U utorak, 29. travnja u 19h u Galeriji Karas (Ulica kralja Zvonimira 58) Dorian Pacak otvara svoju samostalnu izložbu pod nazivom Retro-mačo.
Biografija:
Rođen 5. svibnja 1996. u Zagrebu. Maturirao je 2015. u zagrebačkoj V. gimnaziji, a 2017. je upisao Likovnu kulturu na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je 2023. godine, smjer kiparstvo, u klasi Ivana Fijolića. Izlagao je na pet samostalnih izložbi (Galerija Crta, Lauba („Šalji dalje“), Galerija Polica, Galerija M23, Galerija Šira), na nekoliko skupnih izložbi (Galerija Šira, Galerija Karas, Galerija Pallas Projects/Studios, Galerija Canvas, Galerija Bačva, Galerija SC i dr.) i sudjelovao u umjetničkim projektima (Umjetnost u zajednici: redefiniranje nasljeđa grupe ‘Zemlja’, Grand Tour: Postcolonial Pilgrimage and Age of Pyramid (Meksiko), Stearing at the Sea (Irska)). Živi i radi u Zaprešiću.
Izložba ostaje otvorena do 20.5.2025.
“Vratimo se u prošlost, kada smo igrali i razmjenjivali Yu-gi-oh! i Pokémon karte koje smo kupovali u dućančićima i kioscima nakon škole. Inscenirali smo cijele igrokaze na igralištu glumeći naše omiljene likove i super junake, koje smo gledali na malim ekranima dok su nas roditelji, djedovi i bake iznova opominjali da prestanemo i odemo ručati. Sigurno je kod mnogih djetinjstvo upravo tako izgledalo – manje-više bezbrižno i okupirano 2D svijetom te njegovim protagonistima i antagonistima. Tada nismo mogli očekivati koliko će se njihova sentimentalna vrijednost izmijeniti pod utjecajem svijeta odraslih – svijeta novca i kolekcionarstva.
U umjetnosti je oduvijek bio poznat koncept kolekcionarstva, gdje se za „visoku umjetnost“ i nečije umjetničko ime trošio velik novac, no u svijetu tzv. nerdova i otakua – zaljubljenika u igrice, crtiće, filmove i ostale medije – iznova se izdvajaju goleme svote „samo“ za papirnate i plastificirane karte, plastične figurice te poliester-odjeću sa slikama omiljenih likova, a sve da bi se ponovo posjedovao djelić djetinjstva ili zadovoljila trenutačna opsesija. Proizvođači takvog sadržaja često eksploatiraju osjećaje nostalgije svoje glavne klijentele – igrajući na ekskluzivnost zbog koje se neka figurica mora naručiti i do godinu dana unaprijed. Time se otvaraju vrata nemoralnim praksama poput scalpinga, lažiranja rijetkosti na tržištu otkupom čitave zalihe nekog proizvoda, u ovom slučaju kolekcionarskog predmeta. Upravo zbog toga nerijetko postoji i ograničenje na broj proizvoda koje privatna osoba smije naručiti, što takav predmet pretvara u vrijednu investiciju.
Dorian Pacak svojom izložbom Retro-Mačo uspješno parodira suvremeni problem izrađivanjem likova-skulptura u mediju keramike – mediju koji sugerira kvalitetu, skupoću i dugu tradiciju – za razliku od njihovih dobro poznatih plastičnih inačica (action i scale figura). Predstavljajući pomno odabrane likove u obliku bista, kao što bi se inače prikazivale povijesno važne ličnosti ili bogati naručitelji, Dorian uveličava njihovu cjelokupnu vrijednost – bilo novčanu ili sentimentalnu. Keramika, uglavnom tradicionalan medij, i dalje služi kao podloga za ideje začete „popularnim“ kolekcionarstvom. To, na primjer, možemo vidjeti kroz različite verzije bista He-Mana: jedna se bijelom bojom razlikuje od ostalih, što upućuje na njezinu rijetkost i poželjnost, slično kao kod „holografskih verzija“ Pokémon karata. Time se ujedno stvara i poveznica s neobojenim kipovima renesanse i baroka. Tako je s bistama Ninja kornjača, koje svojim imenima preuzetim od starih majstora ironično ukazuju na čvrstu povezanost s tradicijom.
Likovi na koje se Pacak primarno fokusira su za njega i mnoge druge bili relevantni u određenim stadijima odrastanja; kao i mnogi, i on je u djetinjstvu volio gledati Ninja Kornjače, dok je He-Mana i Berserk otkrio nešto kasnije. Navedeni likovi dolaze iz franšiza koje su nastale tijekom 20. stoljeća, no kroz vrijeme su bili različito percipirani ovisno o generacijama. He-Man je američki super junak iz ’70-ih, dobro poznate Ninja kornjače započete su u ’80-ima kao strip i crtić, a Mozgus iz Berserka je manga koja je nastala u ’90-ima, no za razliku od prva dva primjera sadržajem nije namijenjena najmlađima, iako 2D mediji često neiskusnim poznavateljima izgledom sugeriraju sadržaj namijenjen djeci. Mišićavost i fokusiranost na dobro i zlo ih povezuju, dok su ozbiljnost suzbijanja zla i sami njegovi oblici različiti; Ninja Kornjače se bore protiv Shreddera, a He-Man protiv Skeletora – oba su likovi koji ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju te zapravo za krajnji cilj imaju vladanje i osvajanje bez pretjeranog krvoprolića, dok se u Berserku glavni lik Guts susreće s raznim antagonistima, jedan nastraniji od drugoga, koji često postupaju ekstremno. Jedini zlikovac ovdje izložen je upravo iz Berserka; riječ je o Mozgusu koji je po zanimanju svećenik (još jedan hommage crkvenim naručiteljima i kolekcionarima iz prošlosti) te, za razliku od tipičnih dječjih zlikovaca, u korist svojih ciljeva opravdava svakakva sadistička sredstva.
Sam postav izložbe osmišljen je tako da prati kanonizirani odnos prikazanih likova – junaka i njihovih pandana zlikovaca. Jedna soba rezervirana je samo za junake i dobre ljude, He-Mana i Ninja Kornjače, te je ujedno i najosvjetljenija, dok je stražnja soba s najmanje svijetla dom najgorem zlikovcu, antagonistu Mozgusu koji se skriva u mraku. Iznenađujuće je da likovi nisu odabrani samo zbog svoje prepoznatljivosti, već i zbog svog jednako karakterističnog fizičkog izgleda, muževnosti, mišićavosti i uglatih crta lica (He-Man i Mozgus), što odaje Pacakove karakterne crte kolekcionara koji pažljivo bira i sam izrađuje svoje tzv. holy grail figure.”
FRANKA PUHARIĆ
Organizator:
Uz potporu:
 Ulica kralja Zvonimira 58, Zagreb | T: 385 (0)1 461 1818 E-mail: hdlu@hdlu.hr Web: www.hdlu.hr | Radno vrijeme: Uto: 10 – 13 | Sri – pet: 16 – 20 Sub: 10 – 13 Ned, pon i praznikom: zatvoreno. |
Prethodni članak: Dinamo nadigrao Mladost u Domu odbojke i stigao na korak do naslova prvaka – Domagoj Sever
