Što ostaje iza čovjeka kada plastika postane dio tla, stijena i novih ekosustava? Upravo to pitanje otvara izložba Rebecce Bobetko „[Post]Antropocen | Plastiglomerat | Plastisfera“, koja se u petak, 4. rujna 2026. godine, otvara u Galeriji Miroslav Kraljević u Zagrebu.
Otvorenje počinje u 19 sati, a izložba ostaje otvorena do 19. rujna. Projekt se održava u sklopu programa Meštrovićev paviljon u gostovanju.
Plastika kao geološki zapis našeg vremena
Izložba Rebecce Bobetko polazi od antropocena – pojma kojim se opisuje razdoblje u kojem ljudska aktivnost snažno utječe na klimu, okoliš i samu strukturu planeta.
U vremenu u kojem se plastika i njezini mikrofragmenti talože u sedimentima, granica između prirodnoga i umjetnoga postaje sve teže odrediva. Plastika ne nestaje poput većine drugih materijala, nego se kroz izrazito dugotrajne procese mijenja i nastavlja postojati u novim oblicima.
U središtu umjetničina istraživanja nalazi se plastiglomerat – hibridna formacija sastavljena od rastaljene plastike, mineralnih fragmenata, pijeska, kamenja i organskih ostataka. Takav materijal može postati trajni dio geološkog zapisa, gotovo poput nove vrste stijene nastale djelovanjem čovjeka.
Plastiglomerat je istodobno posljedica onečišćenja, dokaz ljudskog utjecaja i mogući fosil budućnosti.
Od dokumentiranja do stvaranja nove materijalne stvarnosti
Projekt se razvija kroz nekoliko međusobno povezanih faza. Istraživanje započinje prikupljanjem postojećeg materijala i njegovom fotogrametrijskom dokumentacijom. Zatečeni fragmenti zatim se prevode u digitalni prostor i rekonstruiraju kao trodimenzionalni modeli.
Tim postupkom složena, taktilna i heterogena struktura plastiglomerata postaje homogeni digitalni volumen. Umjetnica potom prelazi iz dokumentiranja u simulaciju te pokušava proizvesti plastiglomerat u kontroliranim uvjetima.
Istraživanje se tako postupno udaljava od promatranja pronađenog materijala i prelazi u njegovu konstrukciju. Ne postavlja se više samo pitanje kako plastiglomerat nastaje, nego i kako se može reproducirati njegova logika postojanja.
Plastisfera kao novi umjetni ekosustav
U završnoj fazi rada Rebecca Bobetko oblikuje mikrookoliše u kojima umjetno proizvedeni plastiglomerat prestaje biti tek izloženi predmet. Postaje aktivni sudionik vlastitog, umjetno konstruiranog ekosustava.
Plastisfera pritom označava prostor u kojem plastika djeluje poput membrane novog okoliša. Priroda i ljudski artefakt više nisu predstavljeni kao dvije suprotstavljene kategorije, nego kao elementi koji se međusobno povezuju, mijenjaju i proizvode novu materijalnu stvarnost.
„Postaje smrt koja se sporo raspada“, zapisuje umjetnica u eseju koji prati projekt.
Izložba zato nije samo upozorenje na problem plastičnog onečišćenja. Ona otvara šire pitanje o svijetu koji upravo nastaje i o vremenu koje više nije prilagođeno isključivo ljudskoj mjeri. Ako plastika ne slijedi poznate cikluse raspadanja, plastiglomerat možda nije anomalija, nego početak potpuno nove logike trajanja.
Fosil budućnosti koji još nije dovršen
Mikroprostori predstavljeni na izložbi ne pokušavaju oponašati netaknutu prirodu niti vratiti neki izgubljeni svijet. Oni prikazuju novu konfiguraciju okoliša – krhku i umjetno uspostavljenu, ali istodobno „živu“ u vlastitom ritmu.
Plastiglomerat tako postaje trag svijeta koji se tek oblikuje. On nije fosil prošlosti, nego fosil budućnosti koji još nije dovršen: materijal koji ostaje, mijenja se i traje bez jasnog završetka.
Upravo u toj nedovršenosti nalazi se i jedna od najzanimljivijih ideja cijelog projekta. Umjesto konačnog odgovora, izložba posjetitelju ostavlja otvoreno pitanje – jesmo li već počeli stvarati novu prirodu u kojoj plastika više nije samo otpad, nego njezin sastavni dio?
Tko je Rebecca Bobetko?
Rebecca Bobetko rođena je 1997. godine u Sisku. Diplomirala je cum laude na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u veljači 2026. godine, s temom posvećenom prenamjeni neaktivnog postrojenja Rafinerije Sisak i mogućnostima novog suživota prekinutoga grada.
Sudjelovala je na brojnim međunarodnim radionicama i ljetnim školama, a svoje je radove izlagala u Zagrebu, Dubrovniku, Rijeci, Novom Sadu i Italiji. Projekt „Žitnjak antropocen | kolaps | postantropocen“ uvršten je u selekciju 59. zagrebačkog salona arhitekture i urbanizma te 24. salona arhitekture u Novom Sadu.
U svojoj praksi povezuje arhitektonska istraživanja, prostorne instalacije i interdisciplinarne umjetničke medije, istražujući odnos prostora, okoliša, tehnologije i materijala.
Informacije o izložbi
Izložba: [Post]Antropocen | Plastiglomerat | Plastisfera
Umjetnica: Rebecca Bobetko
Otvorenje: petak, 4. rujna 2026. u 19 sati
Trajanje izložbe: od 4. do 19. rujna 2026.
Lokacija: Galerija Miroslav Kraljević – GMK
Adresa: Šubićeva ulica 29, Zagreb
Program: Meštrovićev paviljon u gostovanju
Ako ćete tijekom prve polovice rujna biti u Zagrebu, izložba Rebecce Bobetko donosi intrigantan spoj suvremene umjetnosti, arhitekture, ekologije i spekulativnog promišljanja budućnosti planeta.
Dodatne informacije dostupne su u službenoj najavi HDLU-a.
Prethodni članak: Rujan u Zagrebačkoj županiji: Dani vina u Jastrebarskom, CRO Race kroz Samobor i Zelinu, tri koncerta Moslavina Festa – Domagoj Sever
