Kopi Luwak, poznat je i kao kava cibetke – „rođakinje mačaka, imaju vitko tijelo s kratkim nogama, koje završavaju uglavnom s pet prstiju. Krzno im je najčešće pjegavo ili prugasto, no može biti i jednobojno. Na dugim licima imaju šiljaste njuške s 32 do 40 zubi, zašiljene ili zaobljene uške, duge brkove i velike oči. Cibetke su samotne životinje koje većinu vremena provode na drveću. Oštre kandže koje mogu uvlačiti koriste za hvatanje debala i grana, a u održavanju ravnoteže pomažu im dugi repovi“) Cibetke – Wikipedija (wikipedia.org). Ova rijetka i ekskluzivna kava dolazi iz Indonezije, Filipina, Vijetnama i drugih dijelova jugoistočne Azije, a ja sam je imao prilike kušati u Wae Rebou, tradicionalnom indonezijskom selu na otoku Flores. Ono što Kopi Luwak čini tako posebnom je neobičan proces proizvodnje koji uključuje cibetke, male sisavce koji se hrane plodovima kave.

Proces proizvodnje Kopi Luwaka počinje kada cibetke biraju najzrelije bobice kave za konzumaciju. Nakon što pojedu bobice, proces probave odvija se unutar njihovog probavnog trakta, gdje enzimi razgrađuju vanjsku ljusku bobice, ali ostavljaju zrno kave netaknutim. Zrna kave potom prolaze kroz probavni sustav cibetke, a tijekom tog procesa, fermentacija i probavni enzimi dodaju jedinstvene arome i karakteristike zrnu kave. Nakon što cibetka izbaci zrna kave, lokalni ljudi ih pronalaze u izmetu i sakupljaju. Zatim slijedi proces čišćenja, pranja i sušenja zrna kave prije nego što se ona prži i priprema za konzumaciju.

Iako se možda čini neobičnim, proces fermentacije unutar probavnog trakta cibetke rezultira kavom koja ima izvanredan okus. Kopi Luwak često se opisuje kao kava s blagim okusom, s manje gorčine i kiselosti u usporedbi s drugim vrstama kave. Također, dodatne arome koje su dodane tijekom procesa probave daju joj složenost i bogatstvo okusa koje se rijetko može naći u drugim kavama.

No, ekskluzivnost i rijetkost Kopi Luwaka dolaze s visokom cijenom. Cijene ovog luksuznog napitka mogu doseći i stotinu eura po šalici, čineći ga jednom od najskupljih kava na svijetu. Visoka cijena djelomično proizlazi iz činjenice da je proizvodnja Kopi Luwaka vrlo ograničena i zahtijeva mnogo rada, kao i to da je potražnja za ovom kavom visoka među ljubiteljima kave i kolekcionarima.

Iako je Kopi Luwak često hvaljen zbog svojeg jedinstvenog okusa i ekskluzivnosti, postoji i kritika koja se odnosi na etičnost njegove proizvodnje. Postoji zabrinutost oko postupanja prema cibetkama i pitanja o tome jesu li uvjeti u kojima se one drže prikladni. Stoga, kupci Kopi Luwaka sve više traže informacije o postupcima dobavljača kako bi bili sigurni da podržavaju etički održivu proizvodnju.

Unatoč kontroverzama, Kopi Luwak i dalje ostaje fascinantan primjer kako se procesi prirode mogu iskoristiti za stvaranje nečega jedinstvenog i nevjerojatnog. Za ljubitelje kave koji traže iskustvo koje nadilazi uobičajene okuse i arome, ova egzotična kava pruža nezaboravan doživljaj koji se ne može naći nigdje drugdje.

Kontakt – Domagoj Sever

Objava Kopi Luwak, najskuplja kava na svijetu pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

1. Budimpešta ima najstariju metro liniju kontinentalne Europe. U cijelom svijetu samo je Londonska podzemna željeznica starija. Metro ima četiri linije na kojima se dnevno preveze skoro milijun ljudi, te ukupno 52 postaje na 38,2 km tračnica. Linija M1 dovršena je 1896., a uvrštena je 2002. na UNESCO-v popis svjetske baštine. Najnovija, M4 linija koja je otvorena 2014. godine, često se spominje kao jedna od najljepših metro linija na svijetu, jer ju krase postaje koje su ujedno i predivan primjer moderne mađarske arhitekture 21. stoljeća. Metro je izuzetno jednostavan za snalaženje, a dnevna karta stoji 35 kuna.

2. Budimpešta je svjetska prijestolnica termalnih kupki i ima više od stotinu izvora termalne vode iz kojih dnevno teče više od 70 milijuna litara vode temperature od 21 do 79 stupnjeva, pa svakako posjetite i neke toplice.  Ja sam posjeto terme Gelert i Szechenyi, a da sam imao više vremena, zasigurno bi posjetio još neke.

Stoljetno termalno kupalište Gellért jedno je od najvećih i najluksuznijih lječilišnih kompleksa u Budimpešti. Termalni bazeni, bazeni s valovima i razni spa tretmani nude izvrsno opuštanje i zabavu tijekom cijele godine. Ako tražite izvrsnu lokaciju za fotografiranje, unutarnji bazen također je popularno instagramabilno mjesto.

Kupalište Szechenyi (izgrađeno 1913.) najposjećenija je atrakcija u Budimpešti: opuštajuće, zabavno i noću romantično. Uz čudesne ljekovite prirodne vrele vode u 18 bazena, postoji 10 sauna/parnih kabina, te nekoliko terapija masažom i tretmana lica.

3. Budimpešta je osnovana 1873. spajanjem tri grada: Budima, Starog Budima i Pešte. Pronalaženje imena za novu prijestolnicu izazvalo je mnogo kontroverzi. Neki od predloženih imena uključivali su Hunvár, Etelvár ili Honderű. Na kraju je Budimpešta pobijedila, postavši tako službeno ime glavnog grada Mađarske.

4. Sinagoga Dohány u Budimpešti najveća je europska sinagoga sa kapacitetom od 2964 sjedećih mjesta (sjedišta u prizemlju namijenjena su muškarcima, dok su ona na galeriji rezervirana za žene). Također je druga najveća u svijetu nakon njujorškog hrama Emanu-El. Izgrađena u periodu između 1854. i 1859. godine u pseudomaurskom stilu, po uzoru na islamsku arhitekturu sa sjevera Afrike i juga Španjolske. Kompleks sinagoge u ulici Dohány sastoji se od Velike sinagoge, Hrama heroja, groblja, Memorijala i Židovskog muzeja.

5. Samo jedna zgrada u Budimpešti viša je od 96 metara, novi neboder koji je još u izgradnji i biti će visok 120 metara. Pogled prema centru Budimpešte otkriva da sve zgrade stoje približno na istoj visini. Sve osim dvije: mađarskog parlamenta i bazilike Szent Istvan (svetog Stjepana), koje obje mjere točno 96 metara. Bazilika svetog Sjepana jedna je od najčešće fotografiranih mađarskih turističkih atrakcija i krije tisuće tajni. Posvećena je 1905. nakon 54 godine izgradnje, poznata je po svojim zvonima, od kojih je svako posvećeno nekom svecu. Zanimljivo je da je bazilika trebala biti posvećena sv. Leopoldu, zaštitniku Austrije, ali je odluka promijenjena u zadnji tren.

6. Izumitelj slavne Rubikove kocke, Erno Rubik rođen je u Budimpešti 13. srpnja 1944. Postoji nekoliko inačica Rubikove kocke. U klasičnoj inačici, svaka od šest strana kocke ima 9 kvadratića (u bijeloj, crvenoj, narančastoj, plavoj, žutoj i zelenoj boji), koje treba složiti tako da svaka strana bude jednobojna. Matematičari su izračunali da postoji oko 43 trilijuna kombinacija kocke. Unatoč tome, kocku je moguće složiti u najviše 20 poteza.

7. Zgrada mađarskog parlameta treća je najveća zgrada parlamenta na svijetu i druga u kontinentalnoj Europi, odmah iza parlamenta u Bukureštu. Mađari je nazivaju Országház i jedan je od najpoznatijih simbola Budimpešte. Mađarski parlament otvoren je 1896. godine, simbolički obilježavajući tisućljetnu obljetnicu dolaska Mađara na to područje. Simbolički se i broj 96 pojavljuje još jednom, te točno toliko u metrima iznosi visina Parlamenta. Iako je otvaranje obavljeno još 1896., zgrada je dovršena osam godina kasnije, 20 godina nakon početka radova. Ono što je za nas Hrvate posebno zanimljivo jesu grbovi na glavnom ulazu. Ima ih ukupno šest, a od njih šest čak četiri su hrvatska grba, Slavonije, Dalmacije, Hrvatske i Rijeke.

8. 2010. u Budimpešti je sa vrha brda Gellért snimljena najveća panoramska fotografja na svijetu (70 gigapixela). Rekord je do danas nekoliko puta srušen i sada ga drži panorama Kuala Lumpura sa 846 gigapixela. Odmah prvu večer mojeg boravka u Budimpešti morao sam otići na 235 metara visoko brdo Gellert koje je jedna od najboljih lokacija za fotografiranje Budimpešte i definitivno moja preporuka za fotografiranje zalaska sunca. Na brdu se nalazi i slavna Citadela, te 40 metara visok spomenik Slobodi.

Sa brda se pruža i predivan pogled na mostove koji spajaju grad, a svaki od njih ima neku svoju legendu ili mit. Najpoznatija je legenda o lančanom mostu Széchenyi koja se veže uz ogromne skulpture lavova postavljene s dva kraja mosta. Dugo vremena se pričalo da je tvorac lavova János Marschalkó zaboravio životinjama isklesati jezik, a kada su na to umjetniku skrenuli pozornost, od sramote je izvršio samoubojstvo. Dobra je vijest da je to samo legenda, jer lavovi zapravo imaju jezike.

9. Dvorac Vajdahunyad izvorno je izrađen za privremenu izložbu od drveta i kartona. Međutim, postao je toliko popularan među posjetiteljima da je mnogo kasnije, 1904., izgrađena njegova stabilna verzija. Danas se čitav kompleks sastoji od 21 manje povezane zgrade koje su zasebno projektirane kao kopije drugih značajnih građevina koje se nalaze diljem povijesne Ugarske. 

10. Mađari godišnje pojedu više od 500 grama mljevene paprike. Paprika je jedan od najpoznatijih mađarskih proizvoda i velikodušno se koristi u mađarskoj kuhinji.

Kako na svim putovanjima jedem lokalnu hranu, tako je bilo i u Budimpešti. Mađarska kuhinja ima mnogo sličnosti sa kontinentalnom hrvatskom kuhinjom, te ju krase začinjenija i jača jela. Obavezno probajte dobru paštetu od guščje jetre, gulaš, paprikaš, perkelt, langoše, a nemojte propustiti zasladiti si putovanje sa nekom od poznatih slastica: Doboš, Esterhazy i Žarbo tortom.

Na kraju nekoliko fotografija sa tri lokacije koje ne smijete zaobići – Fishermans Bastion (ribarska kula/tvrđava), Budimski dvorac i velika gradska tržnica.

Ribarska tvrđava je izvorno, kao dio budimskih gradskih zidina, imala obrambenu ulogu. Ime je dobila po Ribarskom gradu ispod nje, po potrebi su ribari koji su tamo prodavali bili i branitelji kule. Iako Ribarska tvrđava danas možda izgleda kao srednjovjekovna tvrđava, izgrađena  je početkom 20. stoljeća u neogotičkom stilu. Sedam tornjeva tvrđave simbolizira sedam Mađarskih plemena. Uvrštena je 1987. godine na popis Svjetske baštine UNESCO-a zajedno s Budimskom dvorskom četvrti. Najbolja je lokacija za fotografiranje izlaska sunca, a nakon toga možete uživati u ispijanju kave na terasi, te šetnjom 140 metara dugim zidinama.

Budimski dvorac dao je izgraditi hrvatsko-ugarski kralj Bela IV., a služio je kao rezidencija mađarskih kraljeva. Prvi dijelovi potječu iz 1265. godine, a ispod samog dvorca i njegovih zidina nalazi se veliki broj hodnika koji svjedoče o dalekoj prošlosti Budimpešte. Pored spomenutih hodnika, po legendi, bitno mjesto su i labirinti u kojima je Vlad Tepeš, poznatiji kao Drakula, bio zarobljen 14 godina. U dvorcu se nalazi Mađarska nacionalna galerija, Muzej povijesti Budimpešte, te zatvorena dvorišta i terasa koja ga povezuje s Ribarskim bastionom te crkvom Matijaša Korvina.

Velika gradska tržnica je najveća i najstarija zatvorena tržnica u Budimpešti, te jedna od najvećih u Europi. Nalazi se na kraju poznate Váci ulice i peštanske strane Mosta slobode na trgu Fővám. Možete uživati u specijalitetima mađarske kuhinje i pronaći veliku ponudu lokalnih suvenira i hrane.

Kontakt – Domagoj Sever “10 Interesting Facts About Budapest”

Objava 10 Interesting Facts About Budapest pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Ime je Sahara dobila po arapskoj riječi “sahra”, što znači kamena pustinja. Iako je mnogi zamišljaju kao područje prekriveno isključivo pijeskom koji tvori pokretljive dine, dio Sahare je golema kamena pustinja u kojoj prevladavaju ogoljeli sedimentni slojevi.

Sahara se prostire kroz 11 zemalja te zauzima gotovo trećinu afričkog kontinenta. Njezina ukupna površina od 9.100.000 km² čini ju trećom najvećom pustinjom iza Antarktika i Arktika. Karakterizira ju iznimno mala količina oborina. Prosječna godišnja temperatura iznosi 31°C, a doseže i 50, dok se noću spušta ispod ništice. Najveća ikad zabilježena temperatura je 58°C.
Kročiti nogom u Saharu i osjetiti milijune zrnaca pijeska ili se pak popeti na jednu od dina čija visina može doseći 160-180 metara, nezaboravan je trenutak svakog boravka u pustinji.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Sve u svemu, pustinja Sahara u Maroku je izvanredna destinacija koja posjetiteljima nudi nezaboravno iskustvo zadivljujućih krajolika, jedinstvenog životinjskog svijeta i bogate kulturne baštine.

Na putovanju Saharom nikako ne smijete zaobići nomadska plemena. Jedna obitelj posjeduje 3-4 šatora od kojih svaki ima svoju namjenu (kuhinja, dnevni boravak, spavaonica). Uzgajaju domaće životinje poput koza i kokoši. Žene se uglavnom skrivaju od stranaca, pa ćete nerijetko doživjeti da vas dočeka svježe pripremljeni čaj, no domaćicu nećete vidjeti.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Doživjeti dine u Maroku

Jedno je gaziti po dinama, posebno ujutro kad su netaknute i svježe oblikovane vjetrom, a sasvim drugo doživjeti ih jašući deve, ili pak prelazeći preko vrhova kvadom i džipom, u kojem ćete iz prve ruke doživjeti svu raskoš i umijeće svog vozača. Doživljaj prelazaka preko dina, spuštanje, dizanje možemo samo opisati kao vožnju najboljim roller coasterom. 

Jahanje deva je poseban doživljaj, posebno ako potraje nešto duže od sat vremena. U svakom slučaju, moguća je lagana upala mišića nakon održavanja ravnoteže dok deva mirno korača pijeskom. Svaki njezin korak u daljini je davao kombinacije koje ni najbolji slikar ne bi mogao zamisliti. Naše deve elegantno su gazile preko dina Erg Chebbi prema našem odredištu, mjestu usred pustinje i Desert Majestic Luxury Campu. Kao što samo ime govori, luksuzno je toliko da imate sve. Doslovno. Struju, vodu u izobilju jer kamp je podignut na jednom od izvora, pa čak i vino. Butelja kvalitetnog crnog vina stajat će vas dvadesetak eura, što je naš pojam luksuza diglo na još viši nivo. Vodič kroz Maroko pročitajte OVDJE.

Saharska klima

Sahara kakvu danas poznajemo nije oduvijek suha i vruća. Postoje brojni dokazi o promjeni klime u Sahari. Sahara je prije 5000 godina bila plodna, puna bujne vegetacije i života. Brojni artefakti i crteži pronađeni u špilja svjedoče da je nekada bila vlažnija i povoljnija za razvoj biljnih i životinjskih vrsta, a time i pogodna za život ljudi. U razdoblju od 5000-10000 godina prije nove ere južni dio Sahare bio je prekriven šumom, a sjeverni travom. Posebno na južnome dijelu postojala su i jezera u kojima su obitavale brojne vrste riba.

Maraton Des Sables

Još jedna zanimljivost vezana za Saharu je šestodnevni ultramaraton u dužini od 251 km. Najteža utrka na svijetu Marathon Des Sables održava se svake godine od 1986. u Sahari u južnom Maroku.
Trkači danima trče preko beskonačnih pješčanih dina i dovode svoj organizam do samih granica. Svaki trkač mora biti samodostatan, odnosno nosi svoj ruksak i vodu. Onoliko koliko smatra da mu je dovoljno za taj dan. Iako djeluje izazovno, ovo je jedna od najopasnijih utrka na svijetu zbog visokih temperatura koje dodatno iscrpljuju organizam. Temperature dnevno dosežu više od 50 stupnjeva, a zbog vrućina rijetki uspiju stići do cilja.

Pravilo je jedno: ako te deve dostignu, ispadaš!

Maraton je bio zamisao francuskog koncertnog promotora Patricka Bauera koji je 1984. prešao pustinju Saharu pješice i sam. U 12 danas prešao je 350 km. Dvije godine poslije održan je prvi Marathon des Sables. 23 trkača sudjelovala su u utrci tada, a danas tisuće. Cilj maratona je među ostalim pomoć djeci i populaciji u nepovoljnom položaju, prvenstveno zdravstvenom i obrazovnom.

Iako izazovno, putovanje u Saharu uistinu je iskustvo koje bi svatko trebao doživjeti barem jednom u životu.

Kontakt – Domagoj Sever “Sahara, najveća vruća pustinja na svijetu“

Objava Sahara, najveća vruća pustinja na svijetu pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

U potrazi za značajnim Šibenčankama

Arsen Dedić, Dražen Petrović, Faust Vrančić, Mišo Kovač, Maksim Mrvica, Goran Višnjić….. imena su najpoznatijih Šibenčana i samo mali dio liste najznačajniji. S druge strane, lista najpoznatijih Šibenčanki daleko je skromnija. I njih je mnogo, i njihov je značaj za ovaj grad jednako važan, no ipak su zaboravljene. Turistička zajednica Grada Šibenika na čelu s direktorom Dinom Karađolom i Udruga turističkih vodiča “Mihovil” vode brigu o tome, te naš posjet Krešimirovom gradu kreće od najznačajnijih “Šibenskih cura”. Kroz šetnju gradom u društvu sjajne vodičice Tine Biluš prisjetili smo se značajnih žena iz šibenske povijesti, koje su svojim zanimanjima, pozivima i djelovanjem ostavile neizbrisiv trag.

Jedna od njih je Ester Mazzoleni, svjetski poznata operna diva i jedna od najboljih sopranistica koja je svojim glasom i izvedbama dala nemjerljiv doprinos Šibeniku, a posebne zasluge imala je i u izgradnji šibenskoga kazališta. Umrla je u Palermu s 99 godina, gdje danas ima i svoju ulicu. U Šibeniku nažalost još uvijek ne, ali zahvaljujući članovima Kolektiva 4B, povodom 140. obljetnice rođenja Ester Mazzoleni, dobila je pet metara visoku skulpturu gramofona koja teži pola tone.

Čuli smo još mnogo priča o hrabrim Šibenčankama, saznali zašto su za ovaj grad važne benediktinke, tko je Ana Šare i kakva je poveznica Arsena Dedića i Šempre Šole koju je opjevao na Splitskom festivalu 1965. Saznali smo kako se Duma udova Franić kao poduzetnica koja je vodila javnu kuću izborila za svoja prava, zašto se sudilo Mrni i Dobri te kako je Tonka Friganović postala vojnikinja i čak otišla na bojište.

Vjenčanja u svibnju nema

Tako je to od 17. stoljeća, kad je Šibenik poharala kuga. Tada je i nastala legenda o Jeleni. Bilo je to teško razdoblje u kojem je zbog kuge Šibenik od 12 000 stanovnika ostao jedva na 1500. Djevojka po imenu Jelena odlučila je brinuti o bolesnicima, čak je svoj ljetnikovac preuredila u bolnicu i tamo im pomagala. Kad je situacija postala kritična, a leševe na ulicama grada nije više imao tko spaljivati, Jelena odlazi u katedralu. Tamo se zarekla da će se zarediti ako Bog spasi njezin grad. Kad je kuga počela jenjavati i stanje se polako vraćalo u normalu, Jelena se zaista zaredila i otišla u samostan. Njoj u čast odlučeno je kasnije da u svibnju u Šibeniku nema vjenčanja.

Vinogradi, vinarije, vina i vraški dobre degustacije

Posjetiti Šibenik, a ne degustirati vrhunska vina, hmm…. što bi na to rekao Tin Ujević?! Kralj boema znao je uživati u baš svakoj ispijenoj čaši, a jednom je prilikom najbolje opisao temu:

“Vino razvezuje jezik, dariva blistave govorničke teme, stvara rječitost. U vinu je sveta iskra. Vino i nadahnuće, to je jedan pojam; rječitost, duh i poezija izlaze iz vina.”

Kršovit krajolik i škrta zemlja dali su Šibeniku izvrsno vino, a nama uz njegovu degustaciju i najbolje pripovjedače. Na ulazu u vinariju Vinoplod, koja je danas u vlasništvu zagrebačkog Badela, čekaju nas ljubazni domaćini Krešo Lokas i Bruno Bedrica. 

Nakon ulazne degustacije žestokih pića, kreće razgled kušaonice i tumačenje o prošlosti i važnosti loze, vina i vinarstva šibenskoga (k)raja. Vinarija Vinoplod sa svojim vinima i žestokim pićima zadnjih godina osvojila je niz prestižnih nagrada i tu nije kraj. 

Kušaonica je za posjetitelje otvorena svakog četvrtka od 17-19, a uz prethodnu najavu možete saznati sve o preradi grožđa, tko ga mora gaziti, kako se pune butelje, koliko koja sorta leži u kojoj bačvi. Čut ćete važnu i nezaobilaznu priču o tri kite na dovratku, te kakva je veza između loga Vinoploda i katedrale svetog Jakova. Uz vino i žestoka pića, preporučujemo kušati domaći sir, pršut i masline, jer debit, babić, pošip i ostatak društva to jednostavno traže.

“Ne poznavati ukus vina, isto je kao i ne vidjeti boje. Život treba vidjeti i s te strane. Inače ostajete polučovjek kojeg samo govor izdvaja od ostalih sisavaca”

Tin Ujević

Još jedna vinarija koju svakako vrijedi posjetiti, no za nju pokušajte odvojiti cijeli dan, jest Testament Winery. Kao prvo uživajte u tišini s pogledom na okolna polja vinove loze, prošećite, a nakon toga doživite Testament vina u kušaonici smještenoj u organskim vinogradima Jadrtovca. 50 hektara loze daje im godišnje između 150 i 200 tisuća boca vina. Preporučujemo redom šampanjac, roze, debit, pošip premium, babić, plavac mali. Uronite u prekrasne poglede prožete vrhunskim kapima, a u intermezzu nemojte odbiti koji zalogaj sira, pršuta, maslina, jer dalmatinski doživljaj bit će potpuniji. Shvatit ćete na što mislimo nakon druge, treće čaše.

Gastro

Proljeće je možda najbolje vrijeme za obilaženje restorana u većim dalmatinskim gradovima, s obzirom na standardne ljetne gužve. Šibenik zaista ima bogatu ponudu vrhunskih restorana. Nude pravo bogatstvo okusa, od gregade s palentom, škampa ili dagnji na buzaru, hobotnice ili tune na žaru, pa do raznih vrsta rižota i tjestenine, juha i salata. Deserte nemojte zaboraviti, a uz odličnu ponudu oduševit će vas izuzetno ljubazno osoblje. 

Želite li pojesti obrok uz pogled nam more, na šibenskoj rivi ih ne manjka. Posebno je ugodno izvan sezone, kad je puno lakše doći do stola.

Putujete li u smjeru juga obavezno stanite prije Šibenskog mosta. Uz jedan od najljepših pogleda na naše more imat ćete priliku kušati netom izvađene ekološke jadranske kamenice koje stvara najčišće i najljepše more na svijetu. Sjajna ideja koju Dalmatia sea food nudi svojim gostima kako u cestovnom tako i u pomorskom prometu, jer kamenice vam mogu dostaviti i na vaš brod, ili ih jednostavno možete kupiti, pa spremiti sami kasnije. Naravno ne baš jako kasnije jer ipak se radi o sirovim školjkama. I pripazite, jer kamenice su navodno jedan od najjačih afrodizijaka. U slast!

Outdoor

Outdoor ponuda danas je jedna od neizostavnih karika turističke ponude svakog mjesta, tako i Šibenika. Mi smo ovoga puta odabrali Krka bike tour. 30-ak kilometara dugačku turu električnim biciklima u organizaciji agencije BlueGreen. Ovisno o turi koju odaberete voditelj Dean Batak odvest će vas i do najskrivenijih kutaka okolice Šibenika, pokazati vam netaknutu prirodu Nacionalnog parka Krka unutar njegovih granica, ali i onih vanjskih.

Čak i onih dijelova koje su neki stari repovi zarobili i koji se danas raspadaju u neposrednoj blizini jednog od najzaštićenijeg područja prirode. Pod budnim okom diva s brda iznad Skradinskoga buka s ponosom propadaju zadnji ostaci nekadašnje Tvornice aluminija Lozovac u kojoj je 1937. proizveden prvi aluminij na Balkanu. Možete prošetati i pogledati što je ostalo od svega, naravno na vlastitu odgovornost. Ukratko – Černobil! U neposrednoj blizini nacionalnog parka…

View this post on Instagram

A post shared by LocationsHub/Reel-Scout (@reelscout)

Nastavljamo dalje do ulaza u Nacionalni park Krka, te prolazimo dio ture unutar granica Parka. Prvi put električnim biciklom koji niti nakon 30 kilometara u nogama ne ostavlja baš nikakav osjećaj umora. Sjajno, posebno za one koji bi kombinirali šetnju s vožnjom bicikla. Naša vožnja završava u Skradinu, te se gumenim čamcem vraćamo u Šibenik. Vožnje traje dvadesetak minuta, a Šibenik nam s morske strane daruje sasvim novi prizor, koji oduzima dah. 

Šibenik – grad tvrđava

Upravo s pučine najbolje se vide katedrala sv. Jakova te četiri ljepotice, tvrđave koje su postale možda i najprepoznatljiviji zaštitni zna Šibenika. Sagrađene u svrhu obrane od turske vojske, najstarija je tvrđava sv. Mihovila oko koje je kasnije nastao grad, tvrđava sv. Nikole koja je sa svih strana okružena morem, te će vas uvijek prva pozdraviti ulazite li u Šibenik morskim putem. Do nje vodi prekrasna šetnica sv. Ante, a tvrđava je na listi svjetske baštine UNESCO-a. Tvrđava Barone često nazivana i Šubićevac, dobila je ime po barunu Christofu Martinu von Degenfeldu. Danas ovdje možete saznati priču o velikoj hrabrosti i pobjedi, te uz pomoć novih tehnologija  ući u 17. stoljeće i vidjeti kako su se odvijale borbe s Osmanskim Carstvom. Tvrđava sv. Ivana najviša je šibenska tvrđava i dokaz zajedništva građana koji su ju sagradili za svega 45 dana.      

Sve zajedno tvore glazbeno-kulturni centar i mjesto koje vas putem modernih tehnologija vraća daleko u prošlost. Mjesto koje s cjelokupnom ponudom Šibenik svrstava na kartu najpoželjnijih destinacija.

View this post on Instagram

A post shared by Love Sibenik (@lovesibenik)

Amadria park Šibenik kompleks je koji vam pruža sve na jednome mjestu. Od ponude luksuznih hotela Jakov, Ivan, Jure ili Andrija u kojima će vam najveći problem biti što odabrati od ponude raznovrsnog sadržaja koji nude ili pak sjajne ponude u restoranu.  U svakom slučaju poželjet ćete ostati puno duže od planiranog.

View this post on Instagram

A post shared by Amadria Park Šibenik (@amadriaparksibenik)

Od svih atrakcija Amadria parka u Solarisu, najviše nas je oduševilo Dalmatinsko etno selo. I ne samo nas, već i goste koji dolaze. Marin kojega smo zatekli dok je pekao tradicionalni kruh u jednoj od koliba u sklopu sela, rekao nam je da se gosti najčešće čude i pitaju kako je moguće da je netko došao na ideju napraviti nešto takvo, te da takvu autentičnost nisu nikada nigdje vidjeli. I zaista, Dalmatinsko etno selo pružit će vam doživljaj izvornog načina života i kulinarskog nasljeđa šibenskog kraja.

Marin inače u sezoni dnevno ispod peke ispeče 60-80 kruhova, koji se na oko 350 Celzijevih stupnjeva peku desetak minuta. I savršeno idu uz ribu, morske plodove, domaći sir, masline te neizostavnu dalmatinsku pismu.

I zato krenite na ovo putovanje, doživite šibenski komadić raja!

Kontakt

Objava Šibenik – vodič za najbolji vikend doživljaj pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Ako se pitaš gdje fotografirati proljeće u Zagrebu, dobra vijest je da grad nudi mnogo fotogeničnih lokacija na relativno maloj udaljenosti. Od klasičnih gradskih vizura do mirnijih parkova i jezera, proljetne foto lokacije u Zagrebu nude velik izbor kadrova za mobitel, fotoaparat ili društvene mreže.

U nastavku donosim 11 lokacija koje vrijedi posjetiti ako želiš uhvatiti najljepše proljetne prizore u Zagrebu.

“You can cut all the flowers but you cannot keep Spring from coming.”

PABLO NERUDA

1. Trg kralja Tomislava

Jedna je od najpoznatijih zagrebačkih lokacija i odličan izbor za proljetne fotografije. Uređene zelene površine, cvjetne gredice i pogled prema Umjetničkom paviljonu stvaraju klasičan gradski kadar koji uvijek dobro izgleda na fotografijama.

Ovo je posebno dobra lokacija za sunset fotografiranje, kada je svjetlo mekše, a prostor mirniji. Ako tražiš prepoznatljiv kadar koji odmah asocira na proljeće u Zagrebu, Tomislavac je gotovo uvijek siguran izbor.

Proljeće u Zagrebu, koje su najbolje lokacije za fotkanje

Poznata je po mirnijoj gradskoj atmosferi i vrlo fotogeničnim proljetnim prizorima. Upravo zato je zanimljiva svima koji žele drukčiji zagrebački kadar, izvan najprometnijih točaka u centru.

U proljeće ova ulica može biti posebno atraktivna za portrete, detalje i opuštene gradske fotografije. Dobar je izbor za one koji vole kombinaciju urbane kulise i sezonskog ugođaja.

3. Ribnjak

Park Ribnjak nudi jednu od najugodnijih proljetnih atmosfera u centru Zagreba. Zelenilo, staze i mirniji ritam čine ga odličnim mjestom za šetnju, ali i za fotografiranje prirodnijih, opuštenijih kadrova.

Ako tražiš lokaciju koja spaja centralnu poziciju i osjećaj odmaka od gradske gužve, Ribnjak je vrlo praktičan izbor. Posebno dobro funkcionira za lifestyle fotografije i proljetne scene s više prirode u kadru.

Spring in Ribnjak Park
: Gordana Vukorepa / Zakaj volim Zagreb#Zagreb #VisitZagreb #LoveZagreb pic.twitter.com/sWC2Ws98jY

— Zagreb Tourist Board (@zagreb_tourist) March 23, 2022

4. Jarun

Jarun je odlična opcija za sve koji vole više prostora, vodu i otvorene vizure. U proljeće ova lokacija izgleda svježije, zelenije i prozračnije, pa je vrlo pogodna za široke kadrove, portrete i rekreativne scene.

Osim za fotografiranje, Jarun je dobar i za cjelodnevni obilazak jer omogućuje više različitih motiva na jednome mjestu. Upravo zato je među boljim izborima kad tražiš raznolike foto lokacije u Zagrebu.

View this post on Instagram

A post shared by Zagreb Tourist Board (@zagrebtourist)

5. Bundek

Jedna od najpopularnijih proljetnih lokacija u Zagrebu, osobito zbog kombinacije jezera, zelenih površina i uređenih staza. To je mjesto gdje se lako mogu snimiti i prirodni i urbani kadrovi, bez osjećaja prenatrpanosti.

Za fotografe i kreatore sadržaja Bundek je zanimljiv jer nudi više različitih pozadina u kratkom vremenu. U proljeće posebno dolazi do izražaja zbog boja, refleksija na vodi i općenito ugodnog ambijenta.

6. Rusanova ulica

Može biti vrlo zanimljiva onima koji žele manje razvikanu, ali vizualno privlačnu lokaciju. Takva mjesta često daju autentičnije fotografije jer nisu previše iskorištena i omogućuju malo drukčiji pristup kadru.

Ako radiš portrete ili tražiš mirniji gradski kutak za proljetno fotografiranje u Zagrebu, Rusanova može biti vrlo dobar izbor. Posebno je korisna kad želiš izbjeći najpoznatije gradske točke.

View this post on Instagram

A post shared by Tockica na i (@tockicanai)

7. Park Maksimir

Maksimir je klasik kada govorimo o proljetnim lokacijama u Zagrebu. Velike zelene površine, uređene staze, stabla i jezera daju mu posebnu atmosferu koja odlično funkcionira na fotografijama tijekom cijelog proljeća.

Ovo je jedna od najboljih lokacija ako želiš prirodnije, mekše i prozračnije kadrove. Park Maksimir idealan je za duže šetnje, obiteljske fotografije, portrete i sadržaj koji treba izgledati opušteno i sezonski svježe.

View this post on Instagram

A post shared by Vidikovac Cafe (@vidikovaccafe)

8. The Most Unusual Garden

Posebno je zanimljiv onima koji traže nešto drugačiji vizualni identitet. Već sam naziv sugerira mjesto koje odskače od klasičnih gradskih lokacija i zato može biti odličan dodatak proljetnom foto vodiču za Zagreb.

Ovakve lokacije dobro funkcioniraju kada želiš sadržaj koji izgleda originalnije i manje očekivano. Za društvene mreže i kreativnije editorijale to može biti vrlo koristan izbor.

9. Botanički vrt

Među najlogičnijim je izborima za proljetno fotografiranje u Zagrebu. Raznolikost biljaka, uređeni dijelovi vrta i sezonski cvat čine ga vrlo atraktivnim za sve koji žele bogatije prirodne motive.

View this post on Instagram

A post shared by Petra Hanžek (@malashapa)

10. Horvaćanska cesta

Horvaćanska cesta može biti zanimljiva za one koji žele uhvatiti proljetni Zagreb iz malo drukčije, svakodnevnije perspektive. Nisu sve dobre fotografije vezane uz klasične turističke točke, a upravo takve lokacije često daju prirodnije i urbanije rezultate.

Za portrete, street fotografiju i spontane kadrove, ovakve lokacije mogu biti pun pogodak. Posebno ako želiš pokazati proljeće u Zagrebu na realniji, manje razglednički način.

View this post on Instagram

A post shared by Sandra K (@sandrazgb27)

11. Zrinjevac

Jedna od najljepših lokacija u centru Zagreba tijekom proljeća. Njegova prepoznatljiva vizura, drvored i elegantan gradski ugođaj čine ga vrlo zahvalnim za fotografiranje u gotovo svakom dijelu dana.

Ako radiš vodič za najljepše proljetne foto lokacije u Zagrebu, Zrinjevac gotovo sigurno mora biti unutra. Odlično funkcionira za gradske kadrove, portrete i općenito sadržaj koji treba spojiti proljeće, Zagreb i atmosferu centra grada.

View this post on Instagram

A post shared by Time Out Croatia (@timeoutcroatia)

Zašto su proljetne foto lokacije u Zagrebu toliko popularne?

Zagreb je u proljeće posebno fotogeničan jer na relativno malom prostoru nudi velik broj različitih vizualnih scena. U jednom danu moguće je obići parkove, jezera, gradske trgove, tiše ulice i vrtove, a svaka od tih lokacija daje drukčiji stil fotografije.

Savjeti za najbolje proljetne fotografije u Zagrebu

Za najbolje rezultate isplati se doći ranije ujutro ili predvečer, kada je svjetlo ugodnije i mekše. Tada su i popularne lokacije manje pune, što olakšava fotografiranje bez puno ljudi u kadru.

Dobro je razmišljati i o kombinaciji lokacija. Na primjer, centar grada možeš spojiti sa Zrinjevcem i Tomislavcem, a prirodniji dio dana provesti na Bundeku, Jarunu ili u Maksimiru. Tako u jednom obilasku dobiješ više različitih proljetnih scena.

Ako tražiš najljepše proljetne foto lokacije u Zagrebu, ovih 11 mjesta odlična su polazna točka. Neka su klasična i svima poznata, a neka nude malo drukčiji pogled na grad, no svaka od njih može dati sjajne proljetne kadrove.

Bilo da fotografiraš mobitelom, profesionalnim aparatom ili jednostavno tražiš inspiraciju za šetnju i sadržaj na društvenim mrežama, proljeće u Zagrebu nudi dovoljno motiva za odlične fotografije.

Vesna Parun – Tijelo i Proljeće

Prolistaj, moja jabuko, došlo je sunce na vrata.

Potajno raste potok i vjetar šumi iz daljine.

Toplo cvrkuće podne, dani su krcati zlata,

razmakni bolne zavjese da gledam u modrine.

.

Oživi šaptom ploda, tiha družice moja,

promijenit ću se s tobom za tvoje oči, zdenče!

Da mi je kamen uzglavlje, a srce pehar boja,

mekan ležaj cvijeća, gdje zvona ludo brenče.

.

Daj mi od tvoje vječne pjesme, svijete, stvori me šumom.

Daj da mi duša prolista, u snu da zazeleni.

Promijenit ću se s prvim koji noćas prođe ovim drumom.

Proljeće ide, slušaj: o majko, grudi mi razodjeni!

Kontakt – Domagoj Sever “Zagreb je i ovoga proljeća mjesto za savršene fotke”.

Objava Proljeće u Zagrebu, koje su najbolje lokacije za fotkanje pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

1. Velika Planina

Čarobna je u svim godišnjim dobima; u proljeće sa poljima procvalih šafrana, ljeti sa stotinama krava na zelenim pašnjacima, u jesen sa paletom boja na drveću i okolnim planinama, a i zimi ako ste željni snijega, sanjkanja i skijanja. Nebitno je koliko ste stari i u kakvoj ste kondiciji, jer klinci i oni slabije kondicije mogu samo šetati po predivnim obroncima, a planinari mogu odabrati između više ponuđenih ruta i uživati u planinarskim stazama. Više info o Velikoj planini pronađite u detaljnijem blogu Velika planina – Domagoj Sever

2. Lonjsko polje

Nešto više od sat vremena vožnje automobilom iz Zagreba dovoljno vam je da stignete do Parka prirode Lonjsko polje koje čine 3 polja: Lonjsko, Mokro i Poganovo.  Moja preporuka je kružna ruta Repušnica – Krapje – Čigoč kojom ćete u jednom danu najbolje istražiti Park prirode i u potpunosti iskoristiti cijeli dan. Iako sam nekoliko puta bio na Lonjskom polju, vikend program koji nudi Park prirode za 12 eura bio je dobar mamac da nakon nekoliko godina pogledam što se novog nudi od ponude u Parku prirode.

3. Trakošćan

Trakošćan i njegova okolica uvijek su super ideja. Udaljen samo sat vremena od Zagreba, spoj je predivne prirode, rijetko očuvane arhitekture i dobre gastronomije. Nedavno očišćeno jezero i obnovljene staze čine ga još primamljivijom destinacijom za super obiteljski izlet. Kako su moji baka i djed živjeli u selu do Trakošćana, često navratim i prošećem pet kilometara dugom stazom oko jezera. Nemojte propustiti priliku i posjetite dvorac koji je podignut u davnom 13. stoljeću. Obitelj Drašković u dvorcu je živjela sve do 1944. godine kada se iselila u Austriju, a od 1953. u dvorcu je stalna muzejska postava koja na predivan način zorno prikazuje baroknu raskoš onoga vremena.  

4. Golica

Kraj svibnja okvirno je vrijeme kada vrhovi Golice pobijele, ali ne od snijega već od predivnih i mirišljavih cvjetova narcisa. Oko dva i pol sata udaljena od Zagreba Golica se nalazi na samoj granici Slovenije i Austrije te je jedno od omiljenijih planinarskih odredišta.

Od ponuđenih nekoliko staza mi smo odabrali onu sa kraćim i strmijim usponom do planinarskog doma, pa vam svakako savjetujem da obavezno uzmete planinarske štapove. Kod planinarskog doma pojeli smo ričet i sirove štrukle s preljevom od šumskog voća i odlučili napraviti dva kruga po grebenu i južnoj padini Golice. Naša planinarska šetnja trajala je oko 5 sati sa fotkanjem, a vi možete odabrati i jednostavniju i kraću rutu. Spuštali smo se po grebenu, a dalje po šumskoj stazi sve do parkinga gdje smo ostavili auto. Ta grebenska staza po meni je puno lakša i primjerenija za neiskusnije planinare.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

5. Plitvička jezera

Posebno čarobna u proljeće jer su slapovi puni vode, a nema još velikih turističkih gužvi i možete uživati u promatranju prirode i fotografiranju. Prije nego posjećujete nacionalni park napravite plan, istražite koliko vam vremena treba do nekih lokacija i koje je najbolje vrijeme za biti na nekom photo pointu. Službeno je označeno 7 staza (A, B, C, E, F, H, K), A je najkraća, počinje kod ulaza 1 i duga je samo 3.5 kilometara, dok je staza K najduža, ima 18.6 kilometara i okružuje sva jezera (bez da koristite brod ili turistički bus) Programi obilaska jezera – Nacionalni park “Plitvička jezera” (np-plitvicka-jezera.hr). 

Gornja jezera su puno manje posjećena, jer treba izdvojiti više vremena za obilazak, a činjenica je da na njima ima manje slapova. Ja bi vam svakako preporučio da ih obiđete, jer možete pronaći foto lokacije koje nisu tako razvikane, te uživati u prirodi bez puno ljudi. Uzmite si dovoljno vremena i uživajte u prirodi koja oduzima dah.

6. Kopački rit

Kopački rit močvarni je dom tisućama bioloških vrsta. Park prirode utemeljen je 1976. godine i najstariji je proglašeni park prirode u Hrvatskoj. Zovu ga i ptičjim rajem jer je dom čak 300 različitih vrsta ptica, što čini 80% vrsta zabilježenih u ornitofauni Hrvatske. Od toga broja više od 140 vrsta redovite su ili povremene gnjezdarice. Među najvećim je europskim močvarama i najveća unutarnja delta Dunava. Područje koji nikada ne izgleda jednako, mistično mjesto povratka u prostor natopljen životom.

7. Krk – Mjesečev plato i skrivene plaže

Volite laganije planinarenje u kombinaciji sa pogledom na more? Otok Krk koji je udaljen samo sat i trideset minuta od Zagreba nudi vam više od 300 kilometara uređenih staza raznih težina. Za jednostavnije snalaženje možete instalirati i aplikaciju Krk Hike . Mi smo se odlučili na lagano planinarenje stazom dugom 6,5 kilometara u jednom smjeru koja počinje ispod crkve sv. Ivana u Baškoj, te ide preko Mjesečevog platoa i završava na vrhu Diviška.

Staza do vrha Diviška prikladna je i za djecu, dobro je označena putokazima i markacijama (koje su atipično žute i zelene boje). Proljeće je idealno vrijeme za ovakve šetnje, jer temperature su ugodne, sunce ne prži kao ljeti, a treba imati na umu da na ovakvoj stazi nigdje nema prirodnog hlada. 

Kontakt – Domagoj Sever

Objava 7 čarobnih proljetnih izleta koje morate doživjeti pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Napušteni vojni aerodrom Željava, smješten je na granici s Bosnom i Hercegovinom, dvadesetak kilometara udaljen od Plitvičkih jezera i isto toliko od Bihaća. Veći dio aerodroma je na hrvatskom teritoriju, a 2 piste su na teritoriju BiH. Ovo mistično mjesto jedno je od najzanimljivijih vojnih objekata ne samo u Hrvatskoj već i šire.
Građen je u tajnosti tijekom Hladnog rata i bio je jedan od dva dežurna vojna aerodroma u Jugoslaviji. Stoga je pomno osmišljen i plan o samodostatnosti aerodroma. Tako je unutar samog aerodroma skladište s gorivom, elektroenergetsko postrojenje za proizvodnju električne energije, u blizini kasarni izvor vode s pumpama, građen je naftovod i to po najvišim standardima koji se mogu oduprijeti udaru avionskih bombi.

View this post on Instagram

A post shared by Maja | travel and lifestyle photography (@laylabonham)

U tunelima koji su udaljeni oko 3 km od kasarne izgrađena je ventilacija koje je osiguravala idealne uvjete za ljude koji su boravili u njima i čuvali avione. Voda, struja, telekomunikacija, sve je išlo kroz tunele. Četiri tunela u planini Plješivici međusobno su povezana, a ulazi su građeni za MIG-ove pa ćete i danas vidjeti oblik MIG-a 21 prilikom ulaska u jedan od tunela. Na samim izlazima iz tunela su piste s pomoćnim pistama te raketnom obranom.

Klek objekt 505

Vojni aerodrom Željava bio je jedan od najmoćnijih i najsuvremenijih u Europi, a posljednji avion tu je sletio 1992. godine. Cijeli vojni kompleks nazvan je Klek objekt 505. Uništen je prilikom povlačenja JNA koja je po napuštanju postavila eksplozivne naprave u tunelima i na pistama, a snaga detonacije i danas je vidljiva na pojedinim dijelovima. Mnogi se pitaju je li Željava i danas radioaktivna, no odgovori su dvojaki. Dok jedni tvrde da su istraživanja pokazala da radioaktivnosti nema, drugi govore da je cijeli objekt onečišćen radioaktivnom tvari americij-241. Procijenite sami, no činjenica jest da turisti i dalje posjećuju objekt, a cijela misterija oko tog pitanja dodatno golica maštu zaljubljenika u vojnu povijest.

View this post on Instagram

A post shared by RAXO (@raxo.me)

Na samom ulazu u vojni aerodrom nalazi se avion Douglas C 47, danas simbol Željave i jedan od njezinih najfotografiranijih dijelova. Jednostavno ne možete proći pored njega, a da ga ne fotografirate izvana i iznutra. Da, moguć je i ulazak u avion. Možete i sjesti na mjesto pilota, no budite oprezni kuda stajete.

View this post on Instagram

A post shared by Daniel (@danidrivestwo)

Ogroman turistički potencijal Željave

Aerodrom Željava, iako napušten i zapušten zbog svoje burne povijesti i događanja na ovim prostorima nudi ogroman turistički potencijal. Tako je 2022. godine ovdje održan automobilistički spektakl Balkan’s Finest Competition u organizaciji Auto kluba NLO 505., a i prva međunarodna utrka polumaratona. Obje manifestacije odmah su privukle veliki broj ljubitelja automobila odnosno trčanja, što dovoljno govori o turističkom potencijalu koji Željava nudi.
S druge strane, mnogi turisti, a posebno zaljubljenici u tzv. vojni turizam na svojoj bucket listi imaju upravo vojni aerodrom Željava. No problem je što se tamo još uvijek nije sigurno kretati. Barem ne u cijelosti.
Jedno je sigurno. Vojni aerodrom Željava ostaje važan podsjetnik na prošlost ovih krajeva, Jugoslavije i njezine uloge u tadašnjim vojnim operacijama. Imate li priliku, svakako ga posjetite. Uvjerite se kako je nekada moćan vojni div danas postao tek oronuli, zapušteni starac čija priča ostaje zauvijek utkana u povijest Hrvatske i regije.

Kontakt – Domagoj Sever

Objava Napušteni vojni aerodrom Željava ima ogroman turistički potencijal pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Obitelj Cukrov s otoka Brača nastavlja obiteljsku tradiciju proizvodnje maslinovog ulja kao dio obiteljskog OPG-a. Katja i Krunoslav Cukrov s dvije kćeri vode cijelu priču koja se temelji na maslinama, a uz muzej tu su još i kuća za odmor te kušaonica.

U malom bajkovitom mjestu Škrip, najstarijem na otoku Braču, udaljenom od trajektne luke Supetar 9 km, pronaći ćete lijepo uređen Muzej uja. Ovdje upoznajete tradiciju i postupak proizvodnje maslinovog ulja na otoku Braču. Vidjet ćete kako se radilo maslinovo ulje u drugoj polovici 19. stoljeća i početkom 20.
Tu je muzej stare uljare, maslina za prešanje, vreteno za zatezanje vijaka, vrećice, kamin za grijanje vode i svi tradicionalni alati za transport, proizvodnju i skladištenje maslinovog ulja.
Muzej maslinovog ulja prikazuje i slike akademske slikarice Hane-Marte Jurčević Bulić i skulpture mag. kiparstva Đani Martinić, koje na zanimljiv način predstavljaju radnike u uljari.

Uz muzej uja, tu su kuća za odmor te kušaonica

Stalni postav zbirke od 130 predmeta kompletno je restauriran, a posebna je priča kušaonica gdje ćete pronaći nekoliko vrsta tastinga. Svi su temeljeni na maslinovom ulju, maslini i mediteranskoj prehrani.
Mediteranska prehrana nalazi se na UNESCO-vom popisu nematerijalne kulturne baštine i uključuje niz vještina, znanja, obreda, simbola i tradicija koje se tiču usjeva, žetve, ribolova, stočarstva, očuvanja, prerade, kuhanja, a posebno dijeljenja i konzumacije hrane. Uključuje izradu i proizvodnju tradicionalnih posuda za prijevoz, čuvanje i konzumiranje hrane, uključujući keramičke tanjure i čaše. Kroz vođenu turu naučit ćete i kako prepoznati dobro i kvalitetno maslinovo ulje.

Kako ne biste trebali brinuti o smještaju, obitelj Cukrov pobrinula se i za to. Osim razgleda muzeja i kušaonice, ovdje možete rezervirati smještaj u kući za odmor. Radi se o luksuznoj kući Natanel s bazenom i velikom okućnicom koja nudi pregršt sadržaja, a sadrži i 5 soba od kojih svaka ima svoju kupaonicu. Savršeno za obiteljski odmor.

View this post on Instagram

A post shared by Olive oil museum (@muzejuja)

Kažu da se ideja o životu i održivom radu na otoku rodila prije 15-ak godina. No, maslinarstvo u obitelji započelo je mnogo prije.

Obitelj Josipa Krstulovića 1864. osnovala je uljaru u malom gradu  Škripu na otoku Braču. Početkom 20. stoljeća Kruno i Mandica Krstulović nadograđivali su uljaru kupujući novu tršćansku prešu za masline „Thomas Holt“.  Obitelj je nastavila prerađivati maslinovo ulje sve do 1963. kada je uljara prestala s radom zbog uvođenja novih tehnologija (hidraulička preša). 2013. godine Josipov unuk Kruno Cukrov s obitelji pokreće restauraciju stare uljare i kroz nekoliko mjeseci rađa se Muzej uja u Škripu. Povijesni i kulturni spomenik proizvodnje maslinovog ulja na otoku Braču.

Kontakt – Domagoj Sever

Objava Muzej uja na otoku Braču njeguje tradiciju zlatne kapi pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

View this post on Instagram

A post shared by Xavier Ashton (@ashtonroyale)

Sve to zvuči odlično na papiru, ali mene je zanimalo samo jedno pitanje. Što se dogodi kad takav portretni favorit odvedeš u uvjete gdje nema milosti? Dvorana, malo svjetla, miješana rasvjeta, brzi pokret, mreža i pozadina puna detalja. Zato sam Sigmu 85mm f/1.4 DG DN Art testirao na odbojkaškoj utakmici OK Dinamo protiv HAOK Mladost u dvorani na Peščenici, i rezultat me iskreno iznenadio. Prednost ove dvorane bila je relativna blizina terenu i idealna udaljenost za testiranje 85mm. Objavljene fotografije su neobrađene.

Što Sigma 85mm f/1.4 DG DN Art obećava na papiru

Ovo je moderna mirrorless 85-ica dizajnirana za Sony E mount i L mount, s jasnim ciljem da bude vrhunska već na f/1.4. Strani testovi se u velikoj mjeri slažu oko glavnih aduta. Oštrina je visoka već wide open, kontrast i mikrokontrast (sposobnost objektiva da prikaže sitne, fine razlike u tonovima i detaljima na malim razmacima u slici) daju onaj dojam “premium” izgled fotografije, bokeh je ugodan, a optičke mane su dobro kontrolirane za ovako svijetao objektiv.

View this post on Instagram

A post shared by Ellis Beránková photography (@ellisberankova_photography)

Izrada i ergonomija – Art bez kompromisa

U ruci djeluje ozbiljno. Konstrukcija je čvrsta, prsteni su kvalitetni, a raspored kontrola logičan. Često se naglašava i da je DG DN verzija kompaktnija i praktičnija od starije HSM varijante koja je bila poznata kao tenk. To je bitno jer 85mm f/1.4 često ide na duže sessione, a u sportu i eventima svaki gram i balans znače razliku.

Oštrina i kontrast, jako visoka razina već na f/1.4

Najveća pohvala u stranim recenzijama ide optici. Više testova se slaže da je centar odličan već na f/1.4, a rubovi su vrlo upotrebljivi i dodatno se zategnu zatvaranjem blende. U praksi to znači da f/1.4 nije samo “ako baš moram”, nego realna radna opcija kad želiš maksimalnu separaciju ili kad loviš svjetlo.

View this post on Instagram

A post shared by Jonsy Fuchs (@jonsyfuchs)

Bokeh i rendering skupo zamućenje bez nervoze u pozadini

Phillip Reeve hvali bokeh i ističe vrlo ugodnu pozadinu uz dobru kontrolu loših pojava koje znaju pokvariti portret, poput color fringinga u bokehu. To je ono što fotografi cijene. Subjekt iskoči, a pozadina ostane mirna i estetska, bez šarenih rubova i grubih prijelaza.

Kromatske aberacije i fringing iznadprosječno dobro kontrolirano

Brze 85-ice često pate od LoCA (ugly purple and green fringing seen in the out of focus areas) i purple fringinga na kontrastnim rubovima. Ovdje Sigma u stranim testovima redovno prolazi kao bolje korigirana od nekih popularnih alternativa u istoj žarišnoj duljini. U praksi to znači manje posla u obradi i manje neugodnih iznenađenja na kosi, odsjajima i bijelim detaljima.

View this post on Instagram

A post shared by cammart digital india (@cammart_digital)

Autofokus brz i dovoljno sticky za realan rad

DPReview i drugi praktični testovi naglašavaju da je AF brz i pouzdan, što je ključno jer Sigma 85mm f/1.4 s tankim DOF-om odmah razotkrije svaki promašaj. Za portrete, evente i lifestyle to znači više uspjelih fotografija u seriji, manje ponavljanja, škarta i nervoze.

Realne mane ali razumne

Vinjeta na f/1.4 je prisutna, kao i kod većine 85mm f/1.4 objektiva. Često čak dobro izgleda jer lagano “zatamni” rubove i usmjeri pogled na subjekt, a po potrebi se lako ispravi u fotoaparatu ili u programima za obradu RAW-a. Kod modernih mirrorless objektiva takve softverske korekcije su sasvim normalne. Objektiv nije lagan, ima oko 630 g, ali za 85mm f/1.4 klasu to je i dalje vrlo razumna težina.

Moje iskustvo u dvorani na Peščenici

Sigmu 85mm f/1.4 DG DN Art koristio sam na novom Sony A7V. Dvorana na Peščenici je klasičan izazov, neujednačeno i miješano svjetlo, brz pokret, pozadina puna detalja, a odbojka dodatno pojačava problem jer se akcija oko mreže događa u djeliću sekunde.

Kvaliteta datoteke koja trpi crop

Najveće iznenađenje je koliko je slika čista i upotrebljiva već na otvorenoj blendi. Na licima i detaljima dresa dobivao sam oštrinu i mikrokontrast koji izgledaju “skupo” bez agresivnog spašavanja u obradi. Datoteke su podnosile crop i dalje su izgledale uvjerljivo, što mi je bitno u sportu gdje se kadar često mora dotjerati u postprodukciji.

Autofokus i keeper rate (postotak fotki koje su ispale uspješne i upotrebljive iz cijele serije)

Odbojka je teška za fokus jer se subjekti brzo kreću prema i od kamere, igračice se preklapaju, mreža i ruke stalno prolaze kroz kadar. U tim uvjetima sam dobio stabilan osjećaj pouzdanosti. Fokus se ponašao dovoljno brzo i konzistentno da mi ne ruši tempo fotkanja, a keeper rate je bio viši nego što sam očekivao za 85mm na f/1.4.

Najvažnija lekcija f/1.4 na mreži nije uvijek idealno

Ovo je detalj koji vrijedi naglasiti jer je specifičan za odbojku. Na f/1.4, dubinska oštrina je toliko plitka da kod akcije na mreži možeš dobiti situaciju gdje su igračice s jedne strane mreže savršeno u fokusu i britko oštre, a igračice s druge strane mreže, doslovno tridesetak centimetara dalje, već vidljivo blurane. U nekim kadrovima to izgleda odlično jer naglašava priču i odvaja subjekt, ali kad želiš “čist” sportski kadar u kojem su oba plana čitljiva, f/1.4 zna biti previše.

Zato mi se kao najbolja praksa pokazalo dignuti blendu na f/2 ili više kad god se igra lomi na mreži i kad želim da i druga strana ostane dovoljno čitljiva. Dobiješ više dubine, i dalje zadržiš lijepu separaciju, a fotografija izgleda “sportski kompletno” bez neželjenog gubitka informacija.

Bokeh i pozadina u dvorani

Dvorane su bokeh zamka zbog reklama, tribina i linija. Ovdje Sigma radi odličan posao. Subjekt se odvaja snažno, a pozadina ostaje mirna. To mi je podiglo postotak kadrova koji izgledaju čisto i profesionalno, čak i kad pozadina u stvarnosti djeluje kaotično.

Sigma 85mm f/1.4 DG DN Art s razlogom prolazi kao sigurna oklada u stranim recenzijama. Oštra je već na f/1.4, kontrastna, s vrlo ugodnim bokehom i dobro kontroliranim optičkim manama, a autofocus je dovoljno brz i pouzdan za realan rad. Moj test na utakmici OK Dinamo protiv HAOK Mladost u dvorani na Peščenici samo je dodao onu najvažniju potvrdu, ovo nije objektiv koji se koristi samo za fotografiranje portreta.

Ipak, ako ga planiraš koristiti za odbojku ili sličan sport oko mreže, računaj na jednu stvar. f/1.4 je moćan alat, ali nije uvijek idealan za situacije gdje želiš da oba plana budu oštra. U tim trenucima, f/2 ili f/2.8 može biti bolja opcija koja daje super rezultat bez gubitka estetike.

Ako tražiš 85-icu koja daje premium izgled, a pritom može odraditi i ozbiljan teren, ovo je komad stakla koji je savršen omjer kvalitete i cijene.

Prethodni članak: Aruba vodič iz prve ruke: top plaže, cijene na otoku i must-see mjesta – Domagoj Sever

Objava Sigma 85mm f/1.4 DG DN Art, savršen portretni objektiv pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.

Zašto odabrati baš Arubu? Jer je nevjerojatno jednostavna za putovanje: sve je blizu, infrastruktura je uređena, a otok nudi kombinaciju “razglednica” plaža na zapadnoj obali i divlje, vjetrovite prirode na istočnoj strani. Osim klasičnog beach odmora, Aruba je super za road trip po otoku, snorklanje, zalaske sunca i lagano istraživanje bez stresa.

Ono što nas je malo iznenadilo (i što je dobro znati unaprijed) je činjenica da je Aruba dosta amerikanizirana. Mi smo dočekali Novu godinu na otoku i sve je bilo prepuno Amerikanaca, pa lokalnu kulturu nismo baš doživjeli onako kako smo očekivali. Ako vam odgovara tip odmora gdje ima puno resorta, beach barova, kockarnica i općenito taj “američki đir”, Aruba će vam sjesti savršeno.

View this post on Instagram

A post shared by Aruba Tourism Authority (@arubatourism)

S druge strane, Aruba se može doživjeti i puno lokalnije, samo treba drugačije posložiti putovanje: odsjesti u privatnom smještaju, voziti se po otoku, jesti u lokalnim restoranima i više vremena provoditi izvan hotelskih zona. Ukratko, Aruba je super jer može biti i “all inclusive” resort priča i opušteni road trip s beach hoppingom, ovisno o tome kakav stil putovanja volite.

U nastavku dijelim sve korisne informacije, da si možete složiti putovanje na Arubu baš po svom guštu.

Osnovne informacije

Valuta

Službena valuta na Arubi je arubanski florin (AWG / Afl.), ali američki dolar (USD) funkcionira kao “druga službena valuta”. Doslovno ga primaju gotovo svugdje, a cijene su često izražene u obje valute. Florin je pritom vezan (pegged) za dolar po tečaju oko 1 USD = 1,79 AWG, a trenutno je 1 EUR ≈ 2,08 AWG.

View this post on Instagram

A post shared by Notes Hive (@notes.hive)

Mi smo uglavnom plaćali karticama (restorani, kafići…), a na blagajni bi nas često pitali želimo li naplatu u florinima ili dolarima. Mi smo birali USD, jer nam je u glavi bilo logično da je manje “konverzijskih koraka” (USD → EUR) nego (AWG → EUR), pogotovo jer smo imali i nešto dolara u kešu pa se s florinima praktički nismo ni susreli.

Obavezno cijepljenje (putnici iz Hrvatske)

Za putnike iz Hrvatske nema obaveznog cijepljenja za ulazak u Arubu.

Moj praktični savjet oko “rutinskih cjepiva”: ako niste sigurni što imate, dovoljno je da liječniku/infektologu kažete destinaciju i pokažete što imate u knjižici, oni najbrže “poslože” što ima smisla obnoviti.

View this post on Instagram

A post shared by Christine & Sarah MacLean (@wellnesstravelled)

Opasnosti na Arubi

– Najčešće realne “opasnosti” su sunce i dehidracija (UV je jak cijele godine) + more na divljim plažama.
– Istočna strana (wild beaches) ima jake struje i valove tako da se za većinu lokacija ne preporučuje kupanje.
– Komarci: na Arubi nema malarije kao glavne teme, ali komarci mogu prenositi dengu. Zato mi je zaštita od komaraca bila dio standardne rutine, pogotovo ujutro i predvečer. Najbolja prevencija za dengu je prevencija ugriza. Mi smo repelente koristili povremeno, više iz predostrožnosti nego iz potrebe, jer iskreno nismo imali previše susreta s komarcima.

Sigurnost

– Aruba je generalno sigurna, ali kao i svugdje: sitne krađe se događaju (plaža, auto, gužve).
– Savjeti: ne ostavljati stvari u autu, ne nositi vrijednosti na plažu, izbjegavati pusta mjesta noću.
– Što se našeg iskustva tiče, svugdje smo se osjećali sigurno. Najviše smo boravili u sjevernijem, razvijenijem dijelu otoka (Noord/Palm Beach/Eagle Beach i okolica), gdje je i većina atrakcija, restorana i ljudi. Također, nismo lutali noću u kasne sate, nego smo se držali normalnih “turističkih” rutinskih opreza.

Rent-a-car i vožnja

Ako vam je fokus na plažama i želite biti maksimalno fleksibilni (stati gdje god vam se svidi, obići više mjesta u jednom danu, loviti zalaske sunca), rent-a-car je moja glavna preporuka. Aruba stvarno nije velika, cijeli otok možete prijeći otprilike u sat vremena pa je s autom sve jednostavno i bez puno planiranja.

Naravno, može se i bez auta: postoji autobusna mreža i taksiji, pa ako niste u stisci s vremenom i želite uštedjeti, bus je opcija. Samo računajte da će vam za obilazak plaža i atrakcija trebati više vremena i da nećete biti toliko “spontani” kao s autom. Taksi na Arubi je skup, pa ako planirate više kretanja (beach hopping, izleti, večere u drugim dijelovima otoka), rent-a-car se najčešće najviše isplati i daje vam najveću slobodu.

Na Arubi se vozi desnom stranom. Ceste su uglavnom OK, a kružni tokovi su česti i normalno funkcioniraju. Često imaju odvojene trake u kružnom toku za skretanje ulijevo, ravno i udesno, nešto što kod nas nije uobičajeno, ali je stvarno praktično i promet je protočniji. Samo je važno unaprijed znati kojim smjerom ideš, kako bi prije ulaska zauzeo pravu traku.

Preporučujem da rent-a-car rezervirate što ranije, pogotovo ako putujete u popularnom periodu (npr. oko blagdana), jer ćete tako najlakše uhvatiti ekonomičniji auto. Mi smo rezervirali oko dva mjeseca unaprijed i cijena za manji auto s punim osiguranjem ispala nam je oko 60 € po danu.

Veliki plus: parking je uglavnom besplatan, a u puno slučajeva možete parkirati doslovno tik uz plažu što je idealno kad radite beach hopping i nosite stvari za more.

Najbolje doba godine za posjet

Aruba je odlična skoro cijele godine (i poznata kao destinacija izvan glavnog pojasa uragana), ali u praksi najpopularnije je između prosinca i ožujka (ugodnije temperature bez velike sparine, ali skuplje i veća gužva).

More je doslovno “u funkciji kupanja” cijele godine: okvirno oko 26°C u hladnijim mjesecima do oko 28°C u toplijim. Zrak je stabilno blizu 30°C.

Lokalna hrana i restorani

Lokalna kuhinja je miks karipskih, latino i nizozemskih utjecaja, pa ćete uz klasiku “na turistički način” naći i dosta dobrih lokalnih stvari. Ako želite probati nešto tipično, ovo su jela koja se najčešće spominju kao “must”:

– Pastechi – arubanski “breakfast/snack hero”: prženo tijesto punjeno sirom, piletinom, govedinom itd.
– Keshi Yena – često se navodi kao nacionalno jelo.

Restoran Zeerovers je baš ono mjesto koje se stalno spominje kao preporuka od strane lokalaca jer je jednostavno, opušteno i fokusirano na svježi ulov. Naručuješ ribu i/ili škampe, a kao prilozi često idu plantain i krumpirići, i sve dođe u košarici dok sjediš uz more. Ovo je popularno mjesto pa računaj na gužvu u “peak” satima.

View this post on Instagram

A post shared by Boardwalk Boutique Hotel Aruba (@boardwalkhotelaruba)

Ako želiš probati pastechi “kako spada”, The Pastechi House je jedna od najpoznatijih adresa.

Vlasnik smještaja nama je preporučio Shoco Snack kao jednostavno mjesto za brz, povoljniji zalogaj.

Jesti vani na Arubi zna biti prilično skupo, pogotovo u resort/hotel zonama, pa ako želite malo uštedjeti, najbolje je opskrbiti se u većim supermarketima i uzeti apartman s kuhinjom.

Na Arubi tipping nije striktno obavezan, ali je čest; uvijek provjeri ima li na računu “service charge” (često 10–15%), pa tek onda ostavite dodatno ako ste baš zadovoljni uslugom.

View this post on Instagram

A post shared by Bites For Baddiez (@bitesforbaddiez)

Jezici

Službeni su nizozemski i papiamento, ali iz našeg iskustva engleski pričaju svi, često i španjolski.

Povezanost sa Zagrebom

Iz Zagreba u pravilu računajte na let s presjedanjem (najčešće preko većih europskih hubova), pa je pametno birati karte s normalnim layoverom i malo “buffera”, pogotovo u sezoni.

Mi smo putovali KLM-om preko Amsterdama i to nam se pokazalo kao najlogičnija i najjednostavnija opcija, s obzirom na to da je Aruba dio Kraljevine Nizozemske.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Viza i ulazak u zemlju

Za građane EU viza za turizam nije potrebna.

Jedna stvar koju ne želite zaboraviti: online ED Card (pre-registracija) – ispunjava se unutar 7 dana prije putovanja. Pazite da to radite na službenim stranicama (ima “posredničkih” webova koji to naplaćuju). Prilikom popunjavanja ED Card-a trebate platiti $20 Sustainability Fee.

Smještaj

Za prvi put i fokus na plaže, preporučujem da izaberete smještaj u okolici sljedećih zona: Palm Beach/Noord (najviše hotela, restorana i “živosti”, sve je pri ruci), Eagle Beach (nešto mirnije) i Oranjestad (praktičan za grad i logistiku, ali ako vam je beach glavni, većina ipak preferira biti bliže Palm/Eagle zoni).

Smještaji tik uz plažu su najskuplji, a najluksuzniji resorti su doslovno uz samu obalu. Ako vam to nije u budžetu, najbolji trik je tražiti smještaj u istim tim zonama, ali malo prema unutrašnjosti – cijene znaju biti osjetno povoljnije, a i dalje ste autom brzo svugdje.

View this post on Instagram

A post shared by GLORIOUS HOTELS (@glorioushotels)

Mi smo rezervirali preko Bookinga upravo u toj “unutrašnjoj” zoni (Noord) istočno od Eagle Beacha. Apartman je imao odlične recenzije, bio je čist i dobro opremljen, a nama je realno bio idealan jer nam je trebao kao baza: prespavati, otuširati se i pripremiti nešto za pojesti. Kuhinja nam je bila super korisna jer smo dio obroka radili sami, što na Arubi stvarno pomaže s budžetom.

Poseban plus: domaćini su imali stolice za plažu i prijenosni hladnjak, što nam je baš olakšalo beach dane (pogotovo na pješčanim plažama gdje ti je sve udobnije kad imaš svoju opremu). Lokacijski smo bili oko 10-ak minuta autom od najpoznatijih plaža, što nam je bilo savršeno. Cijena apartmana je bila oko 90 EUR po noćenju (period oko Nove godine).

Koliko dana je dovoljno za Arubu?

Za “klasični” Aruba doživljaj (beach hopping + snorklanje + jedan lagani izlet) nama je idealno:

• 4–5 dana: top ako želite najpoznatije plaže, par snorkel spotova i opušten tempo.
• 6–7 dana: najbolje za “bez žurbe” – više plaža, više zalazaka, koji dan samo za guštanje.
• 8+ dana: ako želite ubaciti i više izleta, ponavljati omiljene plaže i imati pravi “reset”.

Najpoznatije plaže

Palm Beach

Najpoznatija i “najturističkija” plaža – duga, uređena, puna resorta, beach barova i aktivnosti. Idealna ako volite da je sve pri ruci i da “živi” cijeli dan.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Eagle Beach

Šira, prozračnija i mirnija od Palm Beacha, s onim klasičnim arubanskim “razglednica” vibeom. Super za duge šetnje, ležanje i zalaske. Na sjeveru Eagle Beacha su poznati fofoti trees (divi-divi) – vjetrom oblikovana stabla koja se naginju u istom smjeru jer Aruba gotovo stalno ima pasate. Baš zbog tog “nagnutog” izgleda su postala jedan od najfotografiranijih spotova na otoku.

Divi Beach (nama najljepša)

Naš favorit s razlogom: mirnija, manje gužve, predivan pijesak i tropske palme koje daju baš taj “Karibi” osjećaj. Plus: Beach Bar s pogledom na plažu – top mjesto za sjesti, popiti nešto i samo gledati more. Ovo je ona plaža na koju se vraćate jer vam je jednostavno “najugodnija”.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Tres Trapi Beach (snorklanje s kornjačama)

Tres Trapi zapravo i nije “klasična plaža” za ležanje – više je to mali ulaz u more niz stijene, gdje ljudi dolaze ciljano zbog jednog razloga: morskih kornjača. Upravo po tome je ovo mjesto i postalo toliko poznato, jer je šansa da ih vidite stvarno velika – jedan od onih spotova gdje je gotovo “sigurno” da ćete ih sresti ako su uvjeti dobri.

Nama je to bio apsolutni highlight snorklanja: mi smo ovdje bili dvaput ujutro, u jednom trenutku smo vidjeli nekoliko kornjača u krugu od nekih 10-ak metara.

View this post on Instagram

A post shared by Aliyah | Travel Content Creator | DC (@lapetitemangeuse_)

Boca Catalina (odmah pored Tres Trapi)

Nama najljepša plaža za snorklanje: puno tropskih ribica i jako zanimljivo podmorje. Ovo je i razlog zašto izletnički brodovi često staju baš ovdje. Ovdje se nalazi i potopljeni brod dublje u moru – do njega najčešće idu oni “hrabriji” s vodičem ili u sklopu tura.

Praktični plus: na plaži postoje besplatni javni suncobrani (tko prvi – njegovo), ima i nešto prirodnog hlada. Bonus doživljaj: pelikani – u blizini je gnijezdilište pa ih često vidite kako nadlijeću i love ribu.

Arashi Beach

Popularna i uređena, ali često velika gužva. Ima beach bar i restoran, što je plus, ali nama osobno nije “sjeo” vibe – više je tip plaže za one koji vole življu atmosferu i sadržaj odmah uz ručnik.

View this post on Instagram

A post shared by Aruba Smart Map (@arubasmartmap)

Surfside Beach

Super za promatranje slijetanja aviona i fotkanje, više kao zanimljiv kratki stop nego cjelodnevno kupanje (osim ako ti je baš gušt taj pogled).

Mangel Halto

Poznata po mangrovama i fotogeničnim prizorima, često izgleda nestvarno na slikama. Kod nas je, međutim, bilo oblačno i valovito, pa doživljaj nije bio onaj “wow kao na Instagramu”. Dobar podsjetnik da Aruba ima dosta stabilno vrijeme, ali more i uvjeti ipak znaju promijeniti dojam.

Baby Beach

Jedna od najpoznatijih “laguna” plaža – na slikama je često ona savršena tirkizna, mirna uvala. Nama je taj dan puhalo, pa plaža nije izgledala onako “postcard” kako se očekuje. I dalje je lijepa, ali nije uvijek garantirano da će biti baš onaj stakleni mir.

View this post on Instagram

A post shared by JERVEZ LEE (@jervezlee._)

Isplati li se ići na jugoistok otoka?

Mi smo na jug otišli jedan dan ciljano zbog Mangel Halto + Baby Beach. I po našem dojmu: osim ta dva stopa, ne isplati se ići južnije ako vam je fokus na plažama i snorklanju na sjeverozapadu – jer je tamo koncentracija “najboljeg” i najpraktičnijeg.

Praktični savjeti za plaže na Arubi (iz iskustva)

Plaže na Arubi su javne, što je super vijest za putnike. Pristup obali je u pravilu slobodan, pa možete bez problema doći, prošetati uz more i smjestiti ručnik gdje vam najviše odgovara. Jedino što se često veže uz hotele su ležaljke i suncobrani – oni mogu biti rezervirani za goste ili dostupni uz najam – ali sama plaža i ulaz u more nisu “privatni”.

Većina plaža na Arubi su pješčane i stvarno idealne za cjelodnevno izležavanje, ali jedna stvar brzo postane jasna: hlad nije uvijek zagarantiran. Ako planirate biti na plaži cijeli dan (pogotovo oko podneva), računajte da će vam trebati ili vlastiti suncobran ili ćete vjerojatno morati rentati ležaljke i suncobran.

Cabanas / palapas – što je što?

Na mnogim plažama vidjet ćete one prepoznatljive slamnataste nadstrešnice – najčešće ih zovu palapas (nekad ljudi kažu i “cabana”, ali palapas je uobičajen naziv za te slamnate suncobrane).

– Javne palapas: na nekim plažama su besplatne (tirkizne boje stupova), princip je “tko prvi – njegovo”.
– Resort palapas/ležaljke: često su posložene u redovima, jedna do druge, i u pravilu su namijenjene gostima resorta ili se naplaćuju.

S vremenom ćete se skroz naviknuti i naučiti “iz aviona” prepoznati koje su javne, a koje su resort/private (pogotovo po rasporedu i blizini hotelskih zona).

View this post on Instagram

A post shared by Isla Aruba (@islaaruba)

Ako planirate cijeli dan na plaži, računajte da će najam 2 ležaljke i suncobrana najčešće biti oko $30–$70.

Ako želite uštedjeti: kasno popodne se često više ne kontrolira toliko strogo tko gdje sjedi, pa se zna dogoditi da se ljudi malo “prikrpaju” na prazne resort ležaljke/palapas.

Još dvije korisne sitnice:
– Ako vaš apartman nudi stolice za plažu, suncobran i prijenosni hladnjak, to je ogroman plus za cijeli dan na plaži.
– Voda i snackovi iz dućana su često najpametnija opcija – na plažama i uz hotele cijene znaju biti osjetno više.

Što se još nudi na Arubi (aktivnosti i izleti) – i zašto su često skuplji

Osim plaža, Aruba nudi hrpu izleta i aktivnosti, ali dobro je znati da su mnogi programi prilično skupi i često “skrojeni” za američko tržište (puno tura, paketa, all-inclusive varijanti i cijene koje znaju iznenaditi). Nama je zato najbolja kombinacija bila: plaže + vlastiti rent-a-car, a izlete birati selektivno – samo ono što nam je stvarno “must”.

Arikok National Park + Natural Pool (Conchi)

Najpoznatiji “izlet u prirodu” na otoku. Arikok je nacionalni park s potpuno drugačijim, suhim i kamenitim pejzažima, a najveća atrakcija je Natural Pool (Conchi) – prirodni bazen u stijeni na divljoj obali, do kojeg se ide 4×4/UTV-om ili pješke (ovisno o ruti i uvjetima mora).

View this post on Instagram

A post shared by Lala Rebelo Travel Blog (@lalarebelo)

Off-road ture (UTV/Jeep/buggy)

Ovo je na Arubi mega popularno jer istočna strana otoka izgleda “divlje”, a puno lokacija je najlakše vidjeti baš ovako. Tipično uključuje Arikok, Natural Pool, špilje i viewpointove.

Snorkel i boat ture (katamaran, poludnevni izleti)

Ako vam se ne da samostalno loviti spotove, ture su praktične jer vas odvedu na najpoznatija mjesta. Često se ide na grebene i/ili shipwreck Antilla (popularan snorkel/dive spot).

Sunset cruise (zalazak s mora)

Jedna od onih aktivnosti koja je više “gušt” nego must, ali Aruba ima brutalne zalaske i sunset plovidbe su baš popularne (posebno ako želite jedan romantičniji/opušteniji večernji plan).

Oranjestad (šetnja gradom + shopping)

Za promjenu od plaža, Oranjestad je super za kratku šetnju: šarene kolonijalne fasade, suvenirnice, kafići i malo shoppinga – idealno za oblačniji dio dana ili predvečer kad vam se ne da samo ležati na plaži.

I ono što je baš fora: u centru vozi besplatni streetcar / trolley (Aruba Tram – “Arutram”) koji radi hop-on hop-off krug kroz glavne dijelove grada, povezujući cruise terminal i najvažnije shopping/muzejske točke.

View this post on Instagram

A post shared by Aruba Tourism Authority (@arubatourism)

California Lighthouse (pogled + sunset)

Klasična “stani i pogledaj” lokacija na sjeverozapadu otoka – najbolja u kasnije popodne, a sunset je najpopularnije vrijeme za doći.

Renaissance Island (Flamingo Beach) – isplati li se zbog fotki?

Ako ste ikad vidjeli one Instagram fotke s flamingosima na plaži, velika je šansa da su snimljene baš na Renaissance Islandu – privatnom otočiću koji pripada Renaissance Wind Creek Aruba Resortu u Oranjestadu. Ljudi tamo uglavnom idu upravo zbog tog “photo momenta”, jer je Flamingo Beach postao jedan od najpoznatijih spotova na Arubi.

View this post on Instagram

A post shared by Kate Hughes•Travel Business Owner (@katehughesvacation)

Kako doći (ako niste gosti hotela)

Do otoka se ide water taxijem koji kreće iz Renaissance resorta u Oranjestadu. Ako niste gosti, najčešće trebate kupiti Island Pass (day pass) preko njihove službene stranice, ali broj ulaznica je ograničen. Passovi se otvaraju svake subote u 9:00 ujutro (lokalno vrijeme) za termine za idući tjedan, pa treba biti brz.

Koliko košta

Cijena se mijenja ovisno o dostupnosti i sezoni, ali okvirno računajte oko $125 po osobi (day pass), a na službenoj stranici se naglašava da hrana, piće i cabane nisu uključeni.

Mi smo ovo preskočili iz jednog razloga koji nam je bio važan: često se spominje (i u iskustvima posjetitelja) da flamingosi nisu autohtoni i da im se podrezuju krila kako ne bi odletjeli, pa nam taj koncept nije sjeo i nismo se osjećali OK da to podržimo.

Isplati li se?

Isplati se ako vam je prioritet fotkanje s flamingosima i OK ste s tim da je to “turistička atrakcija” + privatni otok s ograničenim ulazom.

Možda nije za vas ako tražite više “prirodni” i lokalni doživljaj, ako vam je cijena visoka za jednodnevni izlet, ili ako vam je (kao i nama) važan etički aspekt oko životinja.

Mi smo flamingose radije doživjeli na susjednom otoku Curaçao u prirodnijem okruženju, a dio smo vidjeli i u sklopu Curaçao Sea Aquariuma. To nam je bio puno bolji “match” s načinom na koji volimo putovati i birati aktivnosti.

Lokalni običaji

Pagara je jedna od najupečatljivijih novogodišnjih tradicija na Arubi: duga “zmija” kineskih petardi (ponekad duga i nekoliko stotina metara) koja se pali na Silvestrovo, najčešće usred dana ili rano poslijepodne. Ideja je simbolična – glasnom bukom i dimom “čisti se” stara godina i dočekuje nova uz sreću, prosperitet i dobru energiju.

Kako to izgleda u praksi? Ulice se nakratko pretvore u pozornicu: čujete karakteristično pucketanje koje ne staje, zrak zamiriši na barut, a iznad ceste se digne oblak dima dok se ljudi okupljaju sa strane, snimaju i navijaju. To nije “mali vatromet” – pagara je događaj koji doslovno osjetiš u prsima.

Gdje se pagara najčešće odvija

– Oranjestad (centar grada) je jedno od glavnih mjesta za doživjeti pagar(u), s organiziranim paljenjima u gradskim ulicama i na glavnim šetnicama/trgovima.
– Osim glavnog grada, pagare se pale širom otoka – često ih organiziraju lokalne tvrtke, kvartovi i razni lokali, pa se taj “boom” valja od jedne do druge lokacije.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Često se sve nadopunjuje drugim lokalnim običajem za Novu godinu — Dande glazbom (grupe glazbenika koje donose novogodišnje čestitke i blagoslove), pa cijela priča dobije onaj pravi, “arubanski” štimung.

Najveća i najpoznatija pagara najčešće se pali ispred Wind Creek Crystal Casino u Oranjestadu oko 13 h, a “linija” petardi se potom proteže sve do Renaissance Marketplace.

Gdje dočekati Novu godinu “for free”?

Ako želite doživjeti Novu godinu uz party, najbolja atmosfera nam je bila na Mambo Beach-u. Cijeli potez uz more pretvori se u jednu veliku open-air proslavu: beach barovi i klubovi su puni, ljudi su u šarenim outfitima, posvuda su lampice, kokteli i ono posebno uzbuđenje koje se osjeti u zraku čim padne mrak.

View this post on Instagram

A post shared by Domagoj Sever (@domagojsever)

Kad se približi ponoć, svi se spontano sliju prema plaži i uz more se stvori duga linija ljudi s pogledom prema horizontu. Odbrojavanje krene iz više lokala odjednom, a onda – vatromet. Nebo iznad zaljeva se doslovno “otvori”, a refleksije u moru izgledaju brutalno na fotkama (i još bolje uživo). Nakon ponoći slavlje se ne gasi: glazba se nastavlja, nazdravlja se gdje god se okrenete, a Mambo Beach ostaje jedna velika plesna pista pod zvijezdama.

Naravno, ako želite “full experience” s muzikom i stolom, to se dodatno plaća – ali za čisti doživljaj ponoći, šetnja i plaža su top “for free” varijanta.

Naši troškovi

Naši ukupni troškovi za Arubu i Curaçao (15 punih dana) ispali su 1.484 € po osobi. U tu cijenu su ušli privatni smještaj, rent-a-car za cijelo vrijeme, lokalni let Aruba – Curaçao, hrana i piće te svi troškovi tijekom putovanja. Vodič za Curaçao objavit ću posebno.

U ovaj iznos nisu uključene povratne avionske karte (Zagreb – Aruba i Curaçao – Zagreb), kao ni ulaznice za Curaçao Sea Aquarium i Dolphin Academy, jer smo za njih imali dogovorenu suradnju.

Završna misao

Aruba je otok koji se lako zavoli jer nudi baš ono što većina zamišlja kad kaže “Karibi” – tirkizno more, nestvarno lijepe plaže i onaj opušteni ritam u kojem dani sami od sebe postanu jednostavniji. Uz to, sve je praktično: sigurno, uredno, dobro povezano i dovoljno malo da ga istražiš bez stresa, a opet dovoljno raznoliko da ti ne dosadi.

Posjetite Arubu ako želite kombinaciju plaža za guštanje, izleta i divljeg pejzaža (sjever otoka je totalno druga priča) i večeri koje završavaju bosi u pijesku. To je destinacija koja radi i za “odmor bez plana” i za aktivno istraživanje, a kući se vraćate s punom galerijom fotki i osjećajem da ste se stvarno odmorili.

Blog je napravljen u suradnji s https://www.klm.hr/

Prethodni članak: Što je Camino Croatia i zašto je sve popularniji? – Domagoj Sever

Objava Aruba vodič iz prve ruke: top plaže, cijene na otoku i must-see mjesta pojavila se prvi puta na Domagoj Sever.