Kad se u novomarofskom kraju spomene pera, ne govori se samo o jelu. Govori se o mirisu krušne peći, tanko razvučenom tijestu, domaćem siru, vrhnju, kukuruznom brašnu i običaju koji se prenosio s koljena na koljeno. Ovaj starinski kolač, osobito vezan uz Mađarevo i okolicu Novog Marofa, danas se sve češće vraća na stolove kao gastronomski simbol kraja. Pera je starinski kolač mađarevskog kraja koji sve više dobiva na popularnosti, a manifestacija posvećena peri okuplja posjetitelje u okolici Novog Marofa.
Što je pera?
Najjednostavnije se može opisati kao tradicijski posni kolač ili slana pita s nadjevom od sira. Njezina posebnost je u kontrastu između vrlo tankog tijesta i bogatog, kremastog nadjeva. Prema zapisu pera se priprema s nadjevom od svježeg kravljeg sira, jaja, kiselog mlijeka, kukuruznog brašna, vrhnja, šećera i soli, dok se tijesto radi od bijelog pšeničnog brašna, vode, soli i masnoće poput ulja ili svinjske masti.
U starijoj pripremi tijesto se moralo razvaljati tanko, gotovo poput mlinca, a nadjev nije smio biti prerijedak kako tijekom pečenja ne bi iscurio. Rubovi tijesta savijali su se preko nadjeva, a površina se premazivala kiselim vrhnjem i komadićima domaćeg maslaca.
Jelo skromne kuhinje koje je postalo gastronomski ponos
Pera je nastala iz jednostavne, seoske kuhinje. Njezini sastojci bili su ono što je domaćinstvo imalo pri ruci: brašno, mlijeko, sir, vrhnje, jaja i kukuruzno brašno. Upravo zato često se opisuje kao “sirotinjska hrana”, ali u najboljem smislu te riječi, jelo koje pokazuje kako se od skromnih namirnica može napraviti nešto bogato, zasitno i nezaboravno.
Nekad se pera pekla u krušnim pećima, a kasnije i u zemljanim ili limenim posudama u zidanoj peći na drva. Oblik je mogao biti četvrtast ili okrugao, ovisno o posudi ili drvenoj lopati kojom se stavljala u peć.
Pera i Koleni post: običaj koji se pamti
Posebno mjesto pera je imala na Koleni post, odnosno Badnjak, kada je bila glavno jelo posne večere. Ta povezanost s Badnjakom pokazuje da pera nije bila samo svakodnevna hrana, nego i dio obiteljskog i blagdanskog identiteta. Jela se u trenucima kada je stol bio skroman, ali pun simbolike. Rubovi tijesta savijaju se prema unutra kako bi zadržali nadjev, a vrh se premazuje vrhnjem i maslacem. Kada se ispeče, treba biti rumena, mirisna i mekana u sredini, s tijestom koje drži nadjev, ali ga ne nadjačava.
U tradicionalnim zapisima spominju se i različite varijante: osim sira, ponekad su se koristile jabuke, orasi, pekmez od šljiva ili tikva. Posebno je zanimljiva pera tivenjača, varijanta s tikvom, koja pokazuje koliko je ovo jelo bilo prilagodljivo sezoni i onome što je kuća imala.
Dani pere u Novom Marofu
Danas se pera čuva od zaborava i kroz manifestaciju Dani pere, koja se održava u novomarofskom kraju. Turistička zajednica Novog Marofa zajedno sa Etno udrugom Greben organizira manifestaciju “Dani pere” kao događanje posvećeno tradicijskom kolaču, poznatom i pod drugim nazivima poput lopara.
Zašto peru treba kušati?
Pera je jedno od onih jela koje ne osvaja samo okusom, nego i pričom. U njoj se susreću tradicija, domaće namirnice i vještina ruku koje znaju tanko razvući tijesto, pogoditi gustoću nadjeva i ispeći ga tako da se sve poveže u savršen zalogaj.
Za ljubitelje domaće kuhinje, pera je više od specijaliteta. Ona je poziv da se upozna novomarofski kraj kroz njegove mirise, običaje i ljude koji čuvaju baštinu. U vremenu kada se mnogi stari recepti zaboravljaju, pera pokazuje da jednostavna jela često nose najbogatije priče.
Ako tražite autentičan okus sjeverozapadne Hrvatske, pera iz Novog Marofa zaslužuje posebno mjesto na popisu. Tanko tijesto, nadjev od sira, vrhnja, jaja i kukuruznog brašna te miris pečenja u krušnoj peći čine je jelom koje povezuje prošlost i sadašnjost. Nekad skromna posna večera, danas je pera gastronomski simbol novomarofskog kraja i dokaz da se prava tradicija najbolje čuva za stolom.
Prethodni tekst: Strani influenceri oduševljeni sjeverom Hrvatske: projekt “100 dvoraca” otkrio novu veliku turističku priču – Domagoj Sever
