Planinarska skloništa u Hrvatskoj nisu građena da bi bila lijepa, ali neka su to postala upravo zbog mjesta na kojem se nalaze, načina na koji su uklopljena u krajolik i osjećaja koji ostavljaju onome tko u njih stigne umoran, često u tišini i predvečer. Za razliku od planinarskih domova, skloništa su skromna, stalno otvorena i neopskrbljena. Do njih se ne dolazi slučajno nego se dolazi pješice, planirano i s razlogom. Upravo zato neka od njih imaju gotovo kultni status među planinarima.
Ratkovo sklonište u Samarskim stijenama
Duboko u srcu Samarskih stijena, jednog od najsurovijih i najimpresivnijih krških područja u Hrvatskoj, smješteno je Ratkovo sklonište. Do njega se dolazi zahtjevnim planinarskim putovima iz smjera Tuka ili Mrkoplja, kroz labirinte stijena i šume u kojoj se lako izgubi osjećaj za prostor i vrijeme. Sklonište je drvena brvnara smještena u polušpilji ispod okomite stijene koja služi kao prirodni krov. Njegova posebnost nije samo u izgledu, nego u osjećaju potpune zaklonjenosti.
Rossijevo sklonište u Rožanskim kukovima
Na sjevernom Velebitu, u kamenoj divljini Rožanskih kukova, nalazi se Rossijevo sklonište. Izgrađeno još 1929. godine i nazvano po botaničaru Ljudevitu Rossiju, ovo je jedno od najstarijih velebitskih skloništa. Do njega se najčešće dolazi iz Zavižanske kotline, nakon višesatnog hoda kroz krški teren bez jasnih orijentira. Okruženo stijenama, škrtom vegetacijom i tišinom koju rijetko prekida ljudski glas, Rossijevo sklonište simbol je klasičnog velebitskog planinarenja.
Planinarsko sklonište Ždrilo
Na istoj planini, ali u potpuno drukčijem izrazu, nalazi se Planinarsko sklonište Ždrilo. Smješteno uz uzdužni velebitski planinarski put, ovo je jedno od rijetkih suvremenih skloništa u Hrvatskoj. Do njega se dolazi isključivo pješice, bez ikakve prilazne ceste. Njegova arhitektura je jednostavna i funkcionalna, ali nenametljiva, s jasno izraženom idejom sklada s okolišem. Posebno je među planinarima koji cijene minimalistički pristup i jasnoću prostora.
Planinarsko sklonište Šugarska duliba
Nedaleko odatle, u šumovitijem dijelu Velebita, nalazi se Planinarsko sklonište Šugarska duliba. Smješteno na oko 1200 metara nadmorske visine, ovo sklonište prepoznatljivo je po velikim staklenim stijenkama koje otvaraju pogled prema šumi. Do njega se dolazi dugim pješačkim pristupima, bez ikakve prometne infrastrukture. Njegova posebnost je osjećaj boravka u prirodi čak i kada ste unutra – noćenje ovdje često se pamti po zvukovima vjetra, drveća i potpunom mraku koji nema dodira s civilizacijom.
Planinarsko sklonište Vlaški grad
Na južnijem dijelu Velebita, pod Svetim brdom, smješteno je Planinarsko sklonište Vlaški grad. Nalazi se na malom sedlu i često služi kao uporište za uspon na Sveto brdo. Do skloništa vode dugačke, ali logične planinarske staze. Prostor je skroman i ogoljen, ali upravo u tome leži njegova snaga – ovdje se dolazi s jasnim ciljem i bez očekivanja komfora.
Planinarsko sklonište Mališćak
Izvan krša, u zelenom srcu Slavonije, u šumama Papuka, smješteno je Planinarsko sklonište Mališćak. Do njega se dolazi relativno laganim stazama, što ga čini dostupnijim i manje isključivim. Ipak, njegova lokacija u šumi i vidikovac u blizini daju mu poseban karakter.
Planinarsko sklonište Drago Grubać
Na najvišoj hrvatskoj planini, Dinari, na visini od 1645 metara, nalazi se Planinarsko sklonište Drago Grubać. Smješteno na otvorenoj livadi, izloženo vjetru i promjenama vremena, ovo sklonište nudi snažan osjećaj prostorne širine. Pristup je dug i zahtjevan, ali nagrada je boravak u planini koja ne skriva svoju snagu.
Planinarsko sklonište Pakline
Na Biokovu, planini koja spaja more i stijenu, nalazi se Planinarsko sklonište Pakline. Smješteno u borovoj šumi s pogledom prema Jadranu, ovo je jedno od rijetkih skloništa u Hrvatskoj gdje se planinarsko iskustvo isprepliće s mediteranskim pejzažem. Pristup je isključivo pješački, a boravak ovdje često obilježen tišinom i mirisima mora.
Planinarsko sklonište Bitorajka
U Gorskom kotaru, u gustim šumama Bitoraja, nalazi se Planinarsko sklonište Bitorajka. Riječ je o klasičnoj drvenoj brvnari, jednostavnoj i funkcionalnoj, kakve su nekad bile standard. Do nje vode šumski putovi i planinarske staze, a posebnost joj je osjećaj topline i zaklona u području gdje su zime duge i snježne.
Planinarsko sklonište Miroslav Hirtz
U Nacionalnom parku Risnjak, skriveno u zelenilu i često obavijeno maglom, nalazi se Planinarsko sklonište Miroslav Hirtz. Ovo je sklonište koje se rijetko pamti po pogledu, ali često po atmosferi. Tišina, vlaga šume i osjećaj izoliranosti čine ga jednim od onih mjesta na kojima se planina doživljava intimno.
Vezani članak: Međunarodni dan planina, zašto je važno čuvati naše prirodne vrhove – Domagoj Sever
“Najljepša planinarska skloništa u Hrvatskoj koja vrijedi doživjeti barem jednom”
