Mnogi klijenti zbog visokih cijena vrhunskih pojedinačnih fotografija naruče fotografiranje po satu ili danima, te na taj način dobiju veću količinu fotografija. Na taj način djelomično i ulaze u rizik da neće biti spektakularnih fotografija zbog npr. vremenskih uvjeta, ali količinski su sigurno na dobitku.

Tri osnovne kategorije – početna struktura cijena

Na fotografijama s iste lokacije – Velike Planine, pokazat ću koje su razlike u kategorijama.

Kako bih klijentima olakšao snalaženje, fotografije razvrstavam u tri kategorije prema kvaliteti, rijetkosti, kompleksnosti izrade i troškovima:

Kategorija 1 – Vrhunska kvaliteta i rijetkost

Tehnički superiorne fotografije nastale u zahtjevnim uvjetima, često uz dodatnu produkciju, veće troškove od standardnih ili fotografije koje su rijetke i posebne jer takvih kadrova nema na prodaju puno. Ovdje se ubrajaju i fotografije za koje je korišten npr. podvodni fotoaparat.
Cijena: 1.000,00 € i više
Primjer: Velika Planina – kadar uhvaćen u zlatnom satu na cca 1600 metara nadmorske visine. Sličnih kadrova zadnjih nekoliko godina nije uopće bilo jer se za ovakva polja šafrana trebaju poklopiti idealni vremenski uvjeti prilikom otapanja snijega.

Kategorija 2 – Kvalitetne, ali dostupnije scene

Snažne i upotrebljive fotografije koje ne zahtijevaju ekstremne uvjete za snimanje, te kojih ima u ponudi za otkup. U nastavku također objavljujem fotografiju Velike Planine, ali kadar koji svaki iskusniji fotograf može pronaći.
Cijena: 500,00 € i više
Primjer: Velika planina – fotografija koče s malom količinom šafarana

Kategorija 3 – Svakodnevni, dokumentarni prizori

Jednostavnije, svakodnevne fotografije prikladne za razne digitalne ili tiskane svrhe.
Cijena: individualna ponuda
Primjeri: Velika planina – vizualno čiste scene s dokumentarnim karakterom.

Što još utječe na cijenu fotografije?

Osim kategorije, na konačnu cijenu koja može biti i daleko viša značajno utječu i prava korištenja, tehnički zahtjevi i dodatni troškovi:

• Vremenska ograničenja – koliko dugo koristite fotografiju?
• Teritorijalna prava – koristite li je samo za lokalnu kampanju ili globalno?
• Veličina i rezolucija – je li vam potrebna za web, tisak, billboard?
• Naklada i reach – koristite li fotografiju u brošuri od 1.000 primjeraka ili u kampanji koja doseže milijune ljudi?
• Ekskluzivnost – želite li da ta fotografija bude dostupna samo vama?
• Troškovi putovanja i smještaja – nije jednako da li je fotografija nastala u Zagrebu ili na otoku do kojeg treba 5 sati vožnje ili na Filipinima
• Količina fotografija – nije jednako da li klijent kupuje jednu ili dvadeset fotografija

U skladu s time, osnovne cijene su polazna točka, dok se konačna ponuda izrađuje individualno, uzimajući u obzir sve parametre.

Naslovne fotografije = viša eksponiranost, viša cijena

Fotografije koje se koriste kao naslovne slike – bilo na web-stranicama, naslovnicama časopisa, promotivnim kampanjama ili oglasima – imaju dvostruku cijenu, jer predstavljaju ključnu vizualnu poruku brenda ili projekta.

Profesionalni status i iskustvo – dodatna vrijednost

Moj profesionalni status kao člana ULUPUH-a i HDLU-a ne znači samo priznanje struke, već i garanciju kvalitete i autorskog standarda. Kroz dugogodišnje suradnje s brendovima i turističkim zajednicama iz različitih zemalja, stvorio sam prepoznatljiv fotografski potpis koji donosi dodatnu vrijednost svakoj slici.

To iskustvo mi omogućava da promišljeno i odgovorno pristupim svakom zahtjevu, bilo da fotografiram na nekom otoku, na 3.000 metara nadmorske visine, na brodu ili u središtu Zagreba.

Cijena fotografije ne proizlazi samo iz tehničke specifikacije. Ona je rezultat ideje, lokacije, uvjeta, opreme, iskustva i načina na koji će ta fotografija živjeti dalje. Kao umjetnik i profesionalac, svakoj fotografiji pristupam s punom pažnjom i poštovanjem – prema motivu, ali i prema osobi ili organizaciji koja je želi koristiti.

Napominjem da je navedeni primjer izračuna moj, da neki fotografi imaju potpuno drugačije kriterije i cjenike, te treba imati na umu da neki svoje fotografije prodaju na stocku za puno manje iznose.

U nastavku možete pročitati još jedan članak koji govori o cijeni fotografije: Zašto neka fotka košta 1.000 eura? Jer nije samo fotka! – Domagoj Sever

Objava Cijena profesionalne fotografije – kako određujem vrijednost pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Prije desetak godina pročitao sam jedan odličan članak na sličnu temu, zvao se “Gospon, pošto fotka?“. Već tada mi je bilo jasno da hrpa ljudi ne kuži koliko neke fotografije vrijede. A danas, nakon što sam u međuvremenu postao član Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU-a), Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH-a), osvojio neke svjetske nagrade i nakupio zavidan broj pratitelja na društvenim mrežama, vidim da se ništa nije promijenilo. Još uvijek neki pametnjakovići sliježu ramenima i govore: “Ma kaj, to mogu i ja.”

Okej, frajeru, ajde probaj. Kupi fotić. Ne, mobitel ne vrijedi. Pravi fotić, objektive, stative, bljeskalice, softboxe, kartice… To je samo početak. Ubaci u računicu avionske karte, prijevoz, smještaj. Računaj sate i sate čekanja pravog trenutka, pa još “malo” sjedenja za računalom, sređivanja RAW datoteka u Lightroomu ili Photoshopu. A znaš koliko košta oprema? Jedan kvalitetan objektiv – tisuću, dvije, pet, a baš sad gledam npr. 400mm 2.8 objektiv koji je više od 13 000 eura. Ej, ne pričam o autu, pričam o objektivu. Stara mi je pri kupnji prvog sličnog 2.8 objektiva rekla da ga donesem doma da vidi što je to za objektiv. Tijelo aparata – tisuće i tisuće, ovisi koliko se možeš zaigrati. Laptop, monitor, stativ, rasvjeta, softver, memorijske kartice, backup diskovi… I sve to ne traje vječno. Oprema se troši, leće se kvare, senzor se prlja, hard diskove trebaš za pohranu svakih nekoliko mjeseci, a nešto se i razbije jer umor na putu radi svoje. Sve to plaćam da bih napravio “jednu j**enu fotku” od tisuću eura. I zapravo, da budem iskren – još uvijek si na popustu.

Ali čekaj, ima još! Moja fotka nije samo komad vizualne ljepote, jer kad ja objavim fotku, ne vidi ju samo tvoja susjeda, nego tisuće ljudi, jer moj mjesečni reach je preko 3 milijuna ljudi. Moja fotka znači valjda i neku vidljivost, očito priča i neku priču.

Primjer? Pogledaj ovu fotografiju:

Ovakav prizor šafrana na Velikoj Planini se ne ponavlja svake godine. Treba pogoditi točnu godinu kada se snijeg otapa postepeno, kada vrijeme dozvoli da cijela livada procvjeta ovako. Godinama sam čekao pravu priliku. To nije slučajno, to je znanje, planiranje i iskustvo. Jer ako dođeš za vikend pola ovih šafrana će već biti pogaženo. Zato ova fotka vrijedi preko 1.000 eura. I zato ne možeš jednostavno “otići i napraviti istu”. Da li to netko toliko plaća? Naravno, i puno više, a evo primjer:

Ali ti uvijek možeš angažirati od susjeda malog da ti fotka svadbu, proizvod, event… Samo reci, bi li ga isto tako angažirao da ti popravi plinske instalacije? Da ti složi elektroinstalacije u kući? Da ti servisira kočnice na autu? Ako ne bi, zašto misliš da bi on mogao napraviti fotku koja ti treba? Razmisli dvaput. Fora je kako se danas svi mogući predstavljaju kao fotografi, javno i bez srama, a s fotografijom realne veze nemaju. Da li se netko na isti način predstavlja kao veterinar, kirurg, odvjetnik, plinoinstalater, profesor? Ma na kraju svega, danas će sve odraditi AI, koga briga za autorska prava.

Slikari se ne pravdaju kad im netko kaže da je platno i boja koštalo dvadeset eura, a oni sad za to traže pet soma eura. Kipari ne daju popust jer je kamen bio na akciji. Pa neću ni ja. Jer to je moja glava, moje ruke, moje godine, moje propuštene subote i besane noći. I tisuću eura je jeftino. Baš si dobro prošao. A ako ti je fotka toliko dobra da ju želiš ukrasti, onda ju i plati. Jer ja ne provalim u hotel koji noćenje naplaćuje 2 000 eura samo zato što mi je puno platiti ga. Nemoj ni ti krasti moju fotografiju. Ili plati, ili uzmi mobitel i idi slikati zalazak sunca. Besplatno je. Ali znaš i sam da neće biti isto.

Aha, slučajno ste ju našli na Googleu? Da, baš slučajno.

Mogao bi pisati članak samo s fora izgovorima o krađi fotografija, a apsolutno obožavam kad mi netko kaže da su “slučajno našli fotku na internetu”. Da, baš je slučajno pala s neba, kao kiša, pa ste ju odlučili pospremiti u svoj marketinški materijal. Isto tako mogu slučajno pronaći tvoj auto otključan pa ga odvesti u đir – pa nije krađa, zar ne?

“Ali mogli smo kupiti s stocka za par dolara!” Pa što onda nisi? Ako ti je svejedno, uzmi s stocka i ne gnjavi me. Ali nije ti svejedno, jer znaš da nema ovakve. I pitanje je za što možeš koristiti neku stock fotku, jer komercijalna upotreba se debelo plaća.

“Ali nismo znali da je zaštićena!” Naravno, jer sve fotke na internetu su javno dobro, zar ne? Ajmo probati isto s glazbom – skini novi album Beyoncé i reci da nisi znao da nije besplatan. Sretno s tim izgovorom na sudu. Poanta? Ako ti je fotka vrijedna da ju koristiš, vrijedna je i da ju platiš. Ako nije, slobodno koristi nešto drugo. Ali nemoj lagati, muljati i izmišljati izgovore. Jer ja ne jedem izgovore, nego kruh od svog rada. Zato šuti i plati.

Kontakt – Domagoj Sever

Objava Zašto neka fotka košta 1.000 eura? Jer nije samo fotka! pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.