U Danskoj je za mnoge buduće državljane obvezno rukovanje, na Maldivima pripadnost islamu, a u Butanu provjerava se i odnos prema kralju. Neobični uvjeti za državljanstvo otkrivaju svijet u kojem godine provedene u nekoj zemlji ponekad nisu dovoljne da biste joj i službeno pripadali.
Na društvenim mrežama takva se pravila često pretvaraju u viralne popise. Problem nastaje kada se zakoni stari nekoliko desetljeća predstavljaju kao aktualni, a državljanstvo podrijetlom, brakom i naturalizacijom završe u istoj rečenici. Provjerili smo što doista piše u službenim izvorima za sedam država, od europskog sjevera do Tihog oceana.
Podaci provjereni 22. listopada 2026. Navedeni su odabrani uvjeti i posebnosti, a ne potpuni popisi zahtjeva za svaki postupak.
1. Danska: rukovanje je dio postupka, a ne samo pristojnost
Možete zadovoljiti brojne uvjete za dansko državljanstvo, ali za mnoge podnositelje postupak nije završen dok ne pruže ruku predstavniku lokalne vlasti. Dansko Ministarstvo za useljeništvo i integraciju navodi da većina podnositelja obuhvaćenih tim pravilom mora sudjelovati na općinskoj ustavnoj svečanosti.
Ondje potpisuju izjavu o poštovanju Ustava, demokracije i temeljnih danskih vrijednosti te se rukuju s gradonačelnikom ili nadležnim članom gradske vlasti. Propis ide do detalja: rukovanje mora biti bez rukavice, dlanom o dlan. Nakon toga uručuje se potvrda o državljanstvu.
Postoje izuzete skupine i mogućnost oslobođenja od sudjelovanja, primjerice zbog bolesti. Zato tvrdnja da baš svatko mora proći isti ritual nije precizna. No za one na koje se pravilo odnosi, običan pozdrav ima vrlo konkretno pravno značenje. [1]
2. Maldivi: bez pripadnosti islamu nema državljanstva
Maldivi su među toplim destinacijama koje privlače putnike kada je u Hrvatskoj hladno, ali turistički boravak i stjecanje državljanstva dvije su sasvim različite priče. Maldivski Ustav u članku 9. izričito propisuje da nemusliman ne može postati državljanin.
Za stranca koji državljanstvo želi steći naturalizacijom vjera je tek jedan od uvjeta. Ministarstvo vanjskih poslova navodi i 12 godina kontinuiranog boravka, uz posebno pravilo o dopuštenim izbivanjima. Među zahtjevima su i poznavanje Ustava te sposobnost govora na jeziku dhivehi.
Ni ispunjavanje vremenskog uvjeta ne znači automatsku dodjelu. Nakon provjere potpune prijave predmet se dostavlja Uredu predsjednika na odluku. Prizor bungalova iznad lagune možda izgleda kao poziv da ostanete zauvijek, ali zakon postavlja mnogo konkretnija pitanja.
3. Butan: važan je i odnos prema kralju, državi i narodu
Tvrdnja da za butansko državljanstvo ne smijete govoriti protiv kralja nije izmišljena, ali izostavlja dio priče. Ustav propisuje da podnositelj zahtjeva za naturalizaciju ne smije imati zabilježeno govorenje ili djelovanje protiv koncepta Tsawa-sum, koji obuhvaća kralja, državu i narod.
Traži se i poznavanje jezika dzongkha, kulture, običaja, tradicije i povijesti zemlje. Dodjela državljanstva stupa na snagu kraljevskim aktom.
Oprez je potreban i s popularnom brojkom od 20 godina boravka. Zakon o državljanstvu iz 1985. navodi 20 godina u općoj kategoriji, odnosno 15 za određene skupine. Ustav iz 2008. za naturalizaciju navodi najmanje 15 godina zakonitog boravka. To su različite odredbe koje ne treba svesti na jedan univerzalni rok, a pogotovo ne na obećanje da se državljanstvo dobiva čim prođe određeni broj godina.
4. Liberija: rasno podrijetlo izričito je navedeno u Ustavu
Među ovim primjerima liberijsko pravilo posebno odskače jer pristup državljanstvu veže uz rasno podrijetlo. Članak 27. Ustava propisuje da se za državljanstvo rođenjem ili naturalizacijom mogu kvalificirati samo crne osobe ili osobe crnačkog podrijetla. Izvorni engleski tekst pritom koristi danas zastarjelu terminologiju.
To nije uvjet koji se može nadoknaditi duljim boravkom ili boljim rezultatom na jezičnom ispitu. Riječ je o ograničenju zapisanom u samom ustavnom tekstu.
Često spominjane dvije godine također imaju zakonsku osnovu, ali ne znače da nakon dvije godine automatski dobivate putovnicu. Zakon predviđa uvjet zakonitog boravka, prethodnu izjavu o namjeri te podnošenje zahtjeva u propisanom razdoblju nakon te izjave. Provjeravaju se i drugi uvjeti.
5. Vatikan: državljanstvo povezano sa službom
Vatikansko državljanstvo pokazuje koliko pojam pripadnosti državi može funkcionirati drukčije u specifičnom političkom sustavu. Zakon iz 2011. među državljane ubraja kardinale koji žive u Vatikanu ili Rimu, diplomate Svete Stolice te osobe koje u Vatikanu moraju živjeti zbog svoje dužnosti ili službe.
Predviđena je i mogućnost dodjele državljanstva određenim drugim osobama s odobrenim boravkom, kao i supružniku i djeci državljanina koji uz odobrenje žive s njim.
Ključ je u povezanosti državljanstva s određenim statusom, službom i odobrenjem nadležnih vlasti. Godine provedene obilazeći Trg svetog Petra zato vas neće približiti državljanstvu na način na koji dugotrajan zakoniti boravak može otvoriti postupak naturalizacije u drugim državama.
6. Nauru: postoji put do državljanstva bez obveznog preseljenja
Na viralnim popisima često piše da morate biti potomak Nauruanca i čekati sedam godina. Time se miješaju različiti postupci. Zakon razlikuje državljanstvo podrijetlom od državljanstva preko braka, kod kojeg je propisan sedmogodišnji zajednički boravak, uz druge uvjete i mogućnost iznimke.
Današnja je slika još šira. Nauru, koji službeni program sada predstavlja pod nazivom Naoero, ima i program državljanstva uz gospodarski doprinos, namijenjen potpori gospodarskoj i klimatskoj otpornosti zemlje.
Prema službenoj stranici, program nema uvjet prethodnog boravka. Na datum provjere osnovni doprinos za glavnog podnositelja iznosi 90.000 američkih dolara u ponudi koja traje do 31. prosinca 2026. To nije ukupna cijena postupka. Postoje dodatne naknade, provjere podobnosti te obvezan intervju za glavnog podnositelja. Novac otvara mogućnost prijave, ali ne zamjenjuje provjeru.
7. Švicarska: ne postajete samo državljanin države
Švicarska priča ima dodatnu lokalnu dimenziju. Redovnom naturalizacijom stječu se općinsko, kantonalno i savezno državljanstvo. Zbog toga postupak nije samo pitanje jedne odluke na državnoj razini.
Prema švicarskom Državnom tajništvu za migracije, redovni put u pravilu zahtijeva deset godina boravka i dozvolu stalnog boravka C. Kantonalni propisi dodatno određuju potreban boravak u kantonu i općini, u rasponu od dvije do pet godina.
Provjeravaju se uspješna integracija i poznavanje švicarskog načina života, a kanton može propisati dodatne integracijske uvjete. Postupak na lokalnoj i kantonalnoj razini ovisi o kantonalnom pravu. Zato popularna tvrdnja da u cijeloj Švicarskoj susjedi jednostavno glasaju hoćete li dobiti putovnicu nije dobar opis sustava. Lokalna zajednica jest važna, ali pravila nisu posvuda jednaka. [12]
A što je s navodnih 35 godina u Srednjoafričkoj Republici?
Taj se podatak i dalje pojavljuje na društvenim mrežama, iako je riječ o odredbi ukinutoj još 1984. Tada je ponovno uveden opći uvjet od pet godina boravka. I tvrdnje o obveznim poljoprivrednim ulaganjima i nacionalnom odlikovanju preuzete su iz starog propisa, koji ni tada nije tražio da se svi ti dodatni uvjeti ispune zajedno.
Za čitatelja je najvažnija razlika između prava na podnošenje zahtjeva i odluke o dodjeli državljanstva. Isti broj godina ne znači isto u svakoj zemlji, a brak, podrijetlo, služba i naturalizacija imaju različita pravila. Putovnica je mala knjižica. Uvjeti koji stoje iza nje mogu otkriti mnogo o državi koja je izdaje.
Česta pitanja o neobičnim uvjetima za državljanstvo
Je li na Maldivima doista potrebno biti musliman za dobivanje državljanstva?
Da. Članak 9. maldivskog Ustava izričito propisuje da nemusliman ne može postati državljanin. To je jedan od uvjeta, a ne jedini zahtjev za naturalizaciju.
Je li rukovanje obvezno za dansko državljanstvo?
Za podnositelje koji moraju sudjelovati na općinskoj ustavnoj svečanosti rukovanje je dio propisanog postupka. Postoje izuzete skupine i mogućnost oslobođenja od sudjelovanja u određenim okolnostima.
Može li se dobiti državljanstvo Naurua bez života u toj zemlji?
Da, službeni program državljanstva uz gospodarski doprinos nema uvjet prethodnog boravka. Podnositelj mora proći propisane provjere i ispuniti ostale uvjete programa.
