.

Delegacija iz Bordeauxa na Vinistri

Posebnu međunarodnu notu ovogodišnjoj manifestaciji dali su distributeri i predstavnicisajma vinogradarske opremeVinitechSifel iz Bordeauxa, jedne od najpoznatijih svjetskih vinskih regija. Goste iz Francuske oduševila je vrhunska kvaliteta istarskih vina, ali i sjajna atmosfera na Vinistri.

Cooking show za pamćenje

Veliku pozornost hedonista u petak i subotu privukao je cooking show u prostranom šatoru ispred dvorane. Tamo se kuhalo, kušalo i uživalo u jelu. Rezultat je to suradnje Vinistre i tvrtke BarLogistic, a za slatke trenutke nakon istarskih sljedova pobrinuo se porečkiConcettino. Vrhunac je bila njegova ukusna torta dulja od dva metra koja se u subotu dijelila posjetiteljima.

Cooking show je vodila novinarka Jadranka Nišević koja je u nekoliko rečenica opisala atmosferu.

„Bilo mi je veliko zadovoljstvo voditi cooking show s poznatim chefom Antonijom Brajkovićem, na kojem smo kroz istarske specijalitete sljubljivali vina i izdvojili šampione ovogodišnje Vinistre koji su zavrijedili biti istaknuti. Vinistra je manifestacija koja na najbolji način pokazuje snagu i kvalitetu istarske vinske scene jer na jednom mjestu daje priliku kušati toliko vrhunskih vina i upoznati ljude koji stoje iza njih. Atmosfera je bila odlična, publika sjajna i mislim da smo svi zajedno stvarno uživali.“

GEN V donio novu energiju istarskom vinarstvu

Predsjednik udruge Vinistra Luka Rossi istaknuo je kako je upravo uključivanje mladih vinara jedan od najvažnijih koraka za budućnost istarskog vinarstva.

“Posebno sam ponosan na osnivanje GEN V – Generacije Vinistra. Shvatili smo da budućnost našeg vinarstva leži u mladima. Želimo uključiti novu generaciju vinara, ali i mladih ljudi koji se dugoročno vide u ovom poslu i dati im prostor za vlastite ideje i stilove. Posjetitelji su ove godine mogli kušati i vina koja su kreirali mladi vinari, njihove eksperimente, pokušaje i novu viziju istarskog vina. To možda nisu vina za tržište, ali jesu vina budućnosti. Upravo suradnju i prijenos znanja vidimo kao najveću snagu Vinistre protekle 32 godine”, poručio je Rossi.

GEN V se pokazao kao jedno od najzanimljivijih iznenađenja ovogodišnje Vinistre jer je publici približio drukčiji, autorski i istraživački pristup vinu. Mladi vinari predstavili su vina koja donose novu interpretaciju Istre, ali se istodobno oslanjaju na znanje, tradiciju i autohtone sorte.

Vinistra kao priča o identitetu, tradiciji i kulturi Istre

Župan Istarske županije Boris Miletić naglasio je kako Vinistra nije samo vinska manifestacija, nego važan dio identiteta Istre.

„Iza svake boce malvazije ili terana stoje ogromni trud, znanje i ljubav naših vinogradara i vinara, koji su danas među najboljim ambasadorima Istre u Hrvatskoj i svijetu. Upravo zahvaljujući vjeri u kvalitetu i stalnom ulaganju u izvrsnost, istarska vina danas stoje uz bok najvećima. Istra ne može graditi budućnost na prosjeku, nego isključivo na kvaliteti, inovacijama i suradnji”, poručio je Miletić.

Na svečanom otvorenju istaknuto je kako je Vinistra kroz više od tri desetljeća izrasla u snažnu platformu za promociju istarskih vina, vinara i cijele regije.

Istarska vina kao primjer uspješnog brendiranja regije

Potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za poljoprivredu i prehrambenu industriju Dragan Kovačević poručio je kako je Vinistra postala primjer uspješnog brendiranja regije i model koji bi se mogao primijeniti i na ostatak Hrvatske.

“Istarsko vinarstvo ide snažnim koracima naprijed i to najbolje dokazuje činjenica da s jedne strane u Hrvatskoj bilježimo kontinuirani pad površina pod vinogradima. Od 2020. izgubili smo 20 tisuća hektara, dok je u 2025. u Istri podignuto novih 80 hektara vinograda. Informacije s terena govore da to nije slučajno i da će se taj trend nastaviti. Željeli bismo da se ta sjajna istarska vinska priča kao model preslika na cijelu Hrvatsku u kojoj trenutno nedostaje vina”, rekao je Kovačević.

Posebno je istaknuo revitalizaciju autohtonih sorti, prije svega istarske malvazije i terana, kao jedan od najvećih uspjeha istarskog vinarstva.

Podrška sektoru vina i važnost korištenja europskih sredstava

Izaslanik predsjednika Vlade i državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Tugomir Majdak istaknuo je kako Hrvatska kroz Vinsku omotnicu godišnje ima na raspolaganju oko 10,4 milijuna eura europskih sredstava za sektor vina.

Poručio je kako cilj mora biti potpuno iskorištavanje tih sredstava, od podizanja novih nasada i modernizacije vinarija do promocije hrvatskih vina. Naglasio je i dodatnu državnu potporu regionalnim organizacijama vinara i vinogradara, kao i novi natječaj iz Strateškog plana ZPP-a za biljnu proizvodnju vrijedan 30 milijuna eura.

Poreč ponovno bio središte vinske Istre

Gradonačelnik Poreča Loris Peršurić istaknuo je kako je Vinistra danas simbol uspjeha cijele Istre.

“Kada se danas u svijetu govori o Istri, govori se i o malvaziji, teranu i vrhunskim istarskim vinima. Ponosni smo što je Poreč domaćin manifestacije koja već više od 30 godina razvija ne samo vinarstvo i vinogradarstvo, nego i cijelo gospodarstvo našega kraja”, rekao je Peršurić.

Ovogodišnja Vinistra završila je u nedjelju, 10. svibnja, u 19 sati, nakon tri dana degustacija, susreta, edukacija i predstavljanja najboljeg što istarska vinska scena nudi.

32. Vinistra potvrdila snagu istarskog vinarstva

Na ovogodišnjem izdanju bilo je više od 130 izlagača, od toga više od 100 vinara iz Istre, ali i njihovih kolega iz Španjolske, Italije, Slovenije, Makedonije, Bosne i Hercegovine te dvije regionalne organizacije vinara – Graševina Croatica i Bregovita Hrvatska.

Foto: Merlo De Graia

Prethodni članak: Otkrijte skrivenu čaroliju – špilja Golubinka na Dugom otoku – Domagoj Sever

Objava Sjajna atmosfera oduševila brojne posjetitelje, završena 32. Vinistra pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Uvertira je to u 32. Vinistru koja se otvara sutra i traje do nedjelje, 10. svibnja, a Istra će opet tri dana biti u znaku vrhunskih malvazija i terana.

Podsjetimo, na ovogodišnjem ocjenjivanju dodijeljeno je ukupno pet šampionskih medalja, jedna Best in Show, devet platinastih, 97 zlatnih, 385 srebrnih i 104 brončane medalje. Šampionske titule osvojili su Zigante Vero iz Grožnjana za mladu malvaziju, Kozlović iz Buja za zrelu malvaziju Santa Lucia 2019., Tomaz iz Motovuna za zreli teran Superior 2021., Clai iz Buja za Brombonero Refošk 2020. i PZ Vrbnik za Vrbničku žlahtinu 2025., dok je titulu Best in Show odnijela španjolska vinarija Bodega Rossneu za Rossneu Malvasia Blanc 2025.

Malvazija je veliko vino

Vlasnik španjolske vinarije Philip Surmain na dodjeli nagrada emocije nije skrivao. Kaže kako je za njihovu malu španjolsku vinariju ovo priznanje gotovo nestvarno.

„Krenuli smo 2020., prva vina prodali tek 2023., lani osvojili srebro na Svijetu malvazija, a sada Best in Show. To je velika potvrda da radimo dobru stvar. Malvazija je posebna sorta, zadržava svježinu i kiseline čak i u toploj klimi, i upravo je to čini velikim vinom za budućnost. Ovo nam je nevjerojatno iskustvo“ izjavio je vinar pod dojmom nagrade.

Da Vinistra odavno više nije samo vinska izložba nego ozbiljna međunarodna priča, podsjetio je porečki gradonačelnik Loris Peršurić. Kaže da gdje god dođe, od Hrvatske do europskih sajmova i gradova, ljudi pitaju upravo za istarska vina.

„Ono što ste napravili u ovih tridesetak godina velika je stvar. Istra je danas sinonim za kvalitetno vino i to nije nikakva slučajnost. Ljudi često vide samo završnicu, kada se nazdravlja i uživa, ali rijetko vide koliko rada, truda i odricanja stoji iza svake boce. Vi ste pravi ambasadori Poreča i Istre“, poručio je vinarima Peršurić.

Najrelevantnije ocjenjivanje u ovom dijelu Europe

Sličnu poruku poslao je i pročelnik za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodno gospodarstvo Istarske županije Ezio Pinzan, istaknuvši kako je Vinistrino ocjenjivanje danas postalo jedno od najrelevantnijih u ovom dijelu Europe.

„Vinistra je odavno prerasla okvir obične manifestacije. Postala je mjesto gdje se prate svjetski trendovi u vinarstvu, gdje se traži idealan stil malvazije i gdje se oblikuje budućnost istarskih vina. Nekad je malvazija bila vino koje smo poznavali samo mi, a danas je postala svjetsko vino, lagano, svježe i pitko, upravo ono što tržište traži. Velik je posao napravljen u nešto više od 30 godina i zato danas Europom hodamo s ozbiljnim vinskim identitetom“, rekao je Pinzan.

U ime članova Vinistre, istarski vinar Robi Bertoša zahvalio je svima koji godinama stoje iza organizacije i promocije istarskih vina, istaknuvši kako medalje nisu slučajnost nego rezultat zajedničkog rada.

Teran, vino kojim se ponosimo

„Imamo ekipu profesionalaca koja u Vinistrinom uredu u Poreču već godinama ozbiljno i predano radi svoj posao, od organizacije do promocije, i zato danas imamo ovakve rezultate i ovakva priznanja. Velik je iskorak napravljen s malvazijom koja je postala sinonim za Istru. Posebno bih želio zahvaliti kolegama koji su prethodnih godina s teranomosvajali velike nagrade i gradili njegov ugled. Na nama je da tu priču nastavimo i da teran i dalje bude vino kojim ćemo se ponositi“, poručio je Bertoša.

Vinarima je čestitao i Davor Herak, direktor Hotela Parentium Plava Laguna, dugogodišnjeg zlatnog sponzora Vinistre, istaknuvši važnost istarskih vina u promociji destinacije.

Dodjela medalja bila je i podsjetnik koliko je Vinistrino ocjenjivanje naraslo posljednjih godina. Na ovogodišnje ocjenjivanje u Poreč je pristiglo više od 700 uzoraka, od čega čak 350 malvazija iz šest zemalja.

Podizanjem kriterija uspjeh postao još veći

Kolegama vinarima čestitao je predsjednik udruge Vinistra Luka Rossi.

„Prošlogodišnjim uvođenjem novog sustava ocjenjivanja po uzoru na najprestižnija svjetska natjecanja, kriterije smo podigli vrlo visoko. Time su Vinistrina priznanja dobila dodatnu težinu, a uspjeh koji danas slavite još je veći. Ova odličja potvrda su predanog rada, no naša najveća snaga je naše zajedništvo. Konkurencija nas potiče da budemo bolji, ali upravo nas suradnja i zajednička promocija naših vina čine prepoznatljivima i snažnima“, istaknuo je Rossi.

Od danas se cijela priča seli u porečku Žatiku, na 32. Vinistru. Čaše su ispolirane, boce se hlade, vinari su spremni.

Foto: Antonio Paljuh

Vezani članak: Poznati su šampioni, Vinistra najavljena u Zagrebu – Domagoj Sever

Objava Poreč slavio vinske medalje, danas se otvara 32. Vinistra pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Malvazija istarska 2025. vinarije Zigante Vero iz Grožnjana šampion je u kategoriji Mladih malvazija, a ovu prestižnu titulu u kategoriji Zrelih malvazija ponijela je Santa Lucia 2019. vinarije Kozlović iz Buja. Rossneu Malvasia Blanc 2025. španjolske vinarije Bodega Rossneu kao najbolje ocijenjenoj malvaziji pripala je titula Best in Show 2026.

Teran Superior iz 2021. vinarije Tomaz iz Motovuna šampion je u kategoriji Zrelih terana, BromboneroRefošk iz 2020. vinarije Clai iz Buja u kategoriji Zrelih refoška, dok je u kategoriji Mladih žlahtina šampionska titula pripala Vrbničkoj žlahtini 2025. PZ Vrbnik.

Dodijeljeno je ukupno pet šampionskih medalja, jedna Best in Show, devet platinastih, 97 zlata, 385 srebrnih i 104 brončane medalje.

Ovo su rezultati Vinistrinog 32. Ocjenjivanja vina i jakih alkoholnih pića te 17. Svijeta Malvazija koji se tradicionalno sredinom travnja održavaju u Poreču i s nestrpljenjem se očekuju.

Podsjetimo, u Poreču se ove godine ocjenjivalo više od 700 uzoraka, najveći broj malvazija do sada, čak 350 uzoraka iz šest zemalja, dok je na regionalno ocjenjivanje jakih alkoholnih pića koje obuhvaća područje Istre i Kvarnera pristiglo 60 uzoraka.

Vidimo se na Vinistri, očekuje nas bogat program

Dodjela medalja održat će se 6. svibnja u hotelu Parentium Plava Laguna u Poreču uoči Vinistre, najdugovječnije i najpopularnije hrvatske vinske izložbe. Njezino 32. izdanje najavljeno je u MIVA Galeriji vina u Zagrebu. Pile su se vrhunske malvazije i terani, a ovo je bila prigoda da se još jednom degustira vina iz čaše Riedel Malvazije istarske iz koje će se degustirati i na predstojećoj izložbi vina koja se u Poreču održava od 8. do 10. svibnja.

„Vinistra donosi iznimno bogat program i još jednom potvrđuje status najvažnije vinske manifestacije u regiji. Očekuju nas vrhunska vina, snažan međunarodni interes i prilika da se pokaže širina i kvaliteta istarskog vinarstva“, rekao je Luka Rossi, predsjednik Vinistre, udruge vinara i vinogradara Istre.

Istarske površine pod vinogradima rastu

„Vinistra je za Istru poseban događaj – čim jedna završi, počinju pripreme za sljedeću. Hvala domaćinima, organizatorima, partnerima i svima koji sudjeluju u realizaciji, jer bez te zajedničke podrške ovakav rezultat ne bi bio moguć.Riječ je o ključnoj manifestaciji za promociju istarskih i hrvatskih vina, koja svake godine potvrđuje međunarodnu važnost i privlači sve širu publiku. Inovativnost vinara i snažna promocija malvazije i terana učinili su ih prepoznatljivima u svijetu, a vino danas igra važnu ulogu i u privlačenju gostiju. Uz sunce i more, eno-gastronomija je jedan od glavnih motiva dolaska u Istru“, rekao je Ezio Pinzan, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i lovno gospodarstvo Istarske županije.

Dragan Kovačević, potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za poljoprivredu i turizam istaknuo je kako Hrvatska u posljednjih deset godina bilježi pad vinogradarskih površina od oko pet tisuća hektara, Istra ide suprotnim smjerom. Samo u protekloj godini povećala je površine vinograda za dodatnih 80 hektara. To nije slučajnost, već jasan pokazatelj kontinuiteta i snage razvoja istarskih vinara.

„Drago nam je biti podrška ovim vrijednim ljudima iz Vinistre koji svoj posao rade vrhunski. I dalje ćemo biti tu za njih kada god im treba sa svim resursima koje imamo jer samo takva sinergija može dati boljitak i da se možemo na kvalitetan način predstaviti svijetu“ istaknuo je Emil Perdec, food&beverage manager Plave Lagune, dugogodišnjeg partnera Vinistre.

Vidimo se od 8. do 10. svibnja na 32. Vinistri.

Rezultati Ocjenjivanja vina i jakih alkoholnih pića: https://vinistra.hr/hr/ocjenjivanje-vina-jap-2026

Rezultati Svijeta malvazija: https://vinistra.hr/hr/svijet-malvazija-2026

Kontakt – Domagoj Sever

Objava Poznati su šampioni, Vinistra najavljena u Zagrebu pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.