Ako ste ikad poželjeli nakratko pobjeći od gužve, a da pritom ostanete blizu, Badija bi vas mogla iznenaditi. Smještena tik uz Korčulu, ovaj zeleni otok pruža potpuno drugačiji ritam. I dok su mnoge jadranske destinacije tijekom ljeta ispunjene zvukovima glazbe, motora i užurbane svakodnevice, ovdje sve staje.
Do Badije se stiže za svega nekoliko minuta malim taksi brodićem iz centra Korčule. Plovidba je kratka, ali dovoljno duga da osjetite prijelaz s kopna na otok, iz svakodnevice u neko tiše i usporenije mjesto. Već s prvim korakom na obalu dočekuju vas visoki borovi, miris soli u zraku i jeleni. Pitomi lopatari, naviknuti na prisutnost ljudi, slobodno se kreću otokom i često dolaze u blizinu posjetitelja. Neki će vam prići iz znatiželje, drugi će vas promatrati iz sjene borova. Djeca ih osobito vole, a često su upravo oni razlog zbog kojeg se mnogi ponovno vraćaju.
Na otoku nema automobila, trgovina ni kafića. Nema suvenira, terasa, reklama ni glasnih poziva na izlete. Sve što vam za boravak treba su boca vode, šešir ili kapa i volja da usporite. Ako želite, ponesite ručnik, knjigu ili nešto za pojesti.
Središnja točka otoka je franjevački samostan iz 14. stoljeća, smješten uz samo more. Danas nema stalnih stanovnika, ali njegova prisutnost i dalje se osjeća u svakom kamenu i hladovini starih klaustara. Šetnja oko samostana pruža poseban doživljaj, osobito ujutro ili predvečer kada je svjetlo mekano, a valovi se tek tiho razbijaju o stijene. Mnogi posjetitelji ovdje zastanu na dulje, sjednu na kamen ili na klupu u hladu i jednostavno slušaju. More, ptice i tišinu koju rijetko gdje drugdje možete doživjeti.
Sjeverna strana otoka skriva nekoliko manjih šljunčanih plaža s izuzetno bistrim morem. Na njima nema ležaljki ni glazbe, ali ni gužve. Ako ste navikli na klasične plaže s mnogo sadržaja, ovo će vam možda biti promjena koja prija. More je čisto, mirno i gotovo prozirno, a pogled puca prema Pelješcu, Mljetu i drugim manjim otočićima. Idealno je mjesto za plivanje, čitanje ili ležanje u hladu.
Staza oko otoka vodi uz samu obalu i kroz borovu šumu, a cijeli krug možete proći za nešto više od sat vremena laganog hoda. Put je ravan i bez zahtjevnih dijelova pa je prikladan i za manje iskusne šetače. Tijekom šetnje otkrit ćete brojne manje uvale i vidikovce, a povremeno ćete sresti drugog šetača ili biciklista. Ipak, većinu vremena osjećaj je kao da ste sami. Upravo ta osamljenost, bez osjećaja izolacije, čini Badiju tako posebnom.
Vožnja brodićem do Badije traje kratko, ali ostavlja dojam kao da ste otplovili puno dalje, prema nekom zaboravljenom mjestu u kojem se sve odvija sporije. Kad se vratite natrag na Korčulu, lako je moguće da ćete se uhvatiti kako već planirate ponovno otići. Možda ne sutra, ali uskoro. Jer Badija ostaje u pamćenju. Po mirisu borova, po tišini i po jelenima koji vas gledaju bez žurbe.
Prethodni članak: IZLOŽBA: Predrag Todorović LOKALITET BEZ MJESTA – Domagoj Sever
