Uvijek potičem ekipu da putuje i upoznaje nove kulture, lokacije, ljude, ali nastojim i na čim realniji način pričati o troškovima te drugoj strani putovanja. A ti, mladi čovječe iz Kutine, ti koji radiš u call centru za 950 eura, koji na kredit kupuješ patike jer si vidio da ih ima influencer, ti sad gledaš to i misliš: “Možda bih i ja?” E pa ne možeš. Ne zato što si nesposoban, nego zato što ovo što ti prodaju nije život. To je reklama. Instagram spot od 15 sekundi. Nitko ne snima sebe dok ga u Vijetnamu ili Egiptu trese proljev, dok plače jer mu je ukraden ruksak s dokumentima, dok sjedi sam u hostelu jer nema s kim popiti kavu. A toga ima. I to je stvarni dio putovanja. Ali to ne skuplja lajkove. Ljudi žele vidjeti tvoja stopala na plaži, ne tvoje podočnjake od nespavanja. I tako te hrane lažima dok ti ne povjeruješ da je sreća jednaka “kupio sam kartu u jednom smjeru”.

A u isto vrijeme, u istoj zemlji, sjede klinci koji studiraju medicinu, građevinu, strojarstvo. Gutaju knjige od 800 stranica, spavaju tri sata dnevno, nose bijele kute dok ti nosiš havajsku košulju. Ti klinci će sutra spašavati tvoj život kad te “avantura” odvede u neku egzotičnu bakteriju. Oni ne dobiju naslov u novinama. Njih nitko ne tapša po ramenu jer su “slijedili svoje snove”. A bez njih nema svijeta u koji ti putuješ. Mi ne trebamo još jednog influencera koji se kupa u zalasku sunca i prodaje ti “život bez granica” za cijenu tvog samopouzdanja. Mi trebamo ljude koji znaju zaustaviti krvarenje. Ljude koji znaju izračunati statiku mosta. Ljude koji će napraviti cjepivo. Ljude koji se neće raspasti jer nemaju 5000 lajkova, nego će stajati mirno dok ti krvariš i reći: “Smiri se, sve će biti u redu.”

Djeca rastu misleći da je hrabrost prodat sve i otić’ snimat TikTokove. Nije. Hrabrost je ostat’ tu, borit se, učit, diplomirat, radit i ne poludjet. Putuj kad možeš, ali nemoj misliti da je to čarobna formula sreće. Život nije sponzorirana objava. Nema filter. Nema “swipe up” da preskočiš teške trenutke. Ima znoj, ima dosadu, ima strah. A i to je dobro. Jer tek onda cijeniš kad stvarno vidiš svijet, a ne kad ti ga proda netko tko zapravo živi od tvog lajka.

Sloboda ne dolazi iz praznog stana nego iz glave. A glavu treba napunit znanjem, iskustvom, a ne filterima.

Prethodni članak: Plaža Nugal, skriveni raj za nudiste u blizini Makarske – Domagoj Sever

Objava Prodao sve i otišao putovati? Svijet ne treba još influencera, treba doktore! pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Kod svojih objava razmišljam i o psihičkom zdravlju ljudi i pokušavam otvoriti neke teme o kojima se manje priča, a gluma na društvenim mrežama i uvjeravanje da je sve savršeno je jedan od najvećih problema.

Ja na putovanjima i zarađujem (prodajem svoje fotografije i reklamiram određene brendove), pa sve izgleda dosta jednostavno ali do moje današnje pozicije trebalo je izuzetno puno truda, vremena i uvijek naglašavam faktor sreće. Financiram se na četiri načina; radom agencije, portala, fotografiranjem i reklamiranjem na svojim profilima, uvijek se nešto radi više, a nešto manje. Ovakvim disperziranjem posla nikada nisam bio u situaciji da se bojim hoću li imati dovoljno za isplatiti plaće, pa čak i u vrijeme lock downa jer smo u studiju snimali videe kada većina ljudi nije radila.

Fokusiranje samo na profile na društvenim mrežama nije dobro jer nažalost uz sve moguće zaštite mogu vam ih hakirati, algoritmi se mijenjaju konstantno, otvaraju se nove društvene mreže, a kad nemate svoje osnovno zanimanje nego ste samo „influencer“ onda često zna doći do problema. Treba imati na umu i da zarade za influensanje za hrvatske prilike nisu male, ali uspoređujući ih sa zaradama na zapadu su smijeh.

Često na predavanjima govorim da je za zaradu od sponzora osim dobrih profila na društvenim mrežama i reacha bitno da dajete neku dodatnu vrijednost, kod mene je to fotografija koja se može koristiti u raznim situacijama (kampanje, društvene mreže, novine…), a kod vas to može biti bilo koja od vaših vještina, bilo da dobro kuhate i imate super nove recepte ili npr. znate raditi super recenzije.

U Hrvatskoj nas nekoliko putuje i živi „od putovanja“. To znači da smo u stanju konstanto isplaćivati plaću (i zaposlenima ako ih imamo). Neki se baziraju na projektima i ekspedicijama, a neki ne žudimo za ekstremnim situacijama i showom pa volimo putovati standardnim i „dosadnim“ načinom običnog putnika.  

Daleka putovanja planiram u pravilu mjesecima prije, jer cilj mi je pokazati malo više od destinacije, a ne posjetiti jedan grad ili prijeći granicu i tu zemlju brojati kao jednu od 196 zemalja koje sam posjetio. Mnogi posjete Bali i govore da su vidjeli Indoneziju, a baš taj Bali najmanje liči na Indoneziju i lokalci će reći da više nalikuje na Australiju (Indonezija ima više od 17 000 otoka).

Za konstantna putovanja morate imati apsolutno posloženu privatnu situaciju, jer nije jednostavno npr. godišnje biti 200 dana na putu. Ako želite imati financijski dobru priču i čak nešto i zaraditi od tih putovanja, to sve možete samo uz izuzetno dobro planiranje ili uz mamu i tatu koji to financiraju.

Danas se može od bilo koje zanimljive djevojčice ili dječaka napraviti u izuzetno kratkom vremenu „zvijezda“, ali pitanje je koliko će takva popularnost trajati?

Na kraju, uvijek ću poticati ljude da putuju, jer “Travel is the only thing you buy that makes you richer”, a donosim vam i neke poslove koje možete raditi, putovati (jeftino ili ne), te usput i zaraditi:

1. Fotografiranje ili video snimanje
2. Kabinsko osoblje na avionu
3. Rad na cruiseru
4. Podučavanje jezika
5. Čuvanje pasa
6. Čuvanje nečije kuće
7. Sezonski rad
8. Ulični preformans
9. Učenje drugih svojim vještinama
10. Bilo koji freelancing na webu – npr. vođenje profila na društvenim mrežama….

Kontakt – Domagoj Sever “Govore da je putovati jeftino i lako? Lažu!”

Objava Govore da je putovati jeftino i lako? Lažu! pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.