Dok ostatak svijeta komunicira, putuje i razmjenjuje informacije gotovo bez ograničenja, Sjeverna Koreja i dalje ostaje jedno od najzatvorenijih mjesta na planetu. Iako je pod stalnim nadzorom međunarodne politike, ova izolirana država ne prestaje izazivati znatiželju. Kako izgleda svakodnevni život, što je dopušteno, a što nije, i je li život ondje zaista toliko različit od onoga što poznajemo?
Unatoč zatvorenosti i strogoj cenzuri, dostupne informacije i svjedočanstva pružaju uvid u društvo oblikovano pravilima koja često ne prate logiku vanjskog svijeta.
Zemlja u kojoj prestaju vrijediti uobičajena pravila
Pjongjang, glavni grad i jedini u kojem se turisti mogu dulje zadržati, na prvi pogled djeluje moderno, s prostranim avenijama i monumentalnim zgradama. No ono što odmah upada u oči jest potpuni izostanak reklama. Umjesto uobičajenih plakata i svjetlećih natpisa, ulice su ispunjene propagandnim porukama, portretima vođa i nacionalnim simbolima.
Jedno od najstrožih pravila vlasti poznato je kao pravilo triju generacija kazne. Ako pojedinac počini politički prekršaj, posljedice ne snosi samo on, već i njegova djeca i unuci. Čitave obitelji mogu završiti u radnim logorima, često bez mogućnosti obrane i bez saznanja zašto su ondje.
Traperice su zabranjene jer se smatraju simbolom zapadnog utjecaja. Frizure moraju biti u skladu s državnim katalogom. Žene najčešće nose uredne kratke frizure ili punđe, dok muškarcima nije dopušteno nositi dugu kosu. Stilovi koje nose članovi obitelji Kim dopušteni su isključivo njima.
Sjeverna Koreja je jedno vrijeme imala i vlastitu vremensku zonu, poznatu kao Pjongjanško vrijeme, koja se razlikovala od južnokorejske i japanske za trideset minuta. Ta je odluka ukinuta 2018. godine kao znak približavanja Južnoj Koreji.
Internet nije dostupan građanima. Umjesto toga koristi se zatvoreni sustav Kvangmjong, koji sadrži domaće verzije enciklopedija, obrazovnih materijala i vijesti. Na računalima se koristi operativni sustav Red Star, razvijen u zemlji, temeljen na Linuxu, ali s posebnim sučeljem i mogućnošću praćenja svih korisničkih aktivnosti.
Turizam pod strogim nadzorom
Iako formalno dopušten, turizam je strogo kontroliran. Kretanje posjetitelja moguće je isključivo uz pratnju službenih vodiča. Fotografiranje je ograničeno, a svaki materijal koji se unosi u zemlju, uključujući knjige i digitalne sadržaje, prolazi kroz detaljnu provjeru. Internet nije dostupan ni turistima.
Pjongjanški metro jedan je od najdubljih u svijetu i prostire se više od stotinu metara ispod površine. Projektiran je tako da može poslužiti i kao atomsko sklonište. Vlakovi su čisti i uredni, stanice ukrašene mozaicima i muralima, a tijekom vožnje emitira se propagandna glazba.
U svakom domu, školi, uredu i javnoj ustanovi obvezno se nalaze portreti triju vođa – Kim Il Sunga, Kim Jong Ila i Kim Jong Una. Njihovo održavanje smatra se dužnošću. Zanemarivanje se može kažnjavati. Život i djelo vođa prikazuju se kao primjer, a službena povijest zemlje ispisana je isključivo kroz njihov doprinos.
Umjetnost, sport i ideologija
Umjetnost i sport u zemlji funkcioniraju kao produžetak državne ideologije. Filmovi, kazalište i književnost podliježu cenzuri, ali su i dalje važan dio društvenog života. Građani u njima sudjeluju od najranije dobi. Najpoznatija kulturna manifestacija su Masovne igre, tijekom kojih tisuće izvođača izvodi koreografije posvećene državi i vođama.
Sjeverna Koreja ostaje zemlja čija je stvarnost većini ljudi i dalje nedostupna. Iza sloja službenih priča nalazi se svakodnevica oblikovana pravilima i ograničenjima, u društvu u kojem dominiraju tišina, nadzor i sustav koji se ne dovodi u pitanje. Ono što uspijemo vidjeti izvana tek je fragment. Prava slika ostaje skrivena unutar granica koje rijetko tko prelazi.
Naslovna fotografija: Thomas Evans (@thoeva) | Unsplash Photo Community
Prethodni članak: Varšava, glavni grad Poljske koji me oduševio – Domagoj Sever
