Električni romobili u samo nekoliko godina postali su uobičajen prizor na hrvatskim ulicama. Omogućuju brzo kretanje gradom, zauzimaju malo prostora, ne stvaraju buku i mnogima su praktična alternativa automobilu ili javnom prijevozu.
Problem, dakle, nije u romobilima. Problem je u tome što se dio vozača ponaša kao da za njih prometna pravila ne postoje.
Svakodnevno možemo vidjeti vožnju velikom brzinom po nogostupu, prolazak između pješaka, prelazak preko pješačkog prijelaza bez zaustavljanja, vožnju u suprotnom smjeru, dvoje ljudi na jednom romobilu, korištenje mobitela tijekom vožnje i djecu bez kacige. Posebnu opasnost predstavljaju romobili kojima su uklonjene tvorničke blokade pa mogu postići brzine koje više nemaju mnogo veze s bezazlenim osobnim prijevoznim sredstvom.
Kada se dogodi nesreća, otvara se još veći problem: romobil nema registarsku oznaku, često nema osiguranje, a vozača koji napusti mjesto događaja teško je naknadno identificirati.
Zato je vrijeme da se zapitamo: jesu li postojeće kazne dovoljne ili Hrvatska mora uvesti sustav registracije i ozbiljniju kontrolu električnih romobila?
Pravila postoje, ali ih je teško provoditi
Hrvatska je električne romobile zakonski regulirala 2022. godine, svrstavajući ih u kategoriju osobnih prijevoznih sredstava.
Prema važećim pravilima, takvo vozilo ne smije imati trajnu snagu elektromotora veću od 0,6 kW niti razvijati brzinu veću od 25 kilometara na sat. Vozač mora imati najmanje 14 godina, zaštitna kaciga je obvezna, a na romobilu se smije voziti samo jedna osoba.
Romobili se prvenstveno moraju kretati biciklističkom stazom ili trakom. Ako one ne postoje, mogu se kretati površinama namijenjenima pješacima, vodeći računa o njihovoj sigurnosti. Vožnja cestom dopuštena je samo iznimno i pod propisanim uvjetima. Detaljna pravila objavljena su na stranicama MUP-a.
Za vožnju bez kacige, prijevoz druge osobe ili nedostatak reflektirajuće oznake propisana je kazna od 30 eura. Za pojedine druge prekršaje kazne iznose 60 ili 130 eura, ovisno o prekršaju. MUP je objavio pregled pravila i kazni, ali pitanje je koliko se one u praksi često izriču.
Dakle, zakonski okvir postoji. Ono što nedostaje jest učinkovita kontrola.
Policijski službenik na ulici ne može na prvi pogled znati može li određeni romobil razviti 25, 45 ili 70 kilometara na sat. Ne može jednostavno provjeriti je li blokada brzine uklonjena, tko je vlasnik vozila niti je li romobil već sudjelovao u nekom prekršaju ili nesreći.
Pravilo koje se ne može učinkovito kontrolirati vrlo brzo postaje samo preporuka.
Romobil koji vozi 60 kilometara na sat više nije romobil
Na tržištu se bez većih poteškoća mogu pronaći električni romobili deklarirane snage od 800, 1.200, pa i nekoliko tisuća vata, sposobni razviti brzine od 50, 70 ili više kilometara na sat.
Takvo vozilo ne bi se smjelo koristiti kao osobno prijevozno sredstvo u javnom prometu. Međutim, kupiti ga je jednostavno, a otključavanje brzine kod pojedinih modela moguće je napraviti promjenom postavki, aplikacijom ili zahvatom na elektronici.
Razlika između 25 i 50 kilometara na sat nije bezazlena. Udvostručenjem brzine energija sudara približno se učetverostručuje. Vozač pritom stoji na maloj platformi, kotači su znatno manji nego na biciklu, a zaštita tijela gotovo ne postoji.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo u svibnju 2026. upozorio je da, usporedno sa sve češćom uporabom romobila, raste i broj nesreća u kojima sudjeluju njihovi vozači. Posebno su izdvojena djeca kao ranjiva skupina te važnost kacige, manje brzine i pravilnog kretanja prometnim površinama. Preporuke HZJZ-a dostupne su ovdje.
Treba li uvesti registraciju električnih romobila?
Po mojem mišljenju – da.
Registracija ne mora izgledati kao registracija automobila. Nije potreban veliki komad lima, kompliciran postupak ni visok godišnji trošak. Romobil bi mogao imati malu, jasno vidljivu i teško uklonjivu identifikacijsku oznaku povezanu s nacionalnim registrom.
Prilikom kupnje ili uvoza evidentirali bi se:
- vlasnik romobila
- proizvođač i model
- serijski broj
- tvornička snaga motora
- najveća konstrukcijska brzina
- potvrda da vozilo udovoljava hrvatskim i europskim pravilima
- podatak o eventualnoj promjeni vlasnika.
Takav bi sustav imao nekoliko konkretnih prednosti. Policija bi mogla identificirati romobil i njegova vlasnika, otežala bi se prodaja ukradenih vozila, lakše bi se utvrđivala odgovornost nakon nesreće, a tehnički nedopušteni modeli ne bi se mogli legalno registrirati kao obični romobili.
Registracija sama po sebi neće promijeniti neodgovornog vozača. Međutim, ukinula bi osjećaj anonimnosti koji danas očito potiče dio prekršaja.
Vozač automobila zna da ga se preko registarske oznake može identificirati. Vozač romobila danas uglavnom zna da, ako se udalji s mjesta događaja, postoji velika mogućnost da nikada neće biti pronađen.
Je li potreban i tehnički pregled?
Ovdje bih ipak napravio razliku između različitih kategorija.
Klasičan godišnji tehnički pregled za svaki mali gradski romobil mogao bi biti preskup i administrativno pretjeran. Trošak pregleda ne bi smio biti nerazmjeran vrijednosti samog vozila.
Ali pojednostavljeni sigurnosni pregled svakako bi imao smisla, posebno za snažnije romobile, vozila starija od nekoliko godina i modele koji se koriste za komercijalni najam.
Na takvom pregledu provjeravali bi se:
- najveća brzina i snaga motora
- stanje kočnica
- upravljački mehanizam
- gume i kotači
- prednje i stražnje svjetlo
- konstrukcija i eventualna oštećenja
- baterija i tragovi nestručnih preinaka
- postojanje ili uklanjanje ograničenja brzine.
Novi romobili mogli bi se registrirati na temelju potvrde proizvođača ili ovlaštenog prodavatelja, bez neposrednog tehničkog pregleda. Prvi pregled mogao bi se obaviti nakon tri godine, a zatim svake dvije godine. Snažniji modeli i vozila za najam mogli bi se pregledavati češće.
Cilj ne bi trebao biti stvaranje novog nameta, nego uklanjanje tehnički neispravnih i ilegalno preinačenih romobila iz prometa.
Što bi Hrvatska konkretno trebala napraviti?
1. Uvesti obveznu evidenciju i identifikacijsku oznaku
Svaki električni romobil koji sudjeluje u javnom prometu trebao bi biti povezan s vlasnikom. Registracija bi trebala biti jednostavna, digitalna i cjenovno pristupačna.
Oznaka mora biti vidljiva policiji i građanima, a ne samo QR kod koji je moguće očitati jedino iz neposredne blizine.
2. Uvesti jednostavne mobilne uređaje za kontrolu brzine
Policija bi trebala imati mogućnost brzog testiranja romobila na terenu. Ako vozilo može razviti brzinu veću od dopuštene, trebalo bi ga odmah isključiti iz prometa.
Za utvrđeno uklanjanje blokade ne bi bila dovoljna samo simbolična kazna. Vozilo bi se privremeno oduzelo dok se ne dokaže da je vraćeno u legalno stanje.
3. Razvrstati vozila prema snazi i brzini
Nije logično na jednak način tretirati gradski romobil ograničen na 25 kilometara na sat i vozilo snage nekoliko tisuća vata koje može postići brzinu manjeg motocikla.
Snažniji i brži modeli trebali bi pripadati drugoj kategoriji, uz obveznu homologaciju, registraciju, osiguranje i odgovarajuću vozačku dozvolu. Ako ne ispunjavaju uvjete, smjeli bi se koristiti samo na privatnim površinama.
4. Uvesti obvezno osiguranje od odgovornosti za rizičnije modele
Pješak kojeg udari romobil može zadobiti teške ozljede, ali naplata štete od fizičke osobe može biti dugotrajna ili nemoguća.
Obvezno osiguranje bilo bi opravdano barem za snažnije romobile, dostavljače i komercijalne flote. Za standardne gradske modele mogao bi postojati jeftiniji, pojednostavljeni oblik osiguranja.
5. Povećati kontrole na mjestima gdje se prekršaji stvarno događaju
Povremena preventivna akcija nije dovoljna. Kontrole treba provoditi na prometnim šetnicama, u pješačkim zonama, oko škola, trgovačkih centara i na lokacijama na kojima se redovito bilježi opasna vožnja.
Kazna ima preventivni učinak samo ako postoji realna mogućnost da će prekršaj biti otkriven.
6. Uvesti kratku obveznu edukaciju za maloljetnike
Djeca starija od 14 godina smiju voziti romobil, ali od njih se ne traži dokaz da poznaju osnovna prometna pravila.
Kratak besplatan online program i test mogli bi biti uvjet za registraciju romobila na maloljetnog korisnika. Roditelji bi pritom morali potvrditi da preuzimaju odgovornost za korištenje vozila.
7. Strože regulirati prodaju ilegalno snažnih modela
Kupac prije kupnje mora dobiti jasnu informaciju smije li se određeni romobil koristiti u javnom prometu. Modeli koji prelaze dopuštenu snagu ili brzinu morali bi imati istaknuto upozorenje:
„Ovo vozilo nije dopušteno koristiti kao osobno prijevozno sredstvo u javnom prometu.”
Prodavatelj ne bi smio reklamirati brzinu od 60 kilometara na sat, a istodobno ostavljati dojam da je riječ o običnom gradskom romobilu.
8. Obvezati sustave najma na tehnološku kontrolu
Romobili za najam već koriste GPS i aplikacije. Njihovu brzinu moguće je automatski ograničiti u pješačkim zonama, parkovima i na posebno opasnim lokacijama.
Tvrtke bi morale osigurati i propisna parkirna mjesta, brzo uklanjati nepropisno ostavljena vozila te policiji dostaviti podatke o korisniku kada je to zakonski opravdano.
9. Graditi povezanu infrastrukturu
Ne može se sva odgovornost prebaciti na vozače. Hrvatski gradovi često nemaju povezane biciklističke staze, pa su vozači romobila prisiljeni birati između prometnog kolnika i nogostupa punog pješaka.
Registracija i kazne neće same riješiti problem ako se istodobno ne grade sigurne, logično povezane biciklističke i mikromobilne trase.
Romobile ne treba zabraniti, nego prestati tretirati kao igračke
Električni romobil može biti odličan dio modernog gradskog prijevoza. Može smanjiti korištenje automobila, rasteretiti promet i omogućiti brže kretanje na kratkim udaljenostima.
Ali vozilo koje se kreće brzinom od 25, 40 ili 60 kilometara na sat nije igračka. Ne može biti potpuno anonimno, tehnički nekontrolirano i bez jasne odgovornosti vlasnika.
Zato rješenje nije zabrana svih romobila. Rješenje je jednostavna registracija, jasna podjela prema snazi i brzini, kontrola tehničke ispravnosti, strože sankcioniranje uklanjanja blokada, osiguranje za rizičnije kategorije i češća kontrola vozača.
Danas kazne postoje, ali je mogućnost identifikacije i kontrole premala. Dokle god vozač može ukloniti blokadu, voziti dvostruko brže od dopuštenog i nakon nesreće jednostavno nestati, ne možemo govoriti o ozbiljno uređenom sustavu.
Pitanje više nije treba li romobile regulirati. Oni već jesu regulirani. Pravo je pitanje jesmo li spremni postojeća pravila doista početi provoditi.
A što vi mislite: bi li svi električni romobili trebali imati registarsku oznaku i prolaziti pojednostavljeni tehnički pregled ili bi to bio samo još jedan nepotreban namet?
Naslovna fotografija: Ernest Ojeh (@namzo) | Unsplash Photo Community
Prethodni članak: Gdje jesti u Komiži? Vodič kroz najbolje restorane – Domagoj Sever
