Cirkus u kojem je sve “realno”, a ništa stvarno
Društvene mreže su izlog. Ne ogledalo. Izlog u kojem je sve namješteno, ispeglano, osvijetljeno, provučeno kroz filter i na kraju servirano kao “samo moj običan dan”. Ma daj. To je reklama, samo bez natpisa “reklama”, jer bi se onda pola tog sadržaja raspalo kao mokri karton.
Najveća laž nije to što ti netko zagladi lice. Najveća laž je što ti zagladi mozak.
Kad ti žena drži predavanje o braku, a onda nestane s “novim poglavljem”
Znaš onu scenu. Ona ode na brunch, drži šalicu matche kao rekvizit, gleda kroz prozor kao da joj je život arthouse film, i objašnjava ti brak.
“Komunikacija je ključ.”
“Mi smo tim.”
“Nikad ne idite spavati ljuti.”
Komentari puni zahvalnosti. “Hvala, kraljice.” “Spasila si me.” “Ovo mi je trebalo.”
Mjesec dana kasnije razvod. Samo se to, naravno, više ne zove razvod, nego “novo poglavlje”, “biram sebe”, “u miru se razilazimo”, “molimo privatnost”.
Privatnost? Pa prodavala si intimu na kile. Sad kad je došla stvarnost, odjednom se više ne smije pitati.
Tip koji priča o principima bi reklamirao i dim iz auspuha, samo da je sponzorirano
Onda imaš njega. Mindset. Disciplina. Ustajanje u 5. Priča ti o integritetu, o pametnim suradnjama, o “dugoročnoj strategiji”.
Danas reklamira proteinski puding. Sutra neki kripto koji “sigurno ide gore”. Preksutra traku za zube, pa još jednu, pa još jednu, i svi imaju “najbolju stvar ikad”.
Da mu netko ponudi sponzorstvo za dim iz auspuha, snimio bi story: “Ekipa, ovo morate probat, meni je promijenilo život.”
Poanta je jednostavna. Nisu oni tu da te prosvijetle. Oni su tu da te zadrže. I da ti nešto uvale.
“Autentičnost” je danas format, ne osobina
Svi su “autentični”, a skoro svi pričaju isto. Isti izrazi, isti ton, isti “sad ću vam iskreno reći”, pa onda kreće prodaja.
“Danas mi je baš teško…”
pauza
dramatična muzika
“…zato mi je ova stvar pomogla.”
Ranjivost je postala alat. Tuga je postala sadržaj. Suze su postale taktika.
Klinci to gledaju i misle da s njima nešto nije u redu
Klinac od 13 godina danas ne mora ni doživjeti ništa posebno loše da bi se osjećao loše. Dovoljno mu je da skrola.
I onda se u glavi složi ovo:
– nisam dovoljno lijep
– nemam dovoljno para
– moj život je dosadan
A u stvarnosti ima normalan život. Normalan život je spor. Normalan život je ponekad glup. Normalan život ima čekanja, tišinu, dosadu. I to je zdravo.
Ali na mrežama dosada ne postoji. Tamo se stalno nešto događa. Putovanja, pokloni, “iznenađenja”, savršeni odnosi, savršena tijela. Sve kao reklama za sreću.
I klinac onda zaključi da svi žive bolje od njega, samo je on promašen.
Kad se tijelo pretvori u valutu, djetinjstvo ode kroz prozor
Klinci uče da tijelo nije tijelo nego projekt. Da se tijelo mora “složiti”. Da se mora stalno popravljati, mjeriti, uspoređivati.
I onda dođe ona faza kad se sve vrti oko toga kako izgledaš na fotki, kako izgledaš u odrazu, kako izgledaš drugima. A unutra? Unutra nitko više ne pita ništa.
Nauče ovo:
– tijelo je roba
– vrijednost je lajk
– mišljenje drugih je najbitnije
I tu kreće pravi problem.
“Couple goals” je najjeftinija bajka na tržištu
Parovi online stalno se grle, stalno su “najbolji prijatelji”, stalno nešto slave, stalno putuju. Sve je u kadru mekano, toplo i savršeno. A u stvarnom životu često je druga priča. Ne uvijek, ali dovoljno često da znaš da je to show.
I onda klinci kasnije misle da ljubav mora izgledati kao sadržaj. Da je ljubav ono što se može objaviti. A ljubav je često baš suprotno. Ljubav je kad ti netko donese kruh jer zna da si zaboravio. Ljubav je kad s nekim stavljaš sušiti veš. Kad zajedno šutite i nije neugodno. Kad se posvađate i ipak ostanete zajedno.
To ne ide u story. To ne skuplja lajkove. Ali to je život.
Uspjeh s 16 i burnout s 20, jer su im tako objasnili “ambiciju”
Klinci gledaju “poduzetnike” koji u 22 već imaju “tim”, “viziju”, “sastanke” i “projekcije”, voze lude aute i jedu isključivo vani. A realno, dio njih glumi. Dio ima zaleđe. Dio samo prodaje priču. I onda klinac misli da kasni jer nije “uspješan” dovoljno rano.
Kao da je normalno izgorjeti prije nego si uopće počeo.
Najgora stvar nije reklama, nego kad se reklama glumi kao moral
Problem nije da netko zarađuje. Problem je kad ti prodaju proizvod pod “spasenje”.
Ljubi sebe, ali prvo kupi ovu kremu.
Budi prirodan, ali prvo malo filtera.
Budi skroman, ali evo Rolex i auto u kadru, slučajno.
Sve je to ista fora. Samo druga etiketa.
Algoritam ne odgaja djecu, ali im piše misli
Najtužniji dio je onaj kad ti dijete jednom kaže: “Ja sam ružan” ili “Ja sam ružna.” I ti misliš da je to do škole, do društva, do puberteta. Jest, i to. Ali dobar dio toga dolazi iz ekrana. Iz stalnog uspoređivanja s nečim što nije stvarno. Iz poruka koje su napravljene da te drže unutra što dulje.
Tu rečenicu djeci često ne napiše život. Napiše im algoritam.
I da završim jednostavno: mreže nisu ogledalo, mreže su izlog
Izlog je napravljen da te natjera da uđeš i kupiš. A na mrežama se kupuje pažnja. Vrijeme. Živci. Samopouzdanje.
Tvoja pažnja je njihov kruh. Pažnja tvoje djece je njihov plan.
Zato, kad vidiš savršenstvo, nemoj se pitati što s tobom nije u redu. Pitaj se samo jedno: je li ovo život ili reklama?
Naslovna fotografija: Souvik Banerjee (@rswebsols) | Unsplash Photo Community
Vezani članci: Kako neki „influenceri“ varaju? – Domagoj Sever, Prodao sve i otišao putovati? Svijet ne treba još influencera, treba doktore! – Domagoj Sever
