Turistička sezona kod nas nikada neće propasti (iako neki to zazivaju i otvorili bi šampanjac), osim ako ne padne meteor, virus, rat ili nestane interneta. Dio ljudi ima love, dio će ih uvijek trošiti. Cestovno smo odlično povezani s Europom što se pokazalo kao enormni plus u vrijeme corone, novi turisti uvijek dolaze. Naglašavam novi, jer dio starih se više ne vraća. I tu se krije odgovor na mnoga pitanja. A to nije strategija. To je sreća i inercija, djelomično popularnost na društvenim mrežama, a iako smo ponekad i subjektivni, jedna smo od najljepših zemalja na svijetu.
A strategija, “Hrvatska nema nikakvu relevantnu turističku strategiju. Dokument koji je Vlada usvojila pod tim imenom uglavnom je skup birokratskih fraza, previše pogrešno definiranih ciljeva i s potpuno ignorantskim odnosom prema gastronomiji i vinu, baš kao da nitko od autora Strategije nikad nije čuo za famozni Noma effect ili nomanomics. Noma je, naime, stvorila cijelu jednu novu kategoriju danskog turizma i utjecala na preoblikovanje danskog gospodarstva. A u Turističkoj strategiji hrvatske Vlade gastronomija se spominje tek usputno.” plavakamenica.hr
Instagram i TikTok ruše reputaciju brže nego što HTZ stigne uploadati promo video
Danas se ne radi sezona na osnovu ponude, nego dojma. A dojam na društvenim mrežama je sljedeći: Hrvatska je lijepa i skupa. Ne uvijek s razlogom. Dovoljna je jedna fotografija pojedinačnog računa za sladoled ili mineralne po cijeni večere u Lisabonu i sve pada u vodu. Takve objave postaju viralne (portalni su željni klikova, influenceri lajkova), brzo se šire i ostavljaju gorak okus u ustima svih onih koji razmišljaju gdje će na odmor.
Mogao sam u nekoliko navrata na svojim društvenim mrežama objaviti mineralnu od 0.75l za 8 eura i skupio bi hrpu komentara i velik reach, ali nastojim objavljivati samo pozitivne objave.
Nitko ne piše da su naši restorani s Michelinovim zvjezdicama među skupljima u svijetu, jer očito za cijene koje imaju pružaju i izuzetno kvalitetnu uslugu koja je također na svjetskom nivou. Problem nastaje kad turisti za cijenu koju plate ne dobiju uslugu koju očekuju.
Jedna objava profila s 300 followera uz dobar caption može imati više efekta nego svi plaćeni PR tekstovi HTZ-a zajedno. Naslovi na portalima, poput ovog današnjeg: “Domaća glumica objavila račun iz slastičarnice i s plaže u Italiji, cijene bi vas mogle iznenaditi“ služe samo da zakotrljaju lavinu jer kad većina krene uspoređivati, Hrvatska sve češće izgubi.
Aktualni su videi na TikToku “Što možete kupiti negdje za 10 eura”. Naletio sam na jedan takav video iz Hrvatske; sat parkinga, kava i kuglica sladoleda.
Osobno iskustvo: 24 dana Filipina za manje novca nego 10 dana na Jadranu
Putovao sam. Mnogo. I tvrdim da je Hrvatska jedna od najljepših, najsigurnijih zemalja svijeta. Ali istovremeno, postali smo zemlja nerealnih očekivanja i turističke ovisnosti o 90 dana godišnje. Evo, bio sam ove godine 24 dana na Filipinima – smještaj, hrana sve dane u restoranima, izleti, sve zajedno 1850 eura. S osmijehom, s uslugom, s ljubaznošću koja ne košta ništa.
A kod nas… za iste novce, 10 dana na Jadranu s prosječnim apartmanom i 2 večere? I još ti objasne da „tako mora biti jer je sezona“.
Svijet se mijenja i moramo reagirati brzo
Nijemaca je manje. Zašto? Zato što računaju. Zato što ne podižu kredite za ljetovanje. Zato što za isti novac mogu otići čak na Sejšele ili Tajland s avionskim kartama ako dobro planiraju. I neće ih tamo dočekati škrta porcija lignji za 27 eura i konobar koji ti poručuje da si sretan što si uopće sjeo.
Ali, da ne bude sve crno…
Rovinj kao svijetli primjer, turizam može funkcionirati i duže od 90 dana
Da, imamo i svijetlih primjera. Rovinj je možda i najbolji dokaz da se turizam može i mora graditi kvalitetno, strateški. Tamo sezona traje i duže od 6 mjeseci. Hoteli su postepeno s godinama dizali kategorizaciju, poboljšavala se kvaliteta privatnog smještaja. Festivali u Rovinju počinju kad se u nekim destinacijama ni ne pomišlja krenuti s brisanjem prašine na namještaju. Istina, Rovinj ima komparativnu prednost da je najbliže Austriji i Njemačkoj, da se nalazi u Istri koja je brendirala sve što se brendirati dalo, ali da li su drugi iskoristili svoje komparativne prednosti u potpunosti? Nisu.
I nije to slučajno. U Rovinju se investira ne samo u luksuz, nego u sadržaj, kulturu, gastronomiju. Nudi se cjelogodišnji razlog za dolazak. I doživiš osjećaj da si gost, ne isključivo novčani.
A to je ono što naš turizam zaboravlja, ljudi žele doživljaj, emociju, osjećaj vrijednosti. A ne da nakon ljetovanja imaju osjećaj žgaravice zbog stanja na računu.
Nije kasno
Još uvijek imamo veličanstven jedrenjak, jedan od najljepših na svijetu i još uvijek plovimo zahvaljujući prirodnim ljepotama, sreći i inerciji. No, da bismo zaplovili niz vjetar, moramo konačno namjestiti jedra. Trebamo strategiju, viziju i, najvažnije, iskrenu želju da gostima pružimo doživljaj, a ne samo račun. Turizam nije samo broj noćenja, već osjećaj koji posjetitelj nosi kući.
Vrijeme je da od pukog preživljavanja na sezoni pređemo na stvaranje održivog, kvalitetnog i cjelogodišnjeg turizma. Imamo sve uvjete, sada samo treba hrabro povući prave poteze. Brod je tu, vjetra ima samo da ga znamo iskoristiti.
Prethodni članak: Jeste li znali da brod s najviše žrtava u povijesti nije Titanic, već njemački putnički brod Wilhelm Gustloff? – Domagoj Sever
