Italija ima gotovo sve što putnik može poželjeti. Rim, Veneciju i Firencu, tisuće kilometara obale, Alpe, jezera, mala srednjovjekovna mjesta, otoke, vinograde i jedno od najprepoznatljivijih gastronomskih nasljeđa na svijetu. Ipak, golema većina turista završava na relativno malom dijelu zemlje.
Podatak koji posljednjih dana ponovno kruži društvenim mrežama zvuči gotovo nevjerojatno. Čak 75 posto turističkih dolazaka u Italiji koncentrirano je na samo četiri posto ukupne površine države.
I podatak je stvaran.
Dolazi iz analize TEHA Groupa, ranije poznatog kao The European House Ambrosetti, izrađene na temelju podataka talijanskog statističkog zavoda ISTAT. Prema toj analizi, 2022. godine tri četvrtine turističkih dolazaka bilo je koncentrirano na svega četiri posto talijanskog teritorija. eventi.ambrosetti.eu
Što zapravo znači podatak da 75 posto turista posjećuje 4 posto Italije?
Na društvenim mrežama ovaj se podatak često pojednostavljuje u tvrdnju da “75 posto turista posjeti samo četiri posto Italije”.
To nije potpuno precizno.
Statistika govori o turističkim dolascima, odnosno registriranim dolascima gostiju u smještajne objekte, a ne o tome da je praćeno kretanje svakog pojedinog turista kroz zemlju.
Ispravnije je zato reći:
75 posto turističkih dolazaka u Italiji koncentrirano je na četiri posto njezina teritorija.
Razlika možda zvuči mala, ali statistički je vrlo važna.
Podatak ipak izvrsno pokazuje koliko je talijanski turizam prostorno koncentriran i zašto destinacije poput Venecije, Rima i Firence imaju sve veći problem s prekomjernim turizmom.
Venecija je ekstreman primjer overtourisma
Posebno je zanimljiv primjer Venecije.
Prema TEHA analizi, područje Venecije čini približno 0,1 posto ukupne površine Italije, a privlačilo je oko 12 posto turističkih dolazaka u zemlji prema podacima na kojima je analiza temeljena. eventi.ambrosetti.eu
To je golema koncentracija ljudi na vrlo malom prostoru.
Upravo zato Venecija već godinama eksperimentira s različitim načinima upravljanja turističkim pritiskom, od reguliranja jednodnevnih posjetitelja do pokušaja rasterećenja najpoznatijih dijelova grada.
Problem nije samo broj turista. Problem je trenutak i mjesto na kojem se svi ti ljudi susreću.
Rim, Venecija i nekoliko gradova privlače ogroman dio turista
Koncentracija turizma nije nestala nakon pandemije. Naprotiv, Italija posljednjih godina obara turističke rekorde.
Prema konačnim podacima ISTAT a, Italija je 2024. godine ostvarila 139,6 milijuna turističkih dolazaka i čak 466,2 milijuna noćenja, što je najviša razina ikad zabilježena u službenoj statistici. Istat
Rim je iste godine ostvario više od 42,7 milijuna noćenja, Milano oko 14,1 milijun, a Venecija približno 13,3 milijuna noćenja. Istat
Još je zanimljiviji podatak da se u samo 50 turistički najposjećenijih talijanskih gradova i općina ostvarilo 197,4 milijuna noćenja, odnosno čak 42,3 posto svih turističkih noćenja u zemlji.
Drugim riječima, i noviji podaci potvrđuju istu priču. Turizam u Italiji i dalje je izrazito koncentriran.
Italija ima tisuće mjesta koja većina turista nikada ne vidi
Paradoks je u tome što je Italija upravo zemlja u kojoj bi turističke gužve teoretski bilo relativno jednostavno rasporediti na puno veći prostor.
Dok se milijuni ljudi kreću između Rima, Venecije, Firence, Milana, Napulja, Amalfijske obale i nekoliko najpoznatijih jezera, velik broj talijanskih regija ima mjesta koja su turistički gotovo nepoznata.
Molise je možda najpoznatiji primjer, ali slična mjesta postoje u Abruzzu, Basilicati, Calabriji, unutrašnjosti Sardinije, Marcheu, Umbriji, Pijemontu i brojnim drugim regijama.
Upravo su takva područja posljednjih godina sve zanimljivija putnicima koji žele lokalnu hranu, male gradove, prirodu i iskustvo Italije bez osjećaja da se nalaze u beskonačnom redu za istu fotografiju.
Što je overtourism i zašto postaje sve veći problem?
Overtourism ili prekomjerni turizam nastaje kada broj posjetitelja na određenom području postane toliko velik da počinje negativno utjecati na kvalitetu života lokalnog stanovništva, infrastrukturu, okoliš ili samo iskustvo posjetitelja.
Nije zato dovoljno gledati samo koliko neka država godišnje primi turista.
Puno je važnije pitanje gdje oni dolaze.
ISTAT upravo zbog toga prati i turističku gustoću, odnosno broj turističkih noćenja po četvornom kilometru. U službenim podacima za 2024. godinu posebno visoku turističku gustoću bilježe mjesta poput Sorrenta, Cattolice, Lignano Sabbiadora, Riccionea, Caprija i drugih manjih izrazito turističkih destinacija.
Takvi pokazatelji ponekad bolje prikazuju stvarni pritisak turizma nego ukupni broj gostiju u državi.
Može li rješenje biti promocija manje poznate Italije?
Upravo bi raspoređivanje turističkih tokova prema manje poznatim destinacijama moglo postati jedan od najvažnijih turističkih izazova sljedećih godina.
Ako dio putnika koji trenutno bira najpoznatije gradove otkrije manje poznata mjesta, korist bi mogla biti višestruka. Poznate destinacije bile bi manje opterećene, dok bi turizam donosio prihod područjima koja ga danas imaju vrlo malo.
Za putnika bi rezultat mogao biti još zanimljiviji.
Jer Italija nije samo Kolosej, Trg svetog Marka, Duomo u Firenci i Amalfi.
Možda je upravo njezinih preostalih 96 posto teritorija najzanimljiviji dio priče.
Vezani članak: Puglia, kako isplanirati 4 savršena dana na jugu Italije – Domagoj Sever
