Kvalifikacijama najjačeg FIG programa sutra (petak) od 12 sati krenut će spektakl ritmičke gimnastike u Košarkaškom centru Dražen Petrović – 8. FIG Aura Cup. Najjače natjecanje u ovom sportu u Hrvatskoj koje je i u kalendaru Svjetske gimnastičke federacije (FIG) ove godine u tri dana okupit će 300 ritmičarki iz 18 zemalja svijeta, a ulaz u Cibonu od petka do nedjelje slobodan je za sve ljubitelje sporta.
„Od jutra do mraka smo u pogonu, cijeli tim naporno radi, stresno je, ali jako se veselimo i jedva čekamo da natjecanje krene. Danas popodne su i prvi treninzi, ali u Areni Zagreb gdje inače naš klub GK Aura trenira budući da zbog zauzetosti Cibone u nju organizacijski tim ulazi tek večeras od 22 sata. Očekujemo da ćemo nakon cijele noći rada na uređenju dvorane do 6 sati ujutro biti gotovi sa svime. Prošle godine nam je trebalo i malo više vremena, nadam se da ćemo ovaj put do 6 biti gotovi. Nema veze, spavala sam prošlu nedjelju, pa valjda ne moram ovaj petak“, kroz smijeh će Nika Crevatini, glavna organizatorica natjecanja koja je prije 9 godina i pokrenula ovaj veliki projekt, a danas je uz veliki organizacijski dio posla čeka i onaj nove izbornice hrvatske seniorske reprezentacije, ali i nastupi čak 60 ritmičarki njezinog Gimnastičkog kluba Aura.
„U FIG seniorskom dijelu turnira predstavljat će nas dugogodišnja reprezentativka Tamara Artić iz GK Vindije i mlada Gresa Ramadani iz GK Aura kojoj će ovo biti prvi seniorski nastup na Auri. Prošle godine osvojila je juniorsko srebro. Reprezentaciju u juniorskoj konkurenciji činit će Ana Jurković iz GK Maksimir, Iana Benčić iz KREG Galatea i Vita Franov iz KRG Sirena. Što se tiče GK Aure, Nika Pfeifer imat će premijerni juniorski nastup na FIG dijelu turnira zbog čega sam baš uzbuđena, a tu su i naše FIG seniorke Lua Cizel i Siena Gančev, ali i niz mladih nada našeg kluba.“
Prošle godine Hrvatska je zahvaljujući Lani Sambol osvojila seniorsku broncu i juniorsko srebro Grese Ramadani na FIG natjecanju Aura Cupa. Smijemo li i ove godine očekivati postolja?
„Jako kvalitetne djevojke i reprezentacije dolaze ove godine na Aura Cup. Da nije završetak olimpijskog ciklusa i da se mnogi već nisu okrenuli novom olimpijskom pravilniku, vjerojatno bi brojčano imali još više natjecateljica, ali i ovako je natjecanje izrazito jako. Ako napravimo naše programe, definitivno se možemo boriti za medalju.“
Subotnje svečano otvaranje natjecanja kreće od 17 sati, od 17:20 slijedi finalni rasplet FIG juniorki, a onda od 19:05 i finale seniorki. Kraljica i princeza Aura Cupa bit će okrunjene u 20:55, a tu čast imat će naš proslavljeni olimpijac iz sportske gimnastike, Tin Srbić. Izravan televizijski prijenos je na Sportklubu (Hrvatska, Srbija, Slovenija, BiH), a repriza u nedjelju na Sportskoj televiziji.
„Hrvatska nogometna reprezentacija igra baš kada nama kreću FIG finala, ali bez brige, oko Cibone ima puno kafića s ekranima, pa tate mogu gledati nogomet, a mame i klinci neka dođu na ritmičku gimnastiku. Kada završi nogomet, još stignu i tate svratiti u Cibonu.“
Nika Crevatini, njezina obitelj i nekoliko roditelja ritmičarki prije 9 godina u ovu cijelu priču oko Aura Cupa krenuli su kako kaže Nika „samo iz čiste ljubavi“.
„Željeli smo tada pokrenuti nešto novo, inovativno, drukčije, pa smo tako prvi pokrenuli krunjenje seniorske kraljice, odnosno juniorske princeze ritmičke gimnastike. Sada svi nekako kopiraju naše kraljice, princeze… A mi svake godine pokušavamo još nešto novo izmisliti, stalno se trudimo Aura Cup dodatno podići. Stalno želimo biti još bolji, još bolji i izgleda da tome nema kraja i to mi se sviđa. Problem je samo što smo već prve godine letvicu digli jako visoko pa nemamo baš jednostavan zadatak“, opet se nasmijala Nika.
„Bitno je da se širimo i da budemo što veći, a stvarno smo postali jedan veliki projekt i na to sam ponosna. A dapače da želim još više. Voljela bih da dovedemo još veće natjecanje u Hrvatsku. Balkansko Prvenstvo, Europski kup, Svjetski Challenge kup… Voljela bih da nešto veliko dovedemo u Hrvatsku, ali ne samo jednom, nego da baš kao i Aura Cup postane tradicija. Ovakve organizacije bitne su kako bi naša ritmička gimnastika napredovala. Vidim da se u posljednjih 10 godina ovaj sport kod nas promijenio, da su klubovi motiviraniji baš kao i mlade trenerice. Ponosna sam ako sam zauzela dio uloge da sam ih motivirala. Vidim da žele raditi bolje turnire, da žele raditi s reprezentacijom, da žele rezultate. Djelujemo na sve klubove u Hrvatskoj i vjerujem da ćemo svi zajedno uskoro postati jači i veći. To je i cilj Hrvatskog gimnastičkog saveza.“
Crevatini kaže da je ovo idealno vrijeme za jačanje ritmičke gimnastike kod nas, jer ovaj sport se poprilično promijenio u odnosu na vrijeme kada je ona bila naša najbolja reprezentativka.
„Pravilnik ritmičke gimnastike danas drukčiji je nego nekada. Nekada je bilo teže i kompliciranije i treninzi su onda morali biti intenzivniji i stroži. I uz to vladala je ruska škola. Ja sam imala trenerice iz Rusije, Ukrajine, kasnije iz Bugarske, prošla sam sve te škole. Ni ti kao sportaš nisi mogao biti toliko slobodan koliko su danas sportaši. Uvjeti su danas bolji, pristup trenera je drukčiji, danas je pedagoški pristup. Ako ima strogoće ima samo u onome da se izvrši zadatak na treningu, što je i bitno. Nekada nisi mogao birati, nisi komunicirao s trenerom, samo si došao i morao si raditi. Nitko te ništa nije pitao, nisi imao ni vremena za plakati ni opravdanja, čak ni piti vodu. Tada je to bilo zabranjeno. Čak su i studije tada govorile da voda šteti za vrijeme treninga. Bez hrane smo bili, bez vode… Ja čak i bez roditelja, bez novaca sama u dalekom Sibiru. Odrađivala sam sve što mi trenerica kaže, nisam smjela pitati zašto. Danas toga srećom više nema.“
Ispričala je detalj jednog od odlazaka u Sibir koji bi trajao i po 3 mjeseca.
„Trenirala sam od 9 ujutro do 6, 7, 8 navečer. Sjećam se da sam te 2008. došla na pripreme s viškom kilograma, a trebala sam se spremiti za nacionalno prvenstvo i kvalificirati se na Europsko prvenstvo. U nešto manje od 3 mjeseca svaki dan bi smjela tek navečer pojesti zelenu kiselu jabuku i popiti topli čaj od kamilice. Te okuse pamtim i danas i do danas nisam pojela jabuku u tom obliku, a pogotovo ne s čajem. Tada je bilo -48 vani, a ja bih sama s busom ujutro putovala 45 minuta do dvorane. I radila cijeli dan bez da smijem jesti. Onda bih putem do dvorane ušla u neke male ruske kafiće i molila da mi daju vrećicu šećera ili bih ga ukrala. Sakrila bih ga u steznik i kada bi mi nakon nekoliko sati treninga bilo slabo, uzela bih po skrivećki malo šećera, on bi mi malo pomogao i nastavila sam dalje raditi. Sve ovo govorim sada kako bi ljudi znali da takvi načini treninga nikako nisu bili ni normalni ni zdravi. Danas sam ja ta koja svojim sportašicama i roditeljima priča o zdravom življenju, zdravoj prehrani, kada se treba ići spavati, kako uskladiti školu, treninge… Tražim balans u svemu. Zato je danas i roditeljima lakše dati djecu u ritmičku gimnastiku jer je ona puno drukčija nego nekada. Djevojčice uživaju na treninzima, vesele se, uživaju u svemu onome što ritmička gimnastika jest, a ona je predivan sport. Dođite sljedeća tri dana u Cibonu i vidjet ćete sami o čemu govorim“, poručila je Nika Crevatini.
Prethodni članak: Tjestenina s vrganjima – kremasto, brzo i ukusno – Domagoj Sever
